Šta je bihevioralna ekonomija: Zašto kupujemo previše, a štedimo premalo
Bihevioralna ekonomija je jedna od najmlađih ekonomskih grana, koja se intenzivno razvija posljednjih petnaestak godina.
Ova grana ekonomije izučava vezu između psihologije i ekonomije, a rezultati su veoma korisni za marketing, ali i za kreatore ekonomske politike.
Tradicionalna ekonomija čovjeka smatra savršeno racionalnim tržišnim akterom, koji ima sve informacije i odlično barata statističko-matematičkim proračunima, kako bi došao do najboljih odluka.
Bihevioralna ekonomija se, kako piše RTS, fokusira na običnog čovjeka, sa ograničenom pažnjom, koji najčešće nema pristup svim informacijama već obrađuje one koje smatra najrelevantnijim. Zbog toga te odluke nijesu uvijek optimalne i racionalne.
Ova nauka je na najvišem nivou razvoja u Americi, a kod nas je u povoju. Dr Dragana Draganac jedini je doktor nauka iz ove oblasti u Srbiji, a kao Fulbrajtov stipendista usavršavala se na Harvardu.
Dr Draganac ističe da je suština i cilj bihevioralne ekonomije objašnjavanje postupaka pojedinca koji nijesu savršeno racionalni i koji se, sem rezonovanjem, vode i intuicijom, koriste mentalne prečice u odlučivanju i skloni su pristrasnostima.
“Uvođenjem psiholoških koncepata poput iluzije kontrole, pretjeranog samopouzdanja, pretjerane ili nedovoljne reakcije na informacije je postalo neminovnost. Eksperiment, kao važan metodološki aparat bihevioralne ekonomije, je omogućio otkrivanje vjerovanja i očekivanja pojedinaca, što do tada skoro da nije bilo moguće”, ukazuje dr Draganac.
U stranoj literaturi za bihevioralnu ekonomiju se koristi naziv psihološka ekonomija ili ekonomija ponašanja.
Kolumnista Njujork tajmsa Pol Salivan smatra da u potrošačkom društvu koje je osvojilo svijet ljudi nijesu racionalni kada je novac u pitanju. Kupujemo previše, a premalo štedimo, kao da šopingom rješavamo neke druge probleme.
Dr Draganac napominje da su koristi od istraživanja u ovoj oblasti višestruke.
Koriste ih investitori na finansijskom tržištu, potrošači, pojedinci koji upravljaju finansijama domaćinstava, zatim menadžeri kompanija, marketinški stručnjaci, nosioci ekonomskih i javnih politika, regulatori finansijskih tržišta.
“Na primjer, menadžeri kompanija, primjenjujući principe bihevioralnih korporativnih finansija mogu da koriguju svoje odluke o ulaganjima i zaduživanju i tako da doprinose povećanju vrijednosti preduzeća”, kaže dr Draganac.
Osnivač bihevioralne ekonomije je Amerikanac Ričard Taler, koji je za istraživanja iz te oblasti 2017. godine dobio Nobelovu nagradu.
Stručnjaci ističu da preko noći ne možemo postati ekonomisti, ali ako smo svjesni svojih predrasuda koje utiču na finansijske odluke, možemo biti racionalni ulagači u firme i domaćinstva.