Ispovijest vlasnika kompanije: Kako sam preživio burnout i naučio važne lekcije

Suosnivač i izvršni direktor kompanije Buffer podijelio je svoje iskustvo s izgaranjem na poslu (burnout), odmorom od posla i kompanije i onim što je naučio o važnosti brige o samom sebi.

Njegovu priču i važne lekcije BizLife prenosi u potpunosti.

„Sredinom 2017. doživio sam burnout koji je rezultirao prinudnim šestonedjeljnim odmorom.

Želim u potpunosti podijeliti svoju priču u nadi da će ona moći da pomogne svima koji dožive izgaranje.

Kako je sve počelo

Početak mog izgaranja seže do kraja 2015. godine.

Moj partner i ja razilazili smo se po pitanju naše vizije o budućnosti kompanije, što se nastavilo i tokom 2016. usprkos tome što smo nekoliko puta pokušali da pronađemo zajednički jezik.

Sredinom 2016. godine, finansijski problemi rezultirali su brojnim otkazima u Bufferu, a početkom 2017. su i suosnivač Buffera i CTO napustili kompaniju.

Bilo je to previše promjena, stresa i gubitaka za kratko vrijeme. Paul Graham, jedan od osnivača Y Combinator-a, rekao je „o startupu možete razmišljati kao o načinu da kompresirate čitav radni vijek u nekoliko godina“, i bio je u pravu.

Pored stresa na poslu, moja partnerica Jess i ja imali smo izazove i u našoj vezi.

Sada shvatam da smo i Jess i ja imali mnogo vanjskih stresora u to vrijeme koji su sve zamaglili i učinili nas negativnim, tvrdoglavim i teškim.

Srećan sam što mogu da kažem da smo to prebrodili i da smo se nedavno i vjenčali.

Držao ga adrenalin

Usprkos svemu što se događalo, mogu reći da dok sam vježbao i održavao dobru formu i kada sam bio optimističan po pitanju budućnosti kompanije, adrenalin je bio taj koji me je gurao naprijed.

Znao sam da moram izvući kompaniju iz ovog tranzicijskog perioda.

Zato što mi je stalo do Buffera i svih zaposlenih i ništa nije moglo da me zaustavi.

Sjećam se, na prijmer, da sam pojedinačno razgovarao sa svakom osobom u kompaniji preko video-poziva jedan na jedan o odlasku mog partnera, suosnivača Buffera i CTO-a dvije sedmice nakon što su se te promjene dogodile.

Razgovarao sam s više od 80 ljudi pojedinačno. I to je bila jako dobra odluka.

Ovo je za mene bio izuzetno važan trenutak, da mogu lično da razgovaram s timom i objasnim sve događaje iz prethodne godine.

Morao sam da vratim povjerenje tima u kompaniju nakon svih promjena i da se jednostavno povežem s ljudima. Za to je bilo potrebno mnogo energije.

Do proljeća 2017. kompanija je bila mnogo stabilnija.

Čim je adrenalin opao, moje tijelo i um iznenada su shvatili i zapravo osjetili sve što sam prošao. Tada sam doživio burnout. Adrenalin je samo maskirao stvari.

„Nije me bilo briga“

Ovako bih opisao svoje iskustvo izgaranja: izgubio sam motivaciju. Samo me nije bilo briga. Znao sam duboko u sebi da mi je stalo.

Nisam mogao ujutro da ustanem iz kreveta. Bio sam preosjetljiv, pesimističan, emotivan i ranjiv. Ništa me nije moglo pokrenuti ni usrećiti.

Mnogo sam plakao, sam i pred ljudima koji su mi bliski.

Znao sam da moram nešto da učinim, jer u takvom stanju nijesam mogao da vodim kompaniju.

Na kraju sam, zahvaljujući izuzetnoj podršci mog tima, odlučio da odmorim od Buffera.

Napisao sam dopis timu u kojem sam napisao svoje planove i delegirao odgovornosti, a onda sam se odjavio sa Slacka i gotovo odmah otišao na odmor.

Nisam planirao ništa konkretno za svoj odmor, a nisam imao ni točno određen datum kada je trebalo da se vratim u firmu.

Znao sam samo da ću se vratiti kada budem u emocionalno i mentalno boljem stanju.

”Baterije“ s odmora

Prvih nekoliko dana nisam radio ništa. Budio sam se kasno, gledao YouTube, planinario s prijateljem, išao u duge šetnje. Tako je bilo nekoliko tjedana.

Počeo sam mnogo vježbati jer sam imao sve vrijeme svijeta.

Raspoloženje mi je bilo sve bolje pa sam odlučio i da napravim neke planove.

Tako sam otišao na nedjelju dana u Dominikansku Republiku i odlučio da naučim couchsurfing.

Ponekad me ljudi pitaju kako sam izdržao a da uopšte ne provjerim što se dešava u kompaniji.

Odgovor je da sam bio toliko iscrpljen i demotivisan da mi to nije palo na pamet. Imao sam puno povjerenje u svoj tim.

Na ovoj pauzi sam takođe počeo da idem kod terapeuta. Redovno posjećivanje terapeuta je nešto što ne mogu dovoljno da preporučim.

I dalje posjećuje terapeuta

Otprilike treće-četvrte nedjelje pauze osećao sam se mnogo bolje. Osjećao sam se lakše. Ponovo sam dobio energiju i motivaciju i uzbuđenje zbog kompanije.

Obećao sam da ću biti bolji prema sebi.

Vjerujem da je izgaranje kroz koje sam prošao moguće izbjeći i nadam se da ovo može pomoći svima koji možda osjećaju da su na ivici.

Bez obzira za kakvu firmu radite, ja bih preporučio neke jednostavne stvari koje možete da uradite kao pojedinac da biste spriječili izgaranje.

Stvorite naviku da svake godine uzimate jedan pravi odmor. Ovo je zaista važan korak u prevenciji.

Nađite hobi.

Ključna prekretnica u mom oporavku od burnouta bilo je ponovno otkrivanje hobija u kojima sam uživao prije Buffera, poput skijanja, surfanja, planinarenja i brdskog biciklizma.

Nađite terapeuta, čak i ako vam se ne čini da vam je potreban. Iz mog iskustva, bolje je uspostaviti te veze nego potpuno potonuti pa tek onda tražiti terapeuta.

Ako osjećate da izgarate i razmišljate da odete na odmor, uradite to bez planova. Planovi će vam donijeti samo još stresa.

Burnout može pogoditi svakoga

Ako nijeste doživjeli izgaranje i ne znate što je to, lako je vjerovati da vam se to nikada ne može dogoditi – posebno ako ste na početku karijere.

Nadam se da će moja priča pomoći drugima koji su blizu ili aktivno doživljavaju izgaranje.

Zaista vjerujem da ako odvojite vrijeme da se oporavite od izgaranja, možete se vratiti jači nego ikad“.