Tajna Švajcarske: Bogata država niskih poreza, male vlade i otvorene ekonomije

Kao brojni drugi progresivni intelektualci, Berni Sanders, koji još jednom želi da pokuša da osvoji Bijelu kuću, svoju viziju ekonomskog raja ne povezuje sa socijalnim diktaturama poput Venecuele, već s poznatim sjevernjacima svijeta, Skandinavcima.

Oni su jednako bogati, ako ne i bogatiji od SAD-a, ali imaju i pravedniju raspodjelu bogatstva, kao i pristupačniju zdravstvenu pomoć, obrazovanje i druge instrumente socijalne države. No, postoji još jedna, još bogatija i pravednija zemlja od skandinavske trojke – Švedske, Danske i Norveške. Ali, o tome niko ne govori.

Ta evropska ekonomija vrijedna 700 milijardi dolara nalazi se u 20 najbogatijih svjetskih ekonomija, ima sveobuhvatne socijalne beneficije poput Skandinavije – ali uz blaže poreze, manju vladu i stabilnu te otvoreniju ekonomiju, piše NY Times.

Stabilna ekonomija Švajcarsku je nedavno učinilo drugom najbogatijom državom na svijetu nakon Luksemburga, s BDP-om od 83,833 dolara po glavi stanovnika. To je oko 20.000 dolara više od skandinavskog prosjeka.

I iako novac nije mjerilo uspjeha, i ankete ovu državu svrstavaju u jednu od 10 najsrećnijih na svijetu.

Manje socijalistička, ali za mnoge utopija

Iako je povećala svoje prihode u odnosu na Skandinaviju u posljednjoj deceniji, što je još važnije uspjela je sustići njihovo mjerilo jednakosti.

Bogatstvo i dohodak raspodijeljeni su u populaciji gotovo jednako kao i u Skandinaviji, a srednja klasa drži oko 70 odsto nacionalne imovine.

Velika razlika je svakako podatak da prosječna porodica u Švajcarskoj ima neto vrijednost od 540.000 dolara, dvostruko više od prosjeka u Skandinaviji.

Ipak, ta država je privukla pažnju svjetske javnosti 2010. godine, kada je Obamacare bila nova ideja, ali samo zbog zdravstvenog sistema koji zahtijeva da svi stanovnici kupuju osiguranje od privatnih pružaoca usluga i subvencioniraju one koji si to ne mogu baš priuštiti.

Obožavaoci Švajcarske su rekli da njihov zdravstveni sistem pruža nešto za svakoga – univerzalnu pokrivenost za liberale, privatne pružatelje usluga i izbor potrošača za konzervativce. No, intelektualci su ti koji većinom ignorišu Švajcarsku kao uzor, možda zbog njenog pretjeranog imidža mutnog poreskog utočišta, gdje se krije nacističko zlato i druga nedozvoljena bogatstva iza strogih zakona o tajnosti banaka.

Puno više od banaka

Švajcarska se pod pritiskom 2015. godine složila da dijeli bankovne zapise sa stranim poreskim vlastima, ali to uopšte nije usporilo ekonomski rast.

Švajcarska je uvijek bila više od tajnih banaka. Kapitalistička u svojoj srži, Švajcarska nameće blaže poreze pojedincima, potrošačima i korporacijama nego što to čine skandinavske zemlje.

U 2018. najviša stopa poreza na dohodak u Švajcarskoj bila je najniža u zapadnoj Europi od 36 odsto, što je znatno ispod skandinavskog prosjeka od 52 odsto.

Državna potrošnja iznosi trećinu bruto domaćeg proizvoda, u poređenju s polovinom Skandinavije. A Švajcarska je otvorenija za trgovinu, s udjelom u globalnom izvozu koji je dvostruko veći od bilo kojeg skandinavskog ekonomije.

Racionalizovana vlada i otvorene granice pomogle su da ova neizgrađena, planinska zemlja postane inkubator globalno konkurentnih kompanija.

Da bi izgradila bogatstvo, zemlja mora napraviti bogate stvari i M.I.T. rangiranje nacija po složenosti proizvoda koje izvoze, svrstava Švajcarsku na drugo mjesto iza Japana, znatno ispred skandinavskih zemalja, čiji je prosječni poredak 15. na ljestvici.

Švajcarci su izvrsni u gotovo svim glavnim industrijama osim one nafte, koje nemaju, što najčešće postižu ciljanjem specijalizovanih “niša”, poput biotehnike i inženjerstva.

Ona je dom 13 od 100 najboljih evropskih kompanija, što je dvostruko više nego sve tri skandinavske države zajedno. Na primjer, Nestlé, čija je berzovna vrijednost 320 milijardi dolara, 15 puta je veća od najbližeg skandinavskog rivala.

Decentralizacija je ključ svega

Iako su glavne multinacionalne kompanije koncentrisane u velikim gradovima, švajcarska ekonomija je jednako decentralizovana kao i njen politički sistem.

Nevjerovatno je koliko vrhunskih proizvoda stiže iz njenih provincija – noževi švajcarske vojske iz Schwyza, satovi iz Berna, psići St. Bernarda s planinskog prevoja u Valaisu, sir i čokolade iz Fribourga…

Male firme sidro su švajcarske ekonomije, omogućavajući dvije trećine radnih mjesta u zemlji.

Tek jedan od sedam Švajcaraca radi za vladu, što je takođe veoma bitno i vrlo mala brojka naspram drugih evropskih zemalja.

Nijedna druga državna valuta nije rasla brže u odnosu na svoje trgovinske partnere, a normalno bi franak u porastu trebalo da umanji švajcarski izvoz čineći ih skupljim. No, to se nije dogodilo.

Umjesto toga, dok je većina bogatih država doživjela pad svog udjela u globalnom izvozu tokom posljednje decenije, Švajcarska je nastavila rast.

To svakako mogu zahvaliti svom ugledu – njihove inženjere i čokolade ljudima nije problem platiti više, kao uostalom i sva druga švajcarska dobra.

Premija koju je svijet spreman da plati za švajcarsku robu i usluge pomaže u odvraćanju odlaska kapitala i pomaže stabilizaciji ekonomije.

Švajcarsku nije pogodila domaća finansijska kriza od 1970-ih – skandinavske zemlje bile su pogođene krizama tokom 1990-ih i pretrpjele su snažnije nazadovanje nego Švajcarska nakon globalne krize 2008. godine.

Ako postoji greška u svemu, tada je to ona u kojoj je država, pokušavajući usporiti rast franka, smanjila kamatne stope u poređenju s drugim evropskim državama, što je pokrenulo kreditni boom koji je doveo povećanja duga privatnih poduzeća i stanovništva.

Očito je, nijedan raj nikad nije savršen.

Dosada, ali ona koja im koristi

Porast protiv-imigrantskih stranaka širom Evrope nije pogodio i Švajcarsku. Razlog za to je činjenica kako je ta zemlja uvijek bila “dosadna” i prihvatala je dolazak stranaca baziran na njihovoj profesionalnoj biografiji, više nego na porodičnim vezama ili humanitarnim potrebama.

Australija i Kanada takođe filtriraju imigrante kako bi popunili radna mjesta i naširoko su proučavani modeli kako bogate ekonomije mogu preživjeti starenje svojih domaćih radnih snaga.

Švajcarska je dočekala više imigranata nego bilo koja skandinavska zemlja od 1950-ih. Na putu je da prihvati više od 250.000 imigranata između 2015. i 2020. godine, proširujući svoje stanovništvo za tri odsto.

Stopa imigracije gotovo je dvostruko više od skandinavskog prosjeka, a jedna je od najviših među velikim, razvijenim zemljama.

Imigranti imaju znatno veću vjerovatnoću da će zadržati posao u Švajcarskoj, dijelom i zato što se većina mora pronaći posao u zemlji prije nego u nju stignu.

Švajcarska radna snaga dobija dodatni podsticaj školskim sistemom koji već s 12 godina usmjerava učenike s obzirom na njihova znanja i zanimanja.

Tvrdi obožavatelji skandinavskog socijalizma previđaju promjenu u zemljama poput Švedske, gdje su teške državne potrošnje dovele do finansijske krize devedesetih.

Švedska je odgovorila snižavanjem najviše stope poreza na dohodak s gotovo 90 odsto na čak 50 odsto. Javna potrošnja pala je s blizu 70 odsto BDP-a do 50 odsto.

Rast je oživio, budući da je najveća skandinavska ekonomija počela više da nalikuje švajcarskoj, pojednostavljujući vladu i ostavljajući poslovnom prostoru više prostora za rast.

Prava lekcija švajcarskog uspjeha jeste da je kruti izbor koji nude mnogi političari – između privatnog preduzetništva i socijalne pomoći – lažan. Pragmatična zemlja može imati i poslovno okruženje uz socijalnu jednakost, ako dobije ravnotežu.

Švajcarci su ispravljanjem postali najbogatija svjetska nacija, ali njihov model je, nažalost, i dalje mnogima nepoznanica.

Investitor.me/Express.hr