Da li je ulaganje u nova skijališta već propala investicija: Crne prognoze za evropske ski-rizorte

Vlada Crne Gore je ranije najavila da će u razvoj novih skijališta na sjeveru do 2022. uložiti čak 100 miliona eura, a stručnjaci predviđaju da će, zbog klimatskih promjena preživjeti samo rizorti smješteni iznad 2.000 metara.

A zimovanje je trenutno unosan biznis širom Evrope. Svake godine od 60 do 80 miliona ljubitelja skijanja hodočasti u ovo doba godine u alpska zimovališta. S 300 skijaških centara, Francuska je vodeća alpska država, čineći trećinu skijaških terena u cijeloj Evropi. U mnogim dijelovima švajcarskih Alpa zimski turizam je najvažniji izvor prihoda, a u Austriji čini 4,5 odsto BDP-a, polovinu ukupne zarade od turizma. U Skandinaviji ledeni turizam samo u finskoj Laponiji ostvaruje milijardu eura godišnjeg prihoda. Ali šta će turizam na skijama bez snijega u vrijeme sve žešćeg globalnog zagrijavanja, pita se Tportal.

Sezona nadolazećih praznika ključno je doba za skijališta u Alpama. Procjenjuje se da se oko trećine zarade u sezoni ostvari tokom dvonedjeljnog odmora u tom periodu. Skijaši su spremni, rana sezona je iza nas, gdje je snijeg?

Napušteni kosturi nedovršenih zdanja izviru iz magle, ruševine hotela poput ledenih divova zjape prazni, fantomske žičare s praznim gondolama njišu se u ništavilo. Alpe su ih prepune. To je groblje megalomanske trke za zaradom, dokaz ispuštenih mogućnosti, prije svega nedostatka snijega…

Tim riječima L’Espresso opisuje trenutno stanje italijanskog zimskog turizma od Pijemonta do Carnije. Toplije zime i kraća skijaška sezona u kombinaciji s lošim ulaganjima te visokim troškovima rada i održavanja skijaških pista vještačkim snijegom pridonijeli su sporoj smrti malih i srednjih skijališta.

A takvih je mnogo. Prema posljednjem popisu, u italijanskim Alpama od 350 napušteno je 186 objekata i skijaških rizorta, 4.000 betonskih nosača i 600.000 metara čeličnih žica kojima su nekada klizile gondole.

Gdje će 60 do 80 miliona skijaša koji posjete Alpe svake zime? Šta će se događati s moćnom turističkom granom koja zapošljava od 10 do 12 odsto lokalnog stanovništva i godišnje zarađuje 50 milijardi eura, od Austrije i Njemačke do Francuske, Italije i Švajcarske?

S 300 skijaških centara Francuska je vodeća alpska država, čineći trećinu skijaških terena u cijeloj Evropi. U mnogim dijelovima švajcarskih Alpa zimski turizam je najvažniji izvor prihoda, a u Austriji čini 4,5 posto BDP-a, polovinu ukupne zarade od turizma. U Skandinaviji ledeni turizam samo u finskoj Laponiji ostvaruje milijardu eura godišnjeg prihoda i glavni je poslodavac u području sa stopom nezaposlenosti od 13 odsto.

Ali snježna Europa nije ono što je nedavno bila, naročito ne u posljednje četiri godine, najtoplije otkada je mjerenja. U planinskim područjima kakva su Alpe prvo stradaju nizine, a onda visoki predjeli – ono što u nizinama načini promjena temperature od jednog stepena Celzijusovih viši planinski predjeli osjetiće nakon povišenja od dva stepena.

Švajcarski federalni institut za tehnologiju (ETH) u Zürichu predviđa do 2050. godine rast temperature u Alpama od 2,5 do 4,5 stepena, što za zimski turizam na snijegu znači katastrofu.

Ni podaci i predviđanja NASA-e neće se svidjeti skijašima. Prema njenoj procjeni, u švajcarskim će Alpama do 2050. nestati blizu 75 odsto ledenjaka, dok se istraživači norveškog ledenjaka Hardangerjokulen plaše da će mu prije kraja vijeka nestati ledena kapa, na nekim mjestima debela 300 metara, ako se nastavi trend zagrijavanja. Francuzi predviđaju da bi njihov dio Alpa u sljedećih stotinu godina mogao izgubiti 70 odsto snijega, dok Finci u svojim planinama u istom periodu očekuju pet stepeni Celzijevih rasta ljeti, a zimi čak osam stepeni.

Osim toga, vrijeme je postalo nepredvidljivo. U finskoj regiji North-Korelia koncem 2017. pala je ledena kiša i skršila šume kao svojedobno u hrvatskom Gorskom kotaru, a potom je naglo zatopljenje dovelo do otapanja permafrosta. ‘Tako što nisam doživio u 35 godina, koliko skijam’, piše na finskom portalu Downdays izvjesni Jaakko Järvensivu.

Kao ‘snježno pouzdan’ skijaški rizort, stručnjaci smatraju onaj koji može tokom sedam od deset sezona pružiti 100 skijaških dana, s barem 30 centimetara prirodnog snijega. U kasnim 1990-ima taj su minimum postizala alpska mjesta na 1.200 metara nadmorske visine, ali zbog zagrijavanja od dva stepena taj nivo sada mogu postići samo područja viša od 1.500 metara.

Austrijski klimatolog Robert Steiger predviđa da će 2050. u tri područja tirolskih Alpa u slučaju daljnje emisije štetnih gasova snježne padavine biti pouzdane samo 50 odsto, a 2070. njihova vjerojatnost past će na nevjerojatnih 10 do 15 posto! Uz četiri posto zatopljenja, u Njemačkoj bi ostalo samo jedno jedino ‘snježno pouzdano’ zimovalište, a ni u Austriji nije puno bolje jer se 40 odsto skijališta nalazi na visini nižoj od 1.300 metara.

Francuska i Italija u nešto su povoljnijem položaju. Švajcarska će biti najmanje pogođena jer joj se glavni skijaški centri nalaze visoko u Alpama, poput Andermatta na 2.961 metru, ali posljedice već osjećaju mjesta u nižim područjima, poput Oeschinensee-Kanderstega, mada mu se točka najvišeg spusta nalazi na 1.680 metara.

Da bi mogla biti otvorena u novembru i decembru, skijaška odredišta u južnim dijelovima Skandinavije koriste topove za vještački snijeg gdje je god moguće. Ali to košta. U nekim najotmjenijim skijalištima u Alpama prirodni snijeg se dopremao čak helikopterima. U Laponiji kubni metar vještačkog snijega u oktobru košta 30 eura, ali i vještački dolazi u pitanje jer njegova proizvodnja takođe zavisi od najpogodnije temperature, pa se nije mogao napraviti u decembru 2015, jednom od najtoplijih u istoriji mjerenja, što je katastrofa za mnoga skijališta koja već deceniju zavise od njega. Švajcarske banke trenutno daju ograničene zajmove za skijaška područja niža od 1.500 metara nadmorske visine.

Stručnjaci stoga predviđaju da će preživjeti samo resorti smješteni iznad 2.000 metara, a ostalima poručuju da se snalaze kako znaju.

Nakon serije godina bez ili s premalo snijega njemački Gschwender Horn u Immenstadtu koristi skijaške staze za aktivnosti na otvorenom, poput planinarenja i brdskog biciklizma. Austrijanci godinama zimovališta ljeti pune turistima koji bježe pred morskim vrućinama. I ide im jako dobro, jer zarade od ljetnog turizma u svježim brdima već dostižu one u zimskim mjesecima. I biće, kažu, još bolje. Usljed sve toplijih zima sve će više i ljudi bježati iz vrelih ljetnih destinacija u hladovinu alpskih šuma i proplanaka.