Šta nam fali da budemo srećnije društvo: Tajna četiri najzadovoljnije nacije na svijetu

Grupa stručnjaka svake godine za sreću širom svijeta rangira 156 zemalja na osnovu toga koliko su „srećni“ građani, a svoja otkrića objavljuju u izvještaju pod nazivom “World Happiness Report”.

Sreća bi mogla izgledati kao nedostižan koncept za mjerenje, ali i za to postoji nauka. Kada istraživači govore o “sreći”, oni se osvrću na “zadovoljstvo načinom nečijeg života”, kaže Džef Saks, suosnivač Svjetskog izvještaja o sreći i profesor na Univerzitetu Columbia, za CNBC Make It.

“Nije prvenstveno mjera toga da li se neko juče smijao ili se smiješio, već kako se čovjek osjeća tokom svog života”, kaže on, prenosi Poslovni dnevnik.

Otkako je izvještaj počeo da se izdaje od 2012. godine, nordijske zemlje – među kojima su Danska, Norveška, Švedska, Finska i Island, plus Farska ostrva, Grenland i Aland – dosljedno su na vrhu liste. (Sjedinjene Države, s druge strane, obično slijeću negdje oko 18. ili 19. mjesta.)

U 2019. godini Finska je drugu godinu za redom bila na prvom mjestu. U 2017. godini bila je to Norveška, a Danska je osvojila prvo mjesto u 2013. i 2016. Švajcarska je 2015. osvojila najviši rang.

To nije slučajnost. Nordijske zemlje se tako visoko ocjenjuju u izvještaju o sreći jer imaju stvari poput besplatnog obrazovanja i zdravstvene zaštite, niske stope kriminala, neupadljivih mreža socijalnog osiguranja, relativno homogenog stanovništva, izrazito male korupcije i prilično su napredne.

Možda je najvažnije da ove zemlje daju prednost ravnoteži, što je “formula za sreću”, kaže Saks. “One nijesu društva koja ciljaju na ludo bogatstvo, one traže dobru ravnotežu života, a rezultati su izuzetno pozitivni”, kaže on.

„Sreću nalazimo u vlastitim nastojanjima“, poput našeg profesionalnog rada i strasti, dodaje. “I živeći u uravnoteženijim društvima.”

Ne rade previše sati

″Ono što nauka pokazuje jeste da je jedina stvar koja će nas usrećiti – je imati malo više vremena“, kaže Lori Santos, profesorica psihologije na Jejlu koja predaje na predmetu Nauka o dobrobiti, za CNBC Make it.

Radna nedjelja „punog radnog vremena“ u Danskoj obično iznosi 37 sati tokom pet dana. S druge strane, prosječni Amerikanac radi 44 sata nedjeljno, odnosno 8,8 sati dnevno, prema podacima Zavoda za statistiku rada.

Dok mnogi Amerikanci koji prekovremeno rade to vide kao značku časti i način za napredovanje, u Danskoj se to vidi kao slabost – pokazuje da ne možete raditi stvari u predviđenom radnom vremenu, napominje Kaj Hander Meliš, danski poslovni savjetnik i autor časopisa “Kako raditi u Danskoj”.

Većina zaposlenih napušta posao oko 16 sati, prema Danskom ministarstvu vanjskih poslova.

„Postoji osjećaj da je rad važan i morate svoj posao odraditi prema visokom kvalitetu, ali takođe se morate pobrinuti za to da bude uravnotežen na odgovarajući način“, kaže Aleks Kalvert, doseljenik koji već sedam godina živi u Kopenhagenu sa suprugom i dvoje djece.

Da bi bili što efikasniji, Danci se uopšte ne druže na poslu ili ne prave pauze kako bi izvršili naređenja, kaže Meliš.

“Možda ste tamo samo 7,5 sati, ali sve to vrijeme radite”, kaže ona. Slobodno vrijeme je “najvažnija stvar koju imaju”, tako da se rijetko kada ljudi druže s kolegama nakon radnog vremena, dodaje ona.

Fleksibilni aranžmani rada su takođe uobičajeni. Na primjer, Sara Alhopuro, koja radi kao diplomata u Helsinkiju u Finskoj, kaže za CNBC Make It da samo tri puta sedmično ulazi u fizičku kancelariju. Dopušteno joj je da radi na daljinu jedan dan u sedmici, a ostatak slobodnog vremena provodi radeći na svom hobiju: fotografisanju pečurki.

Zapravo, u Finskoj zaposleni imaju pravo svoj radni dan pomaknuti za tri sata ranije ili kasnije od uobičajenih zahtjeva svojih poslodavaca.

Garantovano pet sedmica plaćenog odmora

U Danskoj, zaposlenika koji rade s punim radnim vremenom garantovano je pet sedmica godišnjeg odmora, bez obzira na njihov položaj ili područje posla.

Poređenja radi, prosječni američki radnik s pet godina iskustva ima 15 dana plaćenog odmora, prema Zavodu za statistiku rada. Međutim, Sjedinjene Države ne nude savezne politike plaćenog odmora. Prema studiji iz 2019. godine, 23% Amerikanaca nema plaćeni odmor. Povrh svega, samo 41% američkih radnika osjeća se kao da organizacija u kojoj djeluju podstiče zaposlene da se odmore, kaže Američko psihološko udruženje. Ankete su pokazale da više od 55% Amerikanaca ne koristi sve slobodne dane.

Prema Meliš, to u Danskoj nije slučaj.

“Ljudi uzimaju svaki sat svog slobodnog vremena”, kaže. Ako pokušate kontaktirati nekoga u Danskoj i Švedskoj krajem jula ili avgusta, oni će vrlo vjerovatno biti daleko “uživajući u odmoru”, kaže Saks.

U Finskoj mnogi ljudi ljeto provode u vikendicama, zvanim “mokki”, gdje se isključuju iz mreže i opuštaju s porodicom i prijateljima.

Suprotno uvriježenom mišljenju, „davanje sebi malo slobodnog vremena može poboljšati našu produktivnost, a ne smanjiti“, kaže Santos.

“Odmor od stresa”

Kristina Konig Koehrsen, studentkinja umjetnosti izvan Kopenhagena, kaže za CNBC Make It da je napustila posao oglašavanja na 8 mjeseci jer je bila pod stresom, a posao je jednostavno nije usrećivao.

″Nijesam dopustila da imam ravnotežu između poslovnog i privatnog života koju ovdje toliko njegujemo “, kaže ona. “I tako, imamo sistem koji mi je omogućio da napustim posao i imam vremena za razmišljanje i shvatim šta mi je sljedeći korak u životu.” Za to vrijeme, Konig Koehrsen je od danske vlade dobijala 2.000 dolara mjesečno.

Ljudi obično odlaze na „odmor od stresa“ kada su stvari toliko loše na poslu da to utiče na njihovo mentalno zdravlje, kaže Meliš. Stres može biti “ubica u karijeri, da budemo iskreni”, dodaje, uspoređujući to s “invalidnošću niskog nivoa.”

Ta sigurnosna mreža između radnih mjesta dio je danskog modela „fleksibilnosti“ tržišta rada koji omogućava kompanijama da budu fleksibilne, a ljudi da dobiju sigurnost od vlade.

Prema ovom modelu, poslodavci mogu vrlo lako otpustiti i zaposliti ljude. S druge strane, zaposleni mogu plaćati naknade (u prosjeku 62,54 USD mjesečno) fondu osiguranja za slučaj nezaposlenosti i dobiti do dvije godine plate ako izgube posao i ispune određene uslove (poput minimalnih zahtjeva za zaradu i boravak), prema Ministarstvu vanjskih poslova. Vlada takođe pruža obrazovanje i savjetovanje kako bi ljude vratila na posao.

Konig Koehrsen, na primjer, sada ide u školu kako bi postala slikarka i od vlade prima školsku stipendiju od 1.000 dolara mjesečno.

Sloboda je još jedina vrijednost koja je bitna u društvu i određuje nečije blagostanje, kaže Saks. „Možete li oblikovati svoj život onako kako želite? Ako ste zarobljeni u siromaštvu, ako ste zarobljeni u dugovima, odgovor će biti ne “, kaže. “Ako imate priliku da vodite život kakav želite, odgovor je da. Ako je odgovor da, to ljude čini puno srećnijima.”

Bez obzira gdje živite, istraživanje pokazuje da pronalaženje posla koji zaista preslikava vaše osnovne vrijednosti može vas učiniti srećnijima, kaže Santos.

Ali sreća je samo jedan komad zagonetke. Iako se čini da kultura i sigurnosna mreža u nordijskim zemljama promovišu sreću, to nije došlo samo od sebe.

“To plaćamo svaki dan i to radimo na više načina”, kaže Meliš. Nordijske zemlje plaćaju neke od najviših poreza na svijetu. Na primjer, u Danskoj postoji porez na promet od 25% i porez na automobile od čak 150%.

Ljudi u nordijskim zemljama rado plaćaju te poreze jer zauzvrat dobijaju velike univerzalne socijalne usluge, kaže Anu Partanen, autorka „Nordijske teorije svega“. Na primjer, vrtić, javno obrazovanje, uključujući fakultet i zdravstvo. “Sve to uključeno je u vaše poreze”, kaže ona.

Život u najsrećnijoj zemlji na svijetu takođe vrši pritisak na ljude da budu srećni, kaže Konig Koehrsen. “Možda je to očekivanje da ovdje postoji ravnoteža između posla i života koja podstiče parove da oboje rade, ali isto tako morate voditi računa o svojoj porodici”, kaže ona.