Uskoković: Pravimo dramu od krize i uzalud tražimo alternativu turizmu

“Štetu koju nam je donijela covid-19 pandemija mogli smo ublažiti, ali smo se bavili svime osim turizmom. Zato smo tokom sezone ostvarili najgori rezultat u regionu. Pad turističkih pokazatelja biće preko 80% u odnosu na prošlu godinu. Gubitak u BDP-u biće izvjesno mnogo veći od gubitka turističke potrošnje. Umjesto da hitno saniramo posljedice krize i pripremamo narednu sezonu mi tražimo alternativu najvažnijem pravcu razvoja. U geografski malim zemljama kao što je Crna Gora, nemoguće je dramatično diversifikovati privredu. Turizam daje vrijednost i kvalitet životu i ne može imati supstitut. Ukoliko spas privrede vidimo u tzv. ekonomiji dimnjaka siguran sam da smo na pogrešnom putu”, kazao je u intervjuu za portal Investitor, Dr Luka B. Uskoković, Docent na Fakultetu za menadžment u Herceg Novom, ekspert marketinga i brend menadžmenta u turizmu i uslugama.

Investitor: Koliko je zaista pandemija covid-19 uticala na međunarodni turizam? Da li se i kada nazire oporavak turističke privrede?

Uskoković: Nažalost i dalje imamo pesimistične poruke. Ekonomski učinci turizma snažno su pogodili i poljoprivredu, ugostiteljstvo, trgovinu na veliko i malo, saobraćaj, usluge finansijkog i turističkog posredovanja, djelatnost zabave i rekreacije. Od najbrže rastuće privredne grane u svijetu sa 1,7 triliona EUR prihoda, 1,4 milijarde dolazaka, i glavnog generatora zaposlenosti, za samo pola godine, turizam je došao u poziciju najvećeg gubitnika. Najpogođenija grana u svijetu “izgubiće” preko 1 milijardu dolazaka u 2020. godini i “ugasiti” čak 120 miliona radnih mjesta. Očekivanja su da oporavak traje najmanje 19 mjeseci, a ovo vrijeme teče trenutkom početka vakcinacije. Do tada ćemo nažalost samo mjeriti nivo gubitaka koji će biti od 33 do 100% u različitim segmentima. Dakle, ova pandemija značiće i kraj brojnim turističkim biznisima.

Investitor: Koliko je pandemija pogodila turizam Crne Gore? Da li već imamo neku procjenu za ovu godinu?

U početku smo se nadali da ćemo ipak nešto uhvatiti od sezone, ali je već krajem maja bilo jasno da je situacija sve gora i gora. Malu, uslužno zavisnu crnogorsku privredu, pandemija je zatekla sa 22% učešća turizma u BDP-u. Crnogorska ekonomija je tim procentom zavisnosti od turizma na visokom 15. mjestu svijeta zajedno sa Makaom, Arubom, Maldivima, Grenadom, Hrvatskom. Iako ove zemlje, zavisnici od turizma, nijesu tzv. tigar-ekonomije, njihov BDP per capita je mnogo veći od crnogorskog, čime je šteta po crnogorski turizam dodatno izraženija. U Crnoj Gori je u julu ove godine u kolektivnom smještaju ostvareno 83% manje dolazaka turista u odnosu na jul 2019. godine. Broj ostvarenih noćenja manji je za 86% u odnosu na isti period prošle godine. U Hrvatskoj je u julu 2020. godine ostvareno 46% manje dolazaka, a 40% manje noćenja. Turistička potrošnja će padati čak i više, pa teško možemo očekivati preko 15% prihoda u odnosu na 2019. godinu.

Investitor: Bolji pokazatelji i iskustvo u regionu govore da ipak nismo reagovali kako je trebalo. Da li smo mogli ublažiti štetu?

Čini mi se da smo se u ovoj godini bavili svime osim turizmom. Kao da smo prihvatili jedan od naslova The Guardiana “Kraj turizma” i tako se ponašali. Uticaji političkog okruženja bili su važniji od turističke sezone. Turizam smo ove godine sveli na čekanje i posmatranje što će se desiti sa granicama narednih deset dana. Izostao je strateški pristup i upravljanje turističkom krizom. Od turizma svi imamo korist i teret smo morali tako i podjeliti. Nismo ni zajednički djelovali ka donosiocima odluka i mjera. Štetu smo, siguran sam mogli ublažiti.

Investitor: Da li je rješenje traženje spasa u drugim privrednim granama? Čujemo mišljenja da nam je situacija u kojoj smo se našli pokazala da se više moramo okrenuti drugim djelatnostima.

Čak i Svjetska turistička organizacija sugeriše vladama da traže u srednjem i dugom roku diversifikovane ekonomske grane, ali ipak naglašava da to rade samo ako je to i moguće. U geografski malim zemljama kao što je Crna Gora nemoguće je diversifikovati privredu u kratkom roku i preusmjeravati zaposlene na druge djelatnosti. Svakako, diversifikacija se ne radi tokom krize već prije nje. Kada je u pitanju domaća proizvodnja zaboravljamo da su potrošači vrlo edukovani i surovi u izboru. To što mnogo uvozimo ne znači automatski da postoji potencijal za razvoj stočarstva i poljoprivrede. Izuzetno je teško ekonomijom obima, tehnologijom i fiksnim troškovima dostići nisku cijenu i standard kvaliteta domaćih proizvoda, prihvatljiv za potrošača. Mišljenja sam da je skromna, organska proizvodnja moguća isključivo u funkciji razvoja turizma. Takođe, ne zaboravimo da turizam ne može imati supstitut. Turistički proizvod vrijednost generiše kroz interaktivni proces sa posjetiocem destinacije i zato njegova vrijednost nije inherentna već je pod velikim uticajem fizičkih, prirodnih, društvenih ali i emocionalnih činilaca čiji uticaji formiraju destinacijsko iskustvo. Zato je sa početkom krize turizam i bio prvi “na udaru”. Turizam nije klasično potrošno dobro koje možemo proizvesti na traci, a zatim i konzumirati, već niz događaja kojim se kreira dodatna vrijednost upravo potrošnim dobrima a u interakciji sa destinacijskim okruženjem transformiše u iskustvo posjetioca.

Investitor: Reklo bi se da ste protiv dramatičnog zaokreta privrede, zagovarate stav da treba čvrtso ostati na turističkom kolosjeku. Pa kako onda djelovati tokom krize?

Vrijeme u kojem je sve neizvjesno, razumljivo, postaje najduže vrijeme. Briga, gubitak povjerenja, destinacijski rizik, otvorenost granica i dalje opterećuju sve turističke zemlje, pa i Crnu Goru. Ulaganje u organsku proizvodnju u funkciji turizma, IT privredu, ekonomiju znanja, tehnologiju i inovacije, ulaganje u diversifikaciju samog turističkog proizvoda na ruralni, agro, zdravstveni turizam, jačanje kongresnog turizma, fokus na nacionalne brendove i gastronomiju, espanzija malih uslužnih online prodavnica, ulaganje u nove usluge, što više sadržaja i destinacijskog doživljaja jedini su mogući pravci daljeg razvoja privrede. Siguran sam da ćemo turizam vratiti na 1,2 milijardi eura odnosno na period prije krize već tokom naredne 3 godine. Sada treba iskorititi trenutak zatišja i nastaviti investicije u turizmu, ulagati u infrastrukturu i pripremati se za neizbježni povratak turističke ekspanzije. Najgore je praviti dramu od krize. Želja za putovanjima uvijek postoji. Čak i u ovom trenutku, 78% turista želi već sjutra da krene na putovanje. Ako spas vidimo u “ekonomiji dimnjaka” siguran sam da smo na pogrešnom putu.

Investitor: Što predlažete malim i srednjim preduzećima koja posluju u domenu turizma? Kako da se ponašaju tokom krize?

Prije svega moramo probuditi uspavane turističke poslenike i što prije vratiti povjerenje u turizam. Mala i srednja preduzeća moraju pravilno upravljati rizikom i shvatiti da turizam traži veće angažovanje. Turizam nije tzv. hit-hir proizvod iako ima sezonski karakter, niti proizvod za “preživljavanje” već grana koja direktno doprinosi kvalitetu, dodaje vrijednost životu, čineći ga kvalitetnijim. Mala i srednja preduzeća trebaju znati da se danas preko 60% rezervacija već obavlja na klik i moraju se prilagoditi svim principima pametnog turizma. Usljed loše sezone tekuće godine, preduzeća koja su kreditno izložena i ne mogu redovno vraćati obaveze moraju pregovarati sa bankama kroz programe zaštite klijenata. Kako bi lakše postigli ciljeve turistička preuzeća se konačno moraju klasterizovati jer samo udružena mogu u borbu sa velikim i organizovanim sistemima. Predlažem da iskoriste ovaj period zatišja da kvalitetno sprovedu rebranding i urade ozbiljnu sistemsku edukaciju. Turizam danas znači trenutno prilagođavanje spontanim odlukama turista, obučenu radnu snagu, aktivnosti vođene koncepcijski a ne stihijski, jednostavno, prodaju srcem tj. “dušom brenda”.

Investitor: Šta raditi sa sektorom hotelijerstva? Kako komentarišete njihovu cjenovnu politiku?

Hotelijeri se moraju fokusirati na ljudske resurse jer oni nose uslužnu vrijednost, što prije uvesti tzv. njemački model “skraćenog rada”, udruženo zahtijevati subvencije vlade kako bi se zaštitili ljudi. Hoteli moraju zaboraviti takmičenje cijenama. Analize pokazuju da 20% tradicionalnih turista 2021. godine neće putovati jer usljed krize neće imati dovoljno visok diskrecioni dohodak. U turizmu, jednom niske cijene, znače uvijek niske cijene. Mnogo je bolje ponuditi upgrade sobe ili dati gratis noćenja u paketu nego krenuti sa stavom – ništa ne gubim ako spustim cijenu. Hotelska industrija ima snagu i obavezu da otvara nova, daleka emitivna područja – tržište Kanade, Indije, Kine i Amerike. Ne možemo se oslanjati samo na region i zapadno-evropska tržišta i čekati državu da nam otvori nove tržišne niše. Jaki hotelski brendovi moraju djelovati proaktivno.

Investitor: Koje su najvažnije smjernice za sezonu 2021. godine?

Potrebno je usvojiti rigoroznu regulativu kojom ćemo štiti i dalje očuvana prirodna područja. Sjever Crne Gore će biti “na udaru” nakon otvaranja auto-puta. Alternativni, održivi turizam nema alternativu. Vlada mora aktivno uključiti lokalnu zajednicu tokom neminovne digitalne transformacije destinacije. Crna Gora mora biti u mogućnosti da brzo i u trenutku reaguje principima agile menadžmenta i kreirati mehanizam da svi turistički akteri budu dio digitalnog prostora i online sistema za rezervacija uz brze modifikacije. Pametni turizam je naša realnost jer otvara nove segmente turističke tražnje. NTO mora odmah da preuzme ulogu centralnog turističkog sistema koji će reagovati u trenutku, koordinirajući privatni i javni sektor. Moramo prihvatiti činjenicu da su se preferencije turista dramatično promijenile. Turisti će 2021. godine birati destinacije u kojima osjećaju sigurnost, vjeruju sistemu zdravstvene zaštite i percipiraju efikasan mehanizam reakcije u slučaju kriznog događaja tokom njihovog boravka. Naša ozbiljna konkurencija postala je destinacija koja se zove “domaće tržište”, veliki procenat turista se osjeća sigurnije kada ljetuje doma. Svaki drugi turista je spreman da u posljednjem času promijeni odluku o putovanju ukoliko smatra da se u destinaciji neće osjećati sigurno. Moramo otvoriti nova tržišta koja će generisati dodatnu turističku tražnju. Potrebno je suziti ciljne grupe, vizuelizovati naše turiste i fokusirati tržišni nastup. Ne smijemo zaboraviti da smo idealno okruženje za razvoj i testiranje inovacija. Pravi je trenutak da spojimo IT razvoj i inovacije, sa svim vidovima turizma. Konačno, iako smo trenutno u poremećenom lancu vrijednosti, ne zaboravimo da je ljudski resurs najvrijedniji i da mora biti prioritet. Ljudi su u turizmu najvažnija karika jer prenose prepoznatljive destinacijske vrijednosti kroz iskustvo koje se pamti.