Gdje nastavnik preko online časova može zaraditi milione: Ove tri države biće šampioni ekonomskog rasta

Južna Koreja napredna je ekonomija, a Vijetnam ono što Svjetska banka naziva ekonomijom nižeg srednjeg dohotka. Meksiko, ekonomija višeg srednjeg dohotka, nalazi se negdje između.

Na početku 2021. nazire se nada zahvaljujući novim vakcinama protiv infekcija virusom Covid-19 i novom stanaru Bijele kuće pa možemo napokon prestati užasnuto prekrivati oči i krišom zaviriti u budućnost. Za koje zemlje je izgledno da će postići najveći privredni uspjeh u narednim godinama?

“Kladim se na Južnu Koreju, Vijetnam i Meksiko, tri zemlje u izrazito različitim fazama razvoja. Južna Koreja napredno je ekonomija, dok je Vijetnam ono što Svjetska banka naziva ekonomijom nižeg srednjeg dohotka, poput Indije ili Bangladeša”, napisao je Kaushik Basu za Poslovni dnevnik:

“Meksiko, ekonomija višeg srednjeg dohotka, poput Kolumbije, Bocvane ili Indonezije, nalazi se negdje između. Predviđam da će svako od ovih privreda nadmašiti ostale u svojoj kohorti u sljedećih deset godina.

Južna Koreja najsigurniji je izbor između ove tri. Počevši od kasnih 1970-ih, tokom posljednjih godina predsjedavanja Park Chung-heeja, njena ekonomija se zahuktala i održala dvije decenije rasta, prije nailaženja na prepreke uzrokovane istočnoazijskom finansijskom krizom 1997.

Bogate zemlje imaju manje potencijala za rast od siromašnih. No, među bogatim zemljama, ističu se izgledi Južne Koreje – uglavnom usljed njenog ulaganja u ljudski kapital. Sa 3.319 prijava patenata na milion stanovnika 2019., Južna Koreja daleko je iznad ostalih zemalja.

U aprilu 2019, Južna Koreja postala je prva zemlja koja je pokrenula 5G kampanju širom nacije, a južnokorejske kompanije planiraju da zauzmu 15% udjela globalnog 5G tržišta do 2026. Povrh toga, Južna Koreja napravila je veliki napredak u rješavanju tržišnog neuspjeha koji muči sve zemlje: odabir nastavnika.

Kao što su pokazale brojne studije pa i studije autora Abhijita Banerjeea i Andrewa Newmana te Odeda Galora i Josepha Zeire, nastavnici su obično plaćeni manje nego što bi trebalo to da budu.

No, Južna Koreja privukla je neke od svojih najtalentovanijih ljudi u nastavu, a nastavnici su među najbogatijim ljudima u zemlji. Priča o Cha Kil-yongu, koji je zaradio 8 miliona dolara u jednoj godini učenjem matematike preko interneta može se uporediti s malo čime bilo gdje.

Stvaranje pravednijeg društva

Napori predsjednika Moon Jae-ina u smjeru stvaranja pravednijeg i inkluzivnijeg društva takođe slute na dobro. Postupci poput premještanja službene predsjedničke rezidencije iz palate Plave kuće u običajeniji vladin kompleks u centru Seoula simbolične su, ali važne geste. Očekujem da će dohodak po stanovniku u Južnoj Koreji nadmašiti Japan u sljedećih deset godina.

Vijetnam je imao prihod po glavi stanovnika od samo 1.297 dolara u 2010, kad je bio jedno od tri najbrže rastuća svjetska ekonomija, zajedno s Indijom i Kinom, koje su obje bile bogatije. Ta je zemlja od tada zadržala impresivnu stopu rasta, a njen dohodak po stanovniku premašuje dohodak po stanovniku u Indiji.

Ova priča o uspjehu počela je 1986, kada je 6. Nacionalni kongres komunističke partije Vijetnama usvojio Doi Moi (obnova) politiku prelaska sa zapovjedne ekonomije na tržišno orijentisani model. Posljednjih godina, Vijetnam je smanjio carinske stope, otvorio granice trgovini i stranim ulaganjima te uložio velika sredstva u ljudski kapital.

Dojmljivo upravljanje Vijetnama pandemijom bolesti Covid-19 dalo je ekonomiji dodatni podsticaj. Niska stopa smrtnosti u toj zemlji od 0,4 smrtna slučajeva od bolesti Covid-19 na milion ljudi i privredni rast od 2,9% u 2020, u godini kad većina ekonomija bilježi pad, izvanredna su postignuća.

Stalni prilivi stranih ulaganja koje Vijetnam sada privlači mogli bi ga učiniti jednim od vodećih svjetskih proizvodnih središta. Za razliku od Vijetnam, Meksiko se koprca pod pandemijom i predsjednik Andrés Manuel López Obrador (AMLO), svjetski vođa koji je nedavno zaražen, mora preuzeti odgovornost za dio lošeg upravljanja.

Međutim, od kada je AMLO postao predsjednikom u 2018, ponovno je oživjela nada. Pokrenuo je nešto što je nazvao “četvrtom transformacijom” Meksika, progresivni ekonomski program koji teži promovisanju rasta i ukidanju nekih pretjeranih privilegija elita. Da bi to naglasio, AMLO je odbio da živi u predsjedničkoj palati, Los Pinos i odlučio se je za manju predsjedničku rezidenciju.

Zbunjujući slučaj Indije

Uz Vijetnam, Meksiko ima najveći potencijal da postane globalno proizvodno središte. Sporazum između SAD-a, Meksika i Kanade (USMCA), koji je stupio na snagu prošle godine, može unaprijediti integraciju ove tri ekonomije.

Naime, dok SAD i Kanada ulažu kapital i naprednu tehnologiju, a Meksiko okuplja svoju golemu radnu snagu, taj bi region mogao da doživi veliki preporod i nadmaši Kinu. Sad kad je američki predsjednik Joe Biden preuzeo dužnost, trilateralni odnosi trebalo bi da se poprave. Sve tri zemlje imaće od toga koristi, a najviše Meksiko jer ima više prostora za sustizanje rasta.

Naposljetku, tu je i zbunjujući slučaj Indije. Do prije nekoliko godina, usljed brzog godišnjeg rasta od oko 9%, ta zemlja je bila najbolja priča o ekonomskom uspjehu na globalnom nivou. No, ekonomija od tada bilježi pad, s padom rasta od 2016. do 2020, što je najduži silazni trend od nezavisnosti.

Međutim, Indija je u osnovi jedno od najjačih ekonomija u nastajanju. Ima sektor informacijske tehnologije svjetske klase, snažnu farmaceutsku industriju i mali segment visokoobrazovanih radnika.

Kamen spoticanja je razjedinjavajuća politika te zemlje koja je narušila povjerenje i uzrokovala kontinuirani pad stope ulaganja tokom posljednjih nekoliko godina. Ako Indija uspije da poboljša svoje postupanje s aspekta politike, može biti vođa po pitanju globalnog rasta. No to je veliko “ako”.