Lobi protiv gotovine: Čuveni ekonomista u ratu sa Bilom Gejtsom i MMF-om
Više finansijskih institucija lobiraju za ukidanje keša širom svijeta u zamjenu za digitalne valute.
Među njima su, kako prenosi Sputnjik, Visa i Mastercard, zajedno sa Međunarodnim monetarnim fondom (MMF), milijarderom Bilom Gejtsom i Američkim trezorom. Doktor Norbert Haring, koji se bavi ovom temom, i sam je u parničnom postupku kojim želi da dokaže pravo da koristi gotovinu.
Norbert Haring je doktor ekonomskih nauka i suosnivač je i kodirektor Svjetske ekonomske asocijacije, drugog najvećeg udruženja ekonomista u svijetu. Dr Haring je finansijski novinar i autor popularnih knjiga o ekonomiji. Takođe održava blog o ekonomskim i finansijskim pitanjima pod nazivom “Novac i više”.
Dvije poslednje Haringove knjige pokrivaju kampanju za ukidanje gotovine. Najnovija “Hrabri novi novac” objavljena je na njemačkom jeziku 2018. godine i nedavno prevedena na kineski jezik.
Dr Haring je 2015. godine pokrenuo parnicu kako bi dokazao pravo da naknadu javnim emiterima plati u gotovini, a parnica je stigla do Evropskog suda pravde.
Godine 2019. Savezni upravni sud presudio je u njegovu korist. Međutim, nedavno je Evropski sud pravde presudio protiv njega. Evropski sud je presudio da države članice EU imaju pravo da nalože svojim vlastima da odbiju gotovinu – ako su ispunjeni određeni uslovi. Haring je za Sputnjik govorio koje su posljedice toga.
Šta je tačno Evropski sud pravde doneo u nedavnoj presudi u vezi sa sposobnošću javnih vlasti da smanje upotrebe gotovine?
“Tužio sam javnog emitera zbog odbijanja da mi dozvoli da platim obaveznu naknadu važećim novčanicama i kovanicama eura. Najviši njemački upravni sud zatražio je od Evropskog suda pravde da pojasni da li nacionalna pravila koja regulišu značenja zakonskog sredstva plaćanja i dalje važe i – ako ne – šta bi evropski zakon rekao o predmetnom pitanju. Evropski sud je presudio da nacionalne vlade ostaju slobodne da donose zakone koji bi primorali sve javne subjekte, pa čak i privatne, da prihvataju gotovinu u eurima, ali i da donose zakone koji ograničavaju ovu obavezu. Sve to uz određene uslove. To je vrlo složena presuda, sa vrlo upitnim argumentima, za koju smatram da je vrlo politična”, ocijenio je on.
Kakav će uticaj imati odluka Evropskog suda na njemačke sudove u vezi s vašim slučajem?
“Još nije jasno kakav će uticaj imati konačna presuda njemačkog suda. Ako bi njemački Savezni upravni sud pažljivo pratio argumente Evropskog suda, izgubio bih slučaj, budući da Evropski sud vidi pravo na plaćanje gotovinom samo onima koji nemaju bankovni račun. Međutim, uvjeren sam da će njemački sud presuditi da li su ograničenja za prijem gotovine potrebna i proporcionalna na način koji je povoljniji za moj slučaj. Moraćemo da vidimo”, kaže.
Kako ova odluka utiče na “Rat protiv gotovine” koji zastupaju Bil Gejts, MMF i razne kreditne i bankarske institucije?
“Na nadnacionalnom, evropskom nivou, presuda je otvorila vrata za nova ograničenja. Komisija EU je brzo reagovala i najavila da namjeravaju da se založe za jedinstvenu gornju granicu gotovinskih plaćanja u EU”, poručuje.
Da li biste ovu odluku smatrali pobjedom za one koji se protive forsiranju bezgotovinskog društva?
“Teško. U najboljem slučaju, ako njemački sud donese presudu prilagođenu gotovini, napori za ukidanje gotovine se zadržavaju u Njemačkoj. Međutim, dobra stvar je što ovaj sudski slučaj ide naruku ratovanju za gotovinu. Dugoročno gledano, gotovina se ne može sačuvati ako ne postoji javna svijest o tom pitanju i javni otpor”, ističe ekonomista.
Kakva se politika u vezi sa gotovinom i digitalizacijom pojavljuje sada kada je Veliko vijeće Savjeta Evropske unije donijelo ovu presudu?
“U lošijoj opciji, Komisija EU će se osjećati ohrabreno da traži nova ograničenja za upotrebu gotovine. Ne želim da pretpostavljam šta bi mogli da smisle osim limita gotovine. Oni su prilično kreativni. Pozitivno je što je sud jasno stavio do znanja da su nacionalni, pa čak i podnacionalni zakoni i statuti koji primoravaju ustanove da prihvataju gotovinu legalni iz evropske perspektive. Tako da građani sada mogu da se zalažu za takve zakone, koji su već donijeti u raznim američkim državama i zajednicama”, odgovara.
Da li je ovo kraj puta što se tiče vašeg pravnog slučaja?
“Spreman sam da odem sve do njemačkog ustavnog suda, ako je potrebno, to jest, ako njemački nacionalni sud ne da uzme u obzir osnovna prava poput privatnosti, zaštite privatnog vlasništva i slobode ugovaranja. Ali nadam se da ovo neće biti potrebno”, zaključuje.