Upoznajte Heidelberg: Grad u kojem automobili nijesu dobrodošli

Eckart Würzner, gradonačelnik koji radi na rješenju emisija štetnih gasova u gradu, nije posebni impresioniran obećanjima General Motors , Forda i drugih velikih proizvođača automobila da će se odreći fosilnih goriva.

Nije da je Würzner, gradonačelnik njemačkog Heidelberga, protiv električnih automobila. Grad savršen za razglednice, na jugu Njemačke, stanovnicima koji kupuju vozilo na baterije daje bonus do 1.000 eura ili 1.200 američkih dolara. Dobiju još 1.000 eura ako instaliraju punionicu.

No, električni automobili nisko su na popisu prioriteta koje Würzner koristi kako bi pokušao smanjiti loš uticaj Heidelberga na klimu, napor koji je gradu donio reputaciju pionira u ekološki svjesnom urbanističkom planiranju.

Cilj gradonačelnika Würznera je da smanji zavisnost od automobila, bez obzira na koji pogon se pokreću. Heidelberg kupuje vozni park autobusa na vodonik, gradi mrežu biciklističkih “super auto-puteva” do predgrađa i projektuje kvartove kako bi obeshrabrio korišćenje bilo kakvih vozila i podstaknuo šetnju.
Stanovnici koji se odreknu svojih automobila mogu se besplatno voziti javnim prevozom godinu dana.
“Ako vam je potreban automobil, koristite dijeljenje koje je dostupno”, rekao je Würzner u intervjuu u Heidelbergovoj gradskoj vijećnici u baroknom stilu, koja je bila gotovo pusta zbog pandemije. “Ako ne možete koristiti zajedničke automobile jer živite predaleko i nema javnog prevoza, onda koristite automobil, ali samo do željezničke stanice, a ne do centra grada”, savjetuje on svoje sugrađane.

Heidelberg je na čelu pokreta koji je vjerovatno najjači u Evropi, ali je prisutan u mnogim zajednicama širom svijeta, uključujući američke gradove poput Ostina, Teksasa i Portlanda. Pandemija koronavirusa je mnogim građanima omogućila da uživaju u manje gustom saobraćaju, što im se i sviđa.

Zavjeti da će proizvođači automobila apstinirati od fosilnih goriva u posljednjih mjesec dana, uključujući GM, Ford Motor i Jaguar Land Rover, prešutno su priznanje da “klasični” automonili neće biti dobrodošli u mnoge gradove i sredine. ako ne promijene strategiju. Čak i tada, trendovi mogu biti protiv njih, dok urbanisti pokušavaju da oslobode prostor koji danas zauzimaju vozila.

Grad od 160.000 stanovnika

Desetine gradova u Evropi, uključujući Rim, London i Pariz, planiraju da ograniče centralni gradski promet na vozila bez emisija tokom narednih 10 godina. Neki, poput Štockholma i Štutgarta gdje je sjedište Mercedes-Benza, već zabranjuju starija dizel vozila.

Nacionalne vlade povećavaju pritisak na proizvošače automobila sve više. Irska, Holandija, Švedska i Slovenija kažu da će zabraniti prodaju automobila s unutrašnjim sagorijevanjem nakon 2030. godine. Britanija i Danska kažu da će to učiniti 2035. godine, dopuštajući samo hibride nakon 2030. godine, a Španija i Francuska 2040. godine.

Heidelberg, grad sa 160.000 ljudi na rijeci Neckar, koja je ovog mjeseca prijetila da se izlije iz obala nakon neobično jakih kiša, daje uvid u to kako grad budućnosti može izgledati.

Heidelberg je jedan od samo šest gradova u Evropi koje organizacija C40 Cities , koja promoviše klimatske politike i čiji je predsjedavajući Michael Bloomberg, bivši gradonačelnik New Yorka, smatra “inovatorima” . Ostali su Oslo, Kopenhagen, Venecija, te Amsterdam i Roterdam u Holandiji.

Među gradskim mjerama koje za cilj imaju da učine automobile nevažnima su izgradnja mostova koji će omogućiti biciklistima da zaobiđu zagušena područja ili pređu Neckar, a da se ne moraju “gužvati” za prostor namijenjen motornim vozilima.

Zgrade su takođe važne u smanjenju zagađenja. Grad je smanjio potrošnju energije u školama i drugim gradskim zgradama za 50 odsto samo u posljednjih deset godina, što nije mali podvig, jer su mnoge građevine stare stotine godina.

Nije samo gorivo problem, već i prostor koji auta zauzimaju

Vozila na akumulator ne zagađuju vazduh, ali zauzimaju jednako prostora kao i benzinski modeli. Würzner se žali da Heidelberg i dalje trpi gužve u saobraćajnim špicevima, iako se samo oko 20 posto stanovnika vozi automobilom. Ostali hodaju, voze bicikl ili se voze električnim autobusima koji prometuju uskim kamenim ulicama stare gradske četvrti.

“Putnici koji idu na posao glavni su problem koji još nijesmo riješili”, rekao je Würzner. Saobraćaj je bio gust radnim danima, bez obzira što zbog pandemije mnogi rade od kuće.

Električni automobili takođe su skupi. Po trenutnim cijenama, nijesu dostupni stanovnicima s nižim prihodima. Politički čelnici trebalo bi da ponude pristupačne alternative poput efikasnog javnog prevoza ili biciklističkih ruta, rekla je Wappelhorst iz gradskog savjeta za održivi prevoz.

Heidelbergova pješačka zona, obično natrpana turistima, ali nedavno skoro prazna zbog pandemije, navodno je najduža u Njemačkoj. No, najbolja tačka koja odražava ambicije grada bez štetnih emisija gasova izgrađena je na vrhu nekadašnjeg željezničkog teretnog dvorišta na periferiji grada. Naime, 2009. započeli su radovi na Bahnstadtu, odnosno željezničkom gradu. Prazna parcela, koja je trebalo da bude očišćena od tri neeksplodirane bombe iz Drugog svjetskog rata, ponuđena je planerima da osmisle klimatski neutralno susjedstvo.

Moderne stambene zgrade, arhitektonski suprotne baroknom središtu grada Heidelberga, toliko su dobro izolovane da za zagrijavanje ne zahtijevaju gotovo nikakvu energiju.

Automobili nisu zabranjeni iz Bahnstadta, ali saobraćaja gotovo da nema. Većina ulica su “slijepe”. Stambene zgrade raspoređene su oko izdašnih dvorišta s igralištima i povezane stazama. Jedina ulica koja se probija kroz trouglasto susjedstvo ima ograničenje brzine od 30 kilometara na sat ili manje od 20 milja na sat. Bicikli imaju prednost prolaska.

Bahnstadt, s 5.600 stanovnika i dalje raste, ima vlastiti vrtić i osnovnu školu, društveni centar, dva supermarketa, nekoliko pekara i kafića, dvije trgovine biciklima i šest stanica za razmjenu automobila, od kojih svaka ima dva električna vozila. Glavni željeznički čvor i tramvajska stanica Heidelberga udaljeni su kratkom šetnjom, a biciklistička staza prati trasu stare željezničke pruge do centra grada.

Automobil sve manje potreban

Dieter Bartmann, koji se 2012. godine među prvima uselio u Bahnstadt, posjeduje automobil, ali ga je u januaru vozio samo oko 20 kilometara.

Bartmann, bivši menadžer u SAP-u, softverskoj firmi čije je sjedište u obližnjem Walldorfu, sjedio je na klupi duž staze koja se graniči s jedne strane Bahnstadta. Područje je blokirano motoriziranim saobraćajem i gleda na poljoprivredno zemljište. Trčali su trkači, biciklisti i ljudi na rolerima.

Izgledalo je idilično po sunčanom zimskom danu, ali Bartmann, bivši predsjednik udruženja stanovnika Bahnstadta, rekao je da još ima stvari koje se mogu poboljšati.

Želio bi učiniti više da stanari zgrada ne blokiraju prostor parkiranim automobilima. Neke zgrade imaju podzemne garaže, ali one nijesu izgrađene da budu pogodne za električne automobile i ne mogu se lako smjestiti punionice. Asfaltirana staza nije dovoljno široka, rekao je Bartmann, što otežava mimoilaženje biciklista i pješaka.

Gradonačelnik dao pretežak zadatak proizvođačima autobusa

Gradonačelnik Würzner rekao je da mu je cilj učiniti Heidelberg klimatski neutralnim do 2030. godine, što je prilično ambiciozna ideja. Grad planira vlastitu proizvodnju energije iz vjetra i sunca, a instalira stanicu za punjenje vodonikom za flotu od 42 autobusa javnog prevoza, s pogonom na vodonikove gorivne ćelije. Grad je želio da naruči stotine autobusa, ali se Würzner požalio da su proizvođači autobusa sporo reagovali na taj zahtjev.

“Ne možemo se zasititi”, rekao je. (Daimler, koji proizvodi autobuse u Neu-Ulmu, oko dva i po sata od Heidelberga, još ne pravi gradske autobuse koji se napajaju isključivo vodonikom.)

Würzner, koji vozi eksperimentalni Mercedes na vodonikov pogon, tvrdi da nije mogao svaki grad priuštiti sve ono što je Heidelberg do sada postigao u ekološki prihvatljivom planiranju. Univerzitet u Heidelbergu, jedno od najprestižnijih njemačkih univerziteta, iznjedrilo je brojne istraživačke institute koji pružaju solidnu poresknu osnovicu a stanovnici su obično dobro obrazovani i imućni.

“Istina je da je grad u prilično dobroj finansijskoj situaciji”, rekao je Würzner.

No, rekao je da se često čuo s gradonačelnicima širom Evrope, Sjedinjenih Država i Azije koji su željeli da iskopiraju Heidelbergovu strategiju.

“Svi znamo da moramo ići u ovom smjeru”, rekao je. “Samo je pitanje koliko brzo.”

New York Times/Investitor