Bez ugovora: Oko 100.000 građana zakupljuje stanove na crno

Prema procjenama Udruženja podstanara, u Crnoj Gori ima oko 100.000 podstanara, pa država zbog neoporezivanja zakupa stanova godišnje gubi i do 30 miliona eura. Ukazuju da bi bilo dobro da država uvede red na tržištu i oporezuje iznajmljivanje stanova. Novac od oporezivanja zakupa stanova bi se, smatraju, mogao iskoristiti za stambeni fond, odnosno za gradnju stanova i obezbjeđivanje krova nad glavom za veliki broj stanovnika, piše Dan.

Sanja Bukilić kaže da je život podstanara u Crnoj Gori veoma težak.

“Cijene zakupa su često previsoke, i većina građana koja radi za platu od 300 eura, a plaćaju stan 200 eura zaista jako teško mogu izdržati. Država baš i nema neku ulogu i volju da pomogne, lično ne znam da postoji bilo kakav servis u službi države koji pomaže podstanarima”, smatra Bukilićeva koja je podstanarka.

Ocjenjuje da nije u redu da se državnim funkcionerima sa visokim platama prodaju stanovi sa mjesečnom ratom od oko 70 eura.

“Jako je bitno stvoriti fond za pomoć jer je i te kako diskriminatorski da neko ko prima platu preko 1.000 eura, ima uslove da kupi stan po nerealnim povoljnostima i plaća ratu za taj stan 60-70 eura, a ljudi koji žive na rubu egzistencije i preživljavaju sa 300 eura uz to su i podstanari, sebi to ne mogu priuštiti”, kaže Bukilićeva.

Osnivač Udruženja podstanara Dragan Živković kaže za Dan da se prema popisu iz 2011. godine preko 18.500 domaćinstava zvanično vodilo kao podstanari, ali nakon toga treba imati u vidu velike migracije i formiranje novih porodica koje takođe nemaju krov nad glavom.

“Ako danas u Crnoj Gori imate toliki broj podstanara, otprilike šestinu građana, suvišno je da bilo šta kažemo. Naravno, podstanara ima svuda u svijetu, ali sa različitim socijalnim programima evropskih država. Konkretno, u Berlinu imate ogroman broj podstanara, što raseljenih, što domicilnog stanovništva. Ipak, gradske vlasti Berlina otkupile su preko 10.000 stambenih jedinica i na taj način su za relativno male zakupe regulisali ogroman broj stambeno nezbrinutih lica, a uz to i uticale na korekciju cijena na tržištu nekretnina. To su pozitivni primjeri kada država iskreno radi na ozbiljnom problemu. Nažalost, u našoj Crnoj Gori to dosad nije bio slučaj. Građani su prepušteni sami sebi, da se snalaze sami kako umiju i znaju. Nažalost, i te mogućnosti su više iscrpljene kroz višegodišnju nebrigu i neosvrtanje države na ovaj ogroman problem”, izjavio je Živković.

On ističe da smo došli u situaciju kada „podstanari klize ka beskućništvu bez imalo pretjerivanja”, a to pokazuje komunikacija koju imaju sa ugroženim porodicama širom Crne Gore.

“Na žalost, na tržištu nekretnina još od 90-ih godina sve je prepušteno „tržištu.” Zapravo, sramno je prepušteno da se građani sami snalaze kako znaju i umiju. Nekada je stanovanje bilo u nadležnosti države preko obaveznih stambenih fondova. Nakon 90-ih imamo usvajanje pogubne neoliberalne politike. Danas imamo anarhiju na tržištu nekretnina. Nerealne cijene stanova na tržištu, njihovo nerealno rentiranje i što je najgore za svaku državu na svijetu ne poštuje se zakon koji je donesen. To je zakon o „nelegalnom poslovanju” koji je trebao da uvede oporezivanje svake izdate stambene jedinice čime bi država na godišnjem nivou prihodovala preko 30.000.000 eura, te samim tim i bila u prilici da krene u rješavanje stambenih pitanja socijalno najugroženije grupe građana”, ističe Živković.

On dodaje da je svako izdavanje stambene jedinice koju građanin posjeduje oblik privredne djelatnosti i ona kao takva mora biti oporezovana i upravo se od tih sredstava mogu rješavati gorući problemi podstanara.

“Što prije kao društvo shvatimo da sve mora biti zakonski obuhvaćeno i naplaćeno, to će ova država više i brže napredovati. Lična vjerovanja i ubjeđenja moramo usklađivati sa potrebama zajedničke nam države i njenog daljeg prosperiteta. Cijene rentiranja stanova u Podgorici, ali i drugim opštinama su više nego nerealne. Nikakva matematika tu nije potrebna. Zakup stana, plus tekuće obaveze (struja, voda, komunalije, internet…) uglavnom su iznad 400 eura. A pogledajmo kolike su naše plate, koliko nas je bez posla, koliko nas ima pristupa nekim alternativnim izvorima prihoda”, upozorava Živković.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Dan nije dobio odgovore na pitanja o položaju podstanara i mogućoj pomoći za one koji nijesu iz projekta 1.000 plus u kojem su rate za stanove jako visoke, a uslovi za ulazak u program jako komplikovani.