Sjaj crnogorskog turizma u SFRJ: Miločer 1967. godine bio skuplji od Španije
Turizam je jedna od najvažnijih grana crnogorske ekonomije i faktički je to jedini realni novac kojeg privreda privuče iz inostranstva.
Dok je ovogodišnja sezona, po mnogo čemu specifična, u jeku i dok turistički radnici u groznici očekuju goste i njihovu potrošnju, korisno je prisjetiti se kako je turizam nekadašnje SFRJ i crnogorski u okviru njega funkcionisao 60-ih godina prošlog vijeka.
U tekstu jednog novinara iz 1967. godine, kojeg portal Index prenosi u saradnji s Yugopapirom, proizilazi da su crnogorske turističke destinacije bile među najuspješnijima. Tako je, recimo, ljetovanje u Miločeru te godine bilo skuplje nego u Španiji, sa kojom se danas teško možemo porediti u bilo kom kriterijumu (osim prirodnih ljepota).
Decembar 1967: Jugoslovenski turizam dobiva priznanja u svijetu. Italija i Španija smatraju nas konkurentima, ali velika šansa nije potpuno iskorištena. Zarađeno je oko 200 miliona dolara, a moglo je i više.
Prema statističkim podacima (zaključno s septembru) u SFRJ je ljetovalo 3.344.000 stranih turista. To je 184.000 više nego u istom periodu prošle godine, ali jedino zahvaljujući povećanju broja gostiju iz SR Nemačke, Italije i Austrije.
Na rang-listi u broju posjetilaca i dalje vode Njemci – 690.000. Na drugom mjestu su Austrijanci – 502.000, pa Italijani – 421.000, Francuzi – 275.000, Česi – 240.000 i Englezi – 236.000.
To je srećna okolnost jer od sto stranih turista koji su ljetovali u našoj zemlji, gotovo 90 je plaćalo konvertibilnom valutom, ocjenjuje reporter.
Najviše stranih gostiju ljetovalo je na moru. Primorska ljetovališta posjetilo je 1.863.000, planine 258.000, a banke 41.670 stranih turista.
Te godine manja primorska mjesta su zabilježila turistički “bum”: Petrovac na moru, Kraljevica, Mali Lošinj, Poreč, Selce, Vodice, Umag imali su više stranih gostiju nego prošle godine. U Opatiji i Herceg Novom bilo je manje turista, a u Dubrovniku, Splitu i Portorožu koliko i prošle godine.
“Veoma je napredovao i takozvani izletnički turizam: dok je prošle godine oko 16 miliona stranih gostiju prešlo granice naše zemlje, ove godine biće ih oko 20 milijuna (“klasični” turisti, izletnici, službena putovanja, tranzit)”.
“Ove godine na moru, u planinama i banjama ljetovalo je 3.924.000 domaćih turista, što je svega 125.000 više nego prethodne. To otprilike znači da na svakog stranog gosta dolazi jedan domaći turist. Samo što se ugostitelji slažu da su domaći gosti šire ruke.
Naglo se povećao broj Jugoslovena koji su putovali u inostranstvo: ove godine (do rujna) išlo je u druge zemlje 4.360.000 Jugoslovena, prema 1.887.000 (za isti period prošle godine), i oni su potrošili 54 miliona dolara.
Naš turizam je počeo cvjetati tek prije nekoliko godina. Reklamu na svjetskom turističkom tržištu donijeli su nam jeftin smještaj u hotelu, hrana, prevoz. To i sada tvrdimo (i u poređenju s nekim zemljama to je tačno), ali evo kako nam konkurenti, takoreći pred nosom, uzimaju goste.
Prije nego što njemački turista iz Frankfurta krene na ljetovanje, on lijepo obiđe strana turistička predstavništva i dobije ovakve ocjene (za putovanje avionom – odlazak i povratak – i 14-dnevni pansion u hotelu): ljetovanje u Miločeru košta 715 maraka, u hotelu “Avala” u Budvi 545, bungalovima na Lapadu 445, u dubrovačkom hotelu “Stadion” 420 maraka.
U poznatom španskom ljetovalištu Majorka ljetovanje košta 379-585 maraka, u rumunskom ljetovalištu Mamaji od 399 do 561 marke, u italijanskom ljetovalištu Riminiju, gdje je plaža duga 20 km sva načičkana hotelima i vilama, od 309 do 388, u mondenskom ljetovalištu Capriju 449 do 738, Zlatnim pijescima u Bugarskoj od 358 do 598 maraka.
Naravno da će tada od 100 njemačkih turista samo tri doći u Jugoslaviju jer njih u druge zemlje privlači vrlo popularni turizam “za svačiji džep”. A to znači: s manje novca može se ljetovati u skromnijem hotelu koji ipak pruža svu udobnost. Kod nas jeftin hotel gostu ne pruža hladnu i toplu vodu.
Napisao: Mihailo Mladenović (Ilustrovana, 1967.). Cijeli tekst čitajte na Indexu