Kako iz garaže doći na svjetsko tržište: Nema recepta za uspješan biznis, ali su neophodna dva faktora
Hrvatski preduzetnik Mate Rimac (33) preuzeće kormilo slavnog francuskog proizvođača hiperautomobila Bugatti u zajedničkom poduhvatu sa njemačkom auto-kompanijom Porsche, u kome njegova firma ima veći dio kolača.
Na Salonu automobila u Ženevi 2009. godine Rimac je, kao dvadesetjednogodišnjak, došao do štanda švedskog proizvođača sportskih vozila Koenigsegg, da se upozna sa svojim idolom Kristijanom Kenigsegom. Priča kaže da nije ni znao kako izgleda čovjek koji stoji iza njegovog omiljenog brenda, pa je prišao „osobi koja je najozbiljnije izgledala“ na štandu, i upoznao se s njim, piše Biznis.rs.
Dvanaest godina kasnije, ne samo što je dostigao nivo svog uzora, već ga je i prevazišao. Kompanija Rimac Automobili, čije je sjedište u Svetoj Nedelji u Hrvatskoj, i koju je osnovao u svojoj garaži, 5. jula objavila je zajednički poduhvat sa njemačkim proizvođačem supersportskih automobila Porsche i preuzela kontrolu nad Bugatti-jem.
Ova inspirativna priča mnoge navodi na pitanje – kako preduzetnici stižu do uspjeha na globalnom nivou?
„Ako pojednostavimo stvari, dva su ključna faktora – da imaju proizvod ili uslugu koja je namijenjena globalnom tržištu, i da to može da skalira, da raste iz okvira preduzetničke ideje u svjetsku kompaniju. Ponekad su domaći preduzetnici uokvireni razmišljanjem o ’malom biznisu’, lokalnoj usluzi gdje je vlasnik i još po neko zaposlen i teško je da se takav posao multiplikuje. A onda imamo priče milenijalaca i novijih generacija koji imaju mentalitet po modelu Silikonske doline i odmah razmišljaju o tome kako da pridobiju milione korisnika, kako da prikupe sredstva iz tog i tog fonda i kako da se nametnu na globalnom tržištu“, objašnjava za Biznis.rs poslovni savjetnik Vladimir Veličković.
Da bi se došlo do velikog uspjeha, Veličković smatra da su ključne dvije stvari: kapital i kontakti.
„U redu je da, kada počinjete, to ide nekom umjerenom putanjom, da se radi na ’funkcionalnom prototipu’ ili MVP (minimum viable product), da testirate tržište, dobijate povratnu informaciju (feedback) korisnika itd. Ali u momentu kada se posao širi potreban je kapital, da bi on dobio ’vjetar u leđa’ i ubrzano rastao. Takođe, ako to nije kapital, onda je umrežavanje (networking), poslovna mreža kroz koju će se proizvod/usluga plasirati u širokim okvirima“, ističe Veličković, inače i autor knjige „Biznis Bukvar“.
Upravo tako su, kako navodi, mnoge sada svjetski poznate kompanije rasle: Facebook, Uber, Google, Apple…
„U ranoj fazi dobiju kapital i uticaj koji im je potreban, ali i kod nas su sve zastupljeniji VC (venture capital) fondovi, što garantuje bolji uspjeh i domaćih kompanija. A daleko od toga da nam manjka ideja“, smatra Veličković.
Kako on kaže, u Srbiji se posebno po svjetskoj karijeri od novijih primera izdvaja Nordeus, koji je možda i najpoznatiji širem krugu ljudi, ali je tu i Agremo – softver za agrikulturu koja koristi dronove za analizu zemljišta, ili MVP Workshop – kompanija koja kreira proizvode na blockchain tehnologiji.
„Pričamo o poslovima koji su prikupili ili generišu stotine hiljada ili desetine miliona eura. Već se ovdje uočava neki šablon koje firme mogu da prevaziđu naše okvire i zašto. A to su IT, softverske, digitalne tehnologije, jer mogu lako da budu primjenljive gdjegod i lakše da skaliraju“, zaključuje sagovornik Biznis.rs-a.
