Ergofobija: Socijalna anksioznost koja uništava poslovnu karijeru
Ergofobija predstavlja iracionalni strah od posla i odgovornosti. Osoba koja pati od ovog poremećaja smatra da ne može uspjeti u poslovnom svijetu, da je osuđena na neuspjeh i da je nesposobna da na pravilan način izvršava svoje poslovne obaveze.
Kako navodi psihološkinja Marija Granić, ergofobija je dio poremećaja socijalne anksioznosti, a to znači da je povezana s iracionalnim strahom od društvenih situacija. Takođe se može pojaviti uz mnoge druge fobije i mentalne probleme, piše portal Krenizdravo a prenosi eKapija.
Najveći problem je taj što osobe koje imaju ovaj poremećaj često ne mogu da potraže pomoć jer nemaju dovoljno finansijskih sredstava za bilo kakvu terapiju, upravo zbog toga što su njihovi poslovni potencijali “zaključani”.
Uzroci ergofobije
Strah od zaposlenja može uticati na dvije vrste ljudi – na one koji su već imali posao ili na one koji nikad prije nijesu radili.
Psihološkinja Granić dodaje da postoje mnogobrojni uzroci ove pojave:
Šizofrenija– mentalni poremećaj koji može da uzrokuje strah od društvenih situacija;
Strah od odbijanja – osobe koje su imale posao prije su možda iznenada dobile otkaz, što je dovelo do njihovog straha od ponovnog odbijanja i trajne ergofobije;
Lijekovi, poremećaji spavanja ili stres – umor je česta nuspojava mnogih lijekova koji se koriste u tretmanu depresije. Stoga je takvo stanje umora, nesanice i stresa začarani krug koji stvara ergofobiju, vrlo je moguće da je osoba za svoju fobiju tražila lijekove protiv anksioznosti koji su samo povećali strah;
Traumatsko iskustvo – povreda na radu ili bilo kakva neugodna situacija na poslu (uznemiravanje, zlostavljanje ili mobing od strane radnika, doživljavanje pljačke ili nekog drugog zločina na poslu itd.) mogu dovesti do posttraumatskog stresnog poremećaja, a to sve može prouzrokovati ergofobiju;
Depresija – kod depresivnih osoba postoji veća vjerovatnoća straha od zaposlenja;
Neurološki poremećaji – osobe sa neurološkim poremećajima (npr. opsesivno-kompulzivni poremećaj) će vrlo vjerovatno izbjegavati rad zbog straha
Simptomi
Postoji mnogo ljudi koji ujutro zaista ne mogu da ustanu iz kreveta i krenu na posao. Međutim, u slučaju ergofobije, osoba pati od vrlo ozbiljnog problema od odlaska na posao. Čak je i sama pomisao na radne obaveze dovoljna da izazove napad panike.
Najčešći simptomi ergofobije uključuju:
Strah od posla, odgovornosti i izvršavanja obaveza
Strah od novog posla
Strah od greške na poslu
Strah od novog radnog mjesta
Izbjegavanje odlaska na posao
Stres zbog posla
Osjećaj vrtoglavice i mučnine
Preznojavanje i nelagoda
Nemogućnost opisivanja svog stanja
Pojava tuge i depresije,
Česta potreba za bijegom iz trenutne situacije i traženjem smisla
Zloupotreba alkohola i droga
Zloupotreba lijekova
Pretjerano razmišljanje o smrti
Ekstremna ergofobija dovodi do izbjegavanja posla po nekoliko dana, što na kraju uzrokuje potpuni prestanak rada ili dobijanja otkaza. Sve to na kraju vodi u začarni krug pojavljivanja novog straha od prihvatanja poslovnih obaveza.
Posljedice ergofobije
Postoje još mnoge dodatne komplikacije koje se mogu pojaviti kao posledice ergofobije kao što su razvod, porodični problemi, finansijski dugovi, zanemarivanje zdravlja i higijene, nemogućnost održavanja bliskih odnosa sa drugim osobama…
U krajnjem slučaju osoba može da izgubi sve što posjeduje i da završi na ulici ako nema nikoga ko bi mogao da joj pomogne i da je razumije.
Liječenje
Većina ljudi tokom vremena prepozna simptome ergofobije i shvati da ima problem. Iako ne postoji specifičan lijek za ovaj poremećaj, pomoć psihoterapeuta može dosta pomoći u prevladavanju straha.
Psihoterapija, savjetovanje za posao kako bi se pronašla druga interesovanja, kao i neke tehnike samopomoći i oslobađanja od stresa (vježbe za opuštanje mišića, metode dubokog disanja) mogu takođe pomoći osobama koje pate od ovog poremećaja. Još jedno moguće rješenje je razmišljanje o pokretanju privatnog biznisa ili traženje posla koji može da se radi od kuće.
Tek se u teškim slučajevima ergofobije propisuju lijekovi, ali prije uključivanja terapije medikamentima predstoji razgovor sa ljekarom, zaključuje u svom tekstu Marija Granić.