Vikend od tri dana: Još jedna zemlja testira skraćenu radnu sedmicu

Malo stvari na svijetu traje tako kratko kao vikend.

Četvorodnevna radna sedmica vjerovatno zvuči kao vrlo dobra ideja većini radnika, bilo u privatnom ili javnom sektoru. No, može li postati stvarnost? I bi li takav model uopšte bio održiv?

Škotska je odlučila da to provjeri. U testnom programu koji škotska vlada pokreće, vjerovatno podstaknuta povratkom na radna mjesta nakon lockdowna, radiće se četiri dana u sedmici, ali bez smanjivanja plate, prenosi Index.hr.

To, međutim, neizbježno povlači za sobom pitanje: ko će platiti tih 20% radnih sati nedjeljno manje? Zar to neće značiti 20% veće gubitke za poslodavce – ako ne smanjimo plate radnicima, na šta oni zasigurno ne bi pristali?

Pretpostavka od koje polazi škotska vlada, ali i brojne druge kompanije i vlade koje su već isprobale kraću radnu nedjelju je sljedeća: ako skratimo radno vrijeme, radnici će biti odmorniji, zadovoljniji i produktivniji, što će onda kompenzovati skraćeno radno vrijeme i rezultirati jednakim ili čak boljim radnim rezultatima, odnosno nedjeljnom “proizvodnjom”, tako da plata može ostati ista.

Olakšavajuća okolnost u Škotskoj je što nedostatak radne snage u nekim sektorima, prije svega zbog Brexita, ionako vrši pritisak na poslodavce da povećaju plate ili poboljšaju radne uslove kako bi privukli radnike. Sindikat “Unite” tako je najavio dogovor s civilnim radnicima u nuklearnoj bazi “Clyde” o povećanju plata za 5,5% uz dodatni godišnji odmor.

Škotska vlada obećala je barem jedan testni program četvorodnevne radne sedmice u izbornom manifestu SNP-a ranije ove godine. A prema novom izvještaju škotskog lijevo orijentisanog Instituta za istraživanje javnih politika (IPPR-a), čak 80% radnika preferiralo bi takvu kraću radnu sedmicu, dok njih 65% misli da bi ih to učinilo produktivnijima.

Međutim, kako piše ekonomski urednik BBC-ja Daglas Frejzer u svojoj analizi, poslodavac koji je voljan da se uključi u testiranje smanjenja radnih sati uz zadržavanje nivoa plata takođe vjerovatno već radi i druge stvari koje usrećuju i motivišu radnike. To uključuje autonomiju, fleksibilnost, povjerenje, prostor za kreativnost i kvalitetno upravljanje koje čini da se ljudi osjećaju cjenjenima i ispravno vrednovanima. Sve bi to onda moglo iskriviti rezultate programa.

Škotski IPPR iznio je ideju da bi se ti sati, koji će sada radnicima ići u slobodno vrijeme, mogli koristiti za dodatno obučavanje. Doduše, onda više ne bi bili slobodno vrijeme. No, mogli bi se i konvertovati u veće godišnje odmore, porodiljska odsustva ili više neradnih dana, odnosno državnih praznika.

Japan takođe razmatra kako se može skraćivanjem radnih sati uhvatiti u koštac s dva velika nacionalna problema: hroničnim prekomjernim radom i kulturom dugotrajnog radnog dana, te posebno ozbiljnom demografskom krizom zbog vrlo niske stope nataliteta i najvećeg udjela jako starih ljudi na svijetu.

Island je pak pokrenuo vlastito testiranje četvorodnevne radne sedmice još prije šest godina, takođe s jednakom platom za radnike koji rade kraće.

Početni probni program, u kojem je sudjelovalo više od 2.500 radnika, što iznosi oko 1% radno sposobnog stanovništva Islanda, trajao je do 2019. godine, a nakon toga su analizirali rezultate. Istraživači su prošli mjesec objavili izvještaj prema kom je eksperiment bio “jako uspješan”.

Produktivnost je tokom eksperimenta ostala ista ili je porasla na većini radnih mjesta, objavili su istraživači. Radnici su takođe izvijestili da su pod manjim stresom, a tvrde i da se osjećaju zdravije, kao i da imaju bolju ravnotežu poslovnog i privatnog života.

Mnogi radnici trajno su prešli s 40-satne radne nedjelje na 35- ili 36-satnu nedjelju, rekli su istraživači iz britanskog trusta mozgova “Autonomy” i Udruženja za održivu demokratiju (Alda) na Islandu. Za sada je 86% islandske radne snage ili prešlo na kraće radno vrijeme za istu platu ili će tek steći pravo na to, dodali su istraživači.