Pandorini papiri: Kako se izboriti protiv fiktivnih kompanija?

Novinari su ponovo otkrili ilegalno prebacivanje novca preko fiktivnih firmi u poreskim oazama. Postavlja se pitanje: zar se ništa nije promijenilo od posljednjeg skandala kad su procurili slični dokumenti, piše Deutsche Welle (DW).

Opet se radi o fiktivnim firmama koje imaju samo poštansko sanduče na nekoj adresi u poreskoj oazi, o ilegalnim poslovima koji se mjere milijardama. Ovoga puta ti poslovi dospjeli su u javnost zahvaljujući takozvanim „Pandorinim papirima“.

Koristiti fiktivnu firmu koja ima samo poštansko sanduče najčešće nije ništa ilegalno, kaže Kristof Trautfeter iz njemačke organizacije „Mreža za poresku pravdu (Netzwerk Steuergerechtigkeit). Pa ipak to izaziva sumnju, jer ljudi investiraju mnogo novca i vremena kako bi sakrili svoju imovinu preko fiktivnih firmi.

„Malo je legalnih, a još mnogo manje legitimnih razloga za korišćenje firme koja ima samo poštansko sanduče“, kaže Trautfeter. „Imamo, recimo, tajnu službu iz Njemačke koja pokušava da pomogne opoziciji u Siriji i za to koristi firme koje imaju samo poštansko sanduče. Ili obrnuto, opozicionare koji organizuju otpor iz Sirije ili iz neke druge zemlje gdje nije moguće pod sopstvenim imenom sprovoditi takve aktivnosti. Ali to su veoma rijetki slučajevi“, kaže Trautfeter. „U stvari, gotovo uvijek se radi o skrivanju, pokušaju da se ostane anoniman i često o tome da se na neki način zaobiđu zakoni.“

Šta je učinjeno nakon „Panamskih papira“?

DW piše da politika već godinama radi na tome da spriječi ilegalne tokove novca ili barem da ih razotkrije. Tako su neke zemlje uvele tzv. „registre transparentnosti“ u koje se upisuju pravi vlasnici firmi. „To od 2017. postoji u čitavoj Evropskoj uniji“, kaže Trautfeter. U Njemačkoj se tako, za svaku firmu koja ima sjedište u toj zemlji ili koja u toj zemlji kupuje nekretnine, u „registru transparentnosti“ može pogledati ko stoji iza nje.

Odnedavno, i Crna Gora ima takav registar, o čemu je portal Investitor već pisao. Tekstove možete vidjeti ovdje i ovdje.

Više od sto zemalja dogovorilo je da automatski razmjenjuje informacije o bankovnim računima. Banke u tim zemljama moraju tako automatski zemlji iz koje neko potiče da jave ko je pravi vlasnik računa. Ako dakle neki Njemac preko fiktivne firme registrovane na Karibima ima račun u Švajcarskoj, onda švajcarska banka to automatski javlja njemačkim poreskim vlastima. Neke zemlje su političarima zakonom zabranile da kupuju firme u poreskim oazama.

Tako je u teoriji.

Gdje su poteškoće u praksi?

Ali, novac se ilegalno prebacuje i danas, a samo ponešto od toga bude otkriveno. Problem je što neke poreske oaze ne mijenjaju svoja pravila ili što se ona ne sprovode dosljedno, kaže Benedikt Štrunc. On je jedan od 600 novinara koji su analizirali „Pandorine papire“.

I Kristof Trautfeter smatra da je problem to što se pravila ne sprovode. Kod „registra transparentnosti“ postoji, recimo, granica od 25 odsto: ako neko u nekoj fabrici ima udio koji je manji od 25 odsto, on može da izbjegne unošenje u „registar transparentnosti“.

Dvostruka mjerila

A problema ima i kod međunarodne razmjene informacija o bankovnim računima. Čak ni Evropska unija tu nije neki naročiti uzor: poreske oaze u EU, kao što su Malta, Irska ili Kipar, i dalje postoje.

Ni drugi veliki igrač na finansijskom tržištu, SAD, ne ponašaju se besprijekorno, iako su baš one 2013. pokrenule automatsku međunarodnu razmjenu podataka prije svega zbog švajcarskih banaka. Nakon prijetnje da će uvesti kazne na sve poslove švajcarskih banaka u SAD ako im ne proslijede informacije o računima, švajcarske banke su popustile.

Nakon toga je OECD mogao da uspostavi automatsku razmjenu informacija na globalnom nivou. „Ali, Sjedinjene Države do danas nijesu ispunile svoju obavezu“, kritikuje Trautfeter. Dakle, sve zemlje sada dostavljaju SAD informacije o računima američkih državljana, ali Sjedinjene Države u vrlo ograničenom obliku dostavljaju informacije o strancima i njihovim računima ili suvlasništvu u firmama u SAD.

Ne čudi zato da se upravo u SAD, recimo u Južnoj Dakoti, nalaze omiljena sjedišta fiktivnih firmi. Trautfeter smatra da se radi o premeštanju firmi sa Kariba u SAD, jer je postalo problematičnije i rizičnije imati fiktivnu firmu u nekoj od karipskih poreskih oaza.

Nema prodaje anonimnom kupcu

Što se tiče trgovine nekretninama, u Njemačkoj se mnogo toga promijenilo. Od 2021. u Njemačkoj se ne može preko fiktivne firme kupiti nekretnina, a da vlasnik fiktivne firme ne bude registrovan u Njemačkoj. Ali, ni to nije dovoljno. Jer, i dalje je moguće preko fiktivne firme kupiti drugu firmu koja posjeduje nekretnine.

Gerhard Šik iz organizacije „Građanski pokret za finansijski zaokret“ (Bürgerbewegung Finanzwende) zagovara još odlučniju mjeru: „Trebalo bi preduzećima kod kojih nije poznat stvarni vlasnik načelno zabraniti poslovanje u Njemačkoj.“ Osim toga, organizacija se zalaže da se konfiskuju nekretnine kod kojih se ne može utvrditi ko im je vlasnik.

Šik je i za stroži nadzor banaka, jer preko njih se obavlja većina poslova. „Kad se radi o pranju novca, posljednjih godina je uočeno da bi više poleta trebalo da bude u Ustanovi za nadzor finansijskog poslovanja“, kaže Šik.

Razmjena informacija nije dovoljna

Trautfeter se zalaže za to da se ne razmjenjuju samo informacije o računima, već i informacije o vlasnicima nekretnina, jahti i drugih vrijednih predmeta. Naročito ne bi smjeli da budu sigurni već obavljeni poslovi. Šik smatra da bi mnogo češće trebalo plijeniti imovinu kupljenu iz ilegalnih izvora.

Kako bi utvrdilo šta bi još trebalo preduzeti, Njemačka bi morala mnogo više da kontroliše, kaže Trautfeter. Potrebni su, prema njegovom mišljenju, specijalizovani timovi sastavljeni od policije, poreskih organa i državnog tužilaštva, koji bi provjeravali kompleksne međunarodne preduzetničke strukture, utvrđivali stvarne vlasnike i kažnjavali banke i druge pružaoce usluga koji nijesu stvar uredno prijavili.

Možda će „Pandorini papiri“ biti podsticaj za stroža pravila u svijetu. „Veoma je važno dobro, nezavisno novinarstvo, koje sarađuje na međunarodnom nivou“, kaže Šik.