Kako je sovjetski sistem razmišljanja iznjedrio tvorca WhatsApp-a

Prije sedam godina svet interneta i elektronskih komunikacija prodrmala je vijest da su Jan Koum i Brajan Akton prodali svoje čedo WhatsApp ni manje ni više nego Facebook-u. Faktura je iznosila 19 milijardi dolara. WhatsApp je treća po popularnosti društvena mreža u savremenom svijetu elektronskih komunikacija i aktivno je mjesečno koristi blizu dvije milijarde ljudi.

Jan Koum, mlađi od dvojice osnivača, sada ima 45 godina, riba je u horoskopu, i na put do stvaranja WhatsApp-a i velike prodaje pošao je iz siromaštva i imigracije iz sovjetskog sistema vaspitanja i razmišljanja.

Ukrajina, majka i kofer

Šta se desi kada sredinom osamdesetih prošlog vijeka jedna domaćica, Ukrajinka rođena u selu nadomak Kijeva, uzme za ruku svog sina tinejdžera i sa koferima se iz rodne zemlje preseli u obećanu zemlju, Ameriku?

U jednom od scenarija, pomenuti tinejdžer je Jan Koum, svijetu poznat kao suosnivač WhatsApp aplikacije, jedan od najbogatijih ljudi na svijetu. U ovom scenariju Jan je uspio da napravi ’onu’ promjenu i iskorak i svoj život ponudi kao primjer kako se od nule može do milijarde, pa i više njih.

Majka i sin započinju nov život u Kaliforniji na ivici egzistencije uz očevo obećanje, nikad ispunjeno, da će im se pridružiti direktno sa građevine na kojoj je radio. Taj kofer koji je sa njima doputovao u Ameriku doselio je i olovke i 20 sovjetskih neispisanih svezaka – potez štednje Ukrajinke koja je imala namjeru da svog sina pre svega školuje u obećanoj zemlji, piše Bonitet.

Bolest

Novac za stanarinu i račune zarađivali su zajednički, majka je radila kao bejbisiterka, a Jan je čistio lokalne markete i prodavnice hrane. Dijagnoza raka koja ih je zatekla i omela u planovima, nije ih i zaustavila. Sada je životni ritam bio promijenjen – majka živi na relaciji od terapije do posla, Jan od posla do škole. Od države su dobili dvosoban stan i bonove za hranu, pa je jedini sigiran obrok bio u restoranima za socijalno ugrožene.

Sovjetska i američka ličnost

Jan je u školi pokazao i interesovanje i talenat za programiranje i softverske jezike. Po odgovorima u nekoliko intervjua koje je dao, moglo bi se zaključiti da mu je u školi veći problem bila komunikacija sa vršnjacima koji su, kako je rekao za Forbes „agresivni i neformalni“. Odrastao i vaspitan u sovjetskom režimu, za njega je to bilo i vrlo površno što je istakao izjavom: “U Rusiji stvarno upoznate osobu sa kojom komunicirate!“. Moglo se stoga i očekivati da u školi nije pokazivao američke manire i priznaje da je pravio probleme.

Biblioteka i noćni rad

Ulazak u svijet softvera i kompjutera podrazumijevao je i obilje literature do koje je Jan dolazio u bibliotekama, pozajmljivao je knjige i vraćao i sa 18 je već bio dobro upoznat sa mrežama, bio je aktivan član više hakerskih grupa i ime mu se provlačilo među imenima uglednih softveraša. Fakultet je bio sasvim logičan put i Jan upisuje San Jose State University, a noć je bila rezervisana za rad u kompaniji Ernst&Young na poslovima obezbjeđenja. Ali, ta 1997. je bila presudna kada je život udesio da preko puta njega sedne Akton, četrdesetčetvorogodišnji gospodin zaposlen u kompaniji Yahoo, koji je u Ernst&Young došao poslom vezanim za sistem oglašavanja.

Akton se sjeća da je Jan djelovao drugačije, neobično. „Odavao je utisak da ga gluposti ne zanimaju i da se njima ne bavi. Nije postavljao pitanja Čime se baviš? Kojim si poslom ovdje došao i slična formalna pitanja da se popuni vrijeme što je bila praksa ostalih zaposlenih. Ponašao se kao da nema vremena za gubljenje i razgovor je počinjao: „Pređimo na stvar.“ Ovo je bila ta prva sličnost dvojice programera i vizionara koji su kasnije zajednički napravili svjetski poznat projekat.

I tako je sve počelo

Šest mjeseci kasnije, Jan se pojavio na intervjuu u Yahoo i dobio posao na održavanju infrastrukure iako je i dalje bio student San Jose-a. Dvije sedmice zatim, pao je jedan od servera i Dejvid Filo iz Yahoo-a je pozvao Kouma na mobilni. Dobio je sljedeći odgovor: “Ja sam u školi, na času.“ Filo je bez oklijevanja podigao ton:“ Šta ti radiš na prokletom času!? Dovuci zadnjicu ovdje pod hitno!“.

Koum je u jednom intervjuu čak i naveo da ga je ovaj poziv samo podsjetio da ne voli školu i od školovanja je odustao.

Smrt majke klub odbijenih

Tri godine pošto su se Koum i Akton upoznali, Janu umire majka i Akton mu je bio velika podrška. Provodili su zajedno dosta vremena i na poslu i u Aktonovoj kući. Voljeli su da skijaju, da igraju fudbal i frizbi. Narednih devet godina pratili su uspone i padove Yahoo kompanije, da bi je 2007. napustili, proveli godinu dana na putovanjima po Južnoj Americi. Obojica su konkurisali za posao u Facebook-u i obojica su bili odbijeni. Akton je u intervjuu za Forbes izjavio: „Obojica smo članovi kluba Odbijeni od Facebook-a“.

Sve ostalo je istorija čija je kulminacija WhatsApp, a može biti da je to samo početak.