Digitalni nomadi, odsustvo podrške inovacijama i još malo populizma
Za Investitor.me piše:
Lazar Jovović
Certified Software Engineer
Internet ruši granice i ubrzava procese, pa je tako uticao i na stvaranje savremenog oblika migracije, čiji su dio tzv. digitalni nomadi, Digitalni nomad je osoba avanturističkog duha u potrazi za novom privremenom lokacijom za život sa koje će obavljati posao na daljinu za svog poslodavca iz svog sopstvenog smještaja ili co-working prostora.
Najčešći poslovi koje digitalni nomadi obavljaju su digitalni marketing i marketing generalno, SEO, pisanje sadržaja, upravljanje društvenim mrežama, fotografisanje, slobodni pisci, grafički dizajn, itd. Dakle, poslovi uglavnom vezani za moderne tehnologije ili bliski IT.
Ovih nedjelja je ponovo aktuelna tema o olakšavanju dolaska digitalnih nomada u CG, kroz definisanje olakšavajućeg viznog režima, a ovu temu prate ocjene i komentari da bi prisustvo digitalnih nomada u našoj zemlji značilo „povećanje ekonomskog rasta, kreiranje novih radnih mjesta, poboljšanje informatičke infrastrukture, budućnost crnogorskog turizma, IT sektora“ – jednom riječju, napredak cjelokupne ekonomske aktivnosti.
Koliko su ove ocjene realne?
Svakako da zakonski, kroz povoljan vizni režim, treba olakšati ljudima koji putuju svijetom i obavljaju posao na daljinu, da dođu u Crnu Goru kao mjesto svog privremenog boravka za obavljanje posla. U tom smislu treba se ugledati na Hrvatsku, Portugal, Češku i mnoge druge evropske zemlje i način na koji su oni to uradili, pa podrška inicijativi da se ovo pitanje uredi i kod nas nije sporna.
Ipak, kada se govori o benefitima od digitalnih nomada, onda treba biti realan u ocjenama o ekonomskom procvatu koji bi sa „nomadima“ stigao.
Rade samo za sebe
Digitalni nomadi obično biraju lokacije sa niskim životnim troškovima. Oni nijesu putujući bogataši, već ljudi koji su optimizovali životne troškove i spojili lijepo i korisno – obavljanje posla sa lijepe lokacije. Digitalni nomadi često obavljaju poslove kao freelanceri preko Upwork, Freelancer i sličnih platformi za honorare. Dakle, prosječni digitalni nomad radi za platu ili honorar za svog poslodavca, kao i što mnogi od vas rade, s tom razlikom, da im kancelarija nije uvijek na istom mjestu. Dio plate koju zarade potroše u mjestu trenutnog življenja i to je od svih ekonomskih benefita onaj najopipljiviji.
Postavlja se pitanje, koliko digitalnih nomada treba da izabere Crnu Goru za privremeni boravak (pored svih drugih pogodnih evropskih lokacija koje su im privlačne), da bi potrošena svota novca bila nešto više od statističke greške u budžetu?
Stvaraju li digitalni nomadi profit koji reinvestiraju u zemlju privremenog boravka? Uglavnom ne. Da li digitalni nomadi sa sobom donose nove tehnologije ili ih razvijaju u zemlji u kojoj borave? Uglavnom ne. Da li digitalni nomadi zapošljavaju druge u zemlji iz koje obavljaju posao? Uglavnom ne. Rade na daljinu za poslodavca, dakle rade samo za sebe, pa je teško govoriti o, na primjer, bitnom uticaju na razvoj inovativnih tehnologija u zemlji u kojoj trenutno borave.
Samo ulaganje u inovativne tehnologije znači razvoj
Istovremeno, dok se nadamo da digitalni nomadi mogu da poboljšaju informatičku infrastrukturu, ulaganje i podsticaj u razvoj inovativnih tehnologija od strane države je bijedan.
Prema „Global Innovation Index 2021“ imamo veoma loše rangiranje u kategorijama „informacione tehnologije, „Uticaj znanja“ i „Kreacija znanja“. Tome dodajmo slabe rezultate na PISA testovima koje su pokazali naši učenici (što ukazuje na slabu funkcionalnu pismenost).
Razvoj i stvaranje modernog „društva znanja“ moguće je jedino ako značajan dio budžeta bude namijenjen za ulaganje u razvoj inovacionih tehnologija, naučno-istraživački rad i start-up projekte.
Da li više neko spominje Zakon o inovacijama koji je donesen sredinom 2020. godine, naučno-tehnološki park i slične inicijative? Entuzijazam za ova pitanja trajao je koliko i administracija koja ih je pokrenula (uz opasku, da je ovaj zakon i strategiju trebalo usvojiti ranije, jer je prirodno da se važan posao započne na početku, a ne na kraju mandata). Naš problem je upravo to što smo društvo diskontinuiteta u svemu, pa čak i za pitanja koja bi trebalo da su od nacionalne važnosti.
Digitalizacija i vjeronauka
Podsticaj razvoja modernih tehnologija treba da prati i adekvatno obrazovanje koje ljudima daje znanja i vještine sa kojima mogu da pariraju svojim kolegama iz razvijenih zemalja. Našem obrazovanju su potrebni inovativni predmeti, a ne vjeronauka.
Da bi bili to što verbalno želimo nije dovoljna samo administrativna odluka ili dekret. Potreban je rad i strategija koja se neće mijenjati sa svakom promjenom vlasti i naravno kompetencija, a ne jeftin populizam. Nije spojivo istovremeno govoriti o digitalizaciji i ljubiti ruku svešteniku. Neprihvatljivo je izdvajati mrvice za inovacije, dok se policija nagrađuje sa 900 hiljada eura za izvršenu akciju (novac za koji se može kupiti 1800 računara). Nije ozbiljno obećavati dostizanje Luksemburga, dok se građanima dijeli 3 litra ulja.
Na kraju, ako prosječan birač može nasjesti na populizam, ljudi sa inovativnim idejama ne mogu. Zbog toga u Crnoj Gori ima sve manje pokrenutih start-up projekata i sve više mlađih ljudi koji postaju „nomadi“, odlazeći odavde da ideje i snove ostvare neđe drugo.
Ako želite da pišete za Biznis tribinu portala Investitor, javite nam se na [email protected]
- Stavovi izraženi u tekstovima Biznis tribine predstavljaju lične stavove autora, ne nužno i stavove portala Investitor.
