Serija “Squid game” otkrila mračnu stranu Južne Koreje: Kako je živjeti do guše u dugovima

Južnokorejska serija “Squid game” je zaludjela cijeli svet, a veoma brzo postala je najpopularnija na platformi Netflix.

U 9 epizoda pojavljuju se neke najveće tamošnje zvijezde, a priča prati 456 takmičara, u dugovima do guše, koji pristaju da prođu kroz nekoliko naizgled običnih dječjih igara ne bi li došli do ogromne sume novca.

Kada saznaju da eliminacija iz igri znači smrt, uviđaju da su se upustili u nešto sasvim zastrašujuće.

Ipak, “Squid game” se na indirektan način pozabavio problemom koji je rak rana južnokorejskog društva – dugovi i neprestana borba da se oni otplate, piše 24sedam a prenosi B92.

“Postoji nesklad između korejskog ponosa što ova serija dominira Netflixom i nelagodnosti zbog stvari koje su otkrivene o toj zemlji. Korejci vole da budu prvi, ali ne po cijenu da morate da otkrijete vaš prljav veš”, rekao je Sedarbou Saeđi sa istočnoazijskih studija na Univerzitetu Pusan u Busanu.

Ipak, serija je svakako veoma popularna i u Južnoj Koreji.

“Iako sam mlada, lako mogu da se poistovijetim sa teškom stvarnošću veoma takmičarskog društva”, rekla je jedna studentkinja iz Seula.

Od vrtoglavog rasta do propasti srednje klase

Surova kompetitivnost mogla bi da bude razlog zbog čega je Južna Koreja tako uspješna. Period brze industrijalizacije koji je počeo 60-ih pretvorio ju je u desetu najjaču ekonomiju na svijetu.

Izgradnja države nakon Korejskog rata je bila spektakularna, od pojave “Samsunga” kao globalnog tehnološkog giganta do nevjerovatne popularnosti K-popa i filmova koji su svoju publiku našli i van granica Azije.

Sa druge strane, milioni građana sada se suočavaju sa mračnom stranom tog ekonomskog rasta.

Kao i u mnogim drugim zemljama, univerzitetska diploma i posao “bijelih okovratnika” ne garantuju finansijsku sigurnost kao nekad.

Mnogi Korejci zbog toga moraju da se zadužuju. Zbog niskih kamatnih stopa, posljednjih godina dugovi domaćinstava rastu (uključuju i potrošačke dugove i stambene kredite), a sada su jednaki godišnjem BDP-u čitave zemlje. Poređenja radi, u SAD ukupna zaduženja domaćinstava čine 80 odsto BDP-a.

Građani gomilaju dugove jer koriste kreditne kartice, zbog nezaposlenosti ili gubitaka na kockanju, međutim, veliki broj njih je i dalje vezan za nekretnine.

Cijene kuća brzo rastu, pogotovo pod predsjednikom Mun Džae-inom, a prosječna cijena stana u Seulu je oko milion dolara. Dosta mladih ljudi pozajmljuje novac kako bi ulagalo u kriptovalute.

U početku, Korejci počinju sa zajmovima od legitimnih finansijskih institucija poput banaka, a potom prelaze na druge zajmodavce koji traže veće kamate.

U najgorem slučaju, okreću se zelenašima koji mogu da kamate naplaćuju u trocifrenim procentima, a tada se možete naći u situaciji iz koje se teško izlazi.

Prema određenim procjenama, oko 400.000 Korejaca duguje novac zelenašima.

“Kada pogledate likove u seriji Squid game, oni predstavljaju dio Koreje koji je u najgoroj mogućoj situaciji zbog dugova”, rekao je analitičar korejske kulture koji živi u Njemačkoj, Ku Se-vong.

Kako je kazao, bio je šokiran kada mu je prijatelj rekao da živi od plate do plate, uprkos dobrom poslu.

Teško mu je da priušti stan, automobil i povremen odmor sa ženom i djecom, tačnije, život srednje klase.

“Sve se plaća zajmovima, kažem vam. Jednostavno nemamo novca”, naveo mu je prijatelj.

U Južnoj Koreji se na bankrot ne gleda kao na šansu da može da se počne iznova, već kao na poražavajuću sudbinu i to se podvlači u pomenutoj seriji.

Takmičarima se nudi opcija da napuste surovu igru, ali oni odlučuju da ostanu čak iako rizikuju svoje živote.

“U stvarnom svijetu, tu se ne radi samo o smrti njihovog tijela, već i ponosa. Sramota je da pred porodicom budete tako neuspješni”, rekla je Jung Dan, analitičarka za bezbjednost iz Seula.

“Klasni problemi su surovi svuda u svijetu, ali se čini da se južnokorejski reditelji sa tim pitanjima obračunavaju sa više smjelosti”, poručio je reditelj Im Sang-so.

Domaćica iz Seula, Mardži Kim, kaže da je pogledala seriju sa porodicom. Iako kaže da joj se vizuelno mnogo toga dopalo, rekla je da su i osnovne poruke takođe važne.

“Osjećam bol kroz koji prolazi naše društvo. Većina običnih ljudi, srednje klase, živi u velikim dugovima. U potpunosti se saosjećam sa likovima koji su pristali da igraju igre u seriji”, navela je.

Li Čang-keun je, takođe, veoma lično doživeo “Squid game”.

Mogao je da se poistovijeti sa glavnim junakom, otpuštenim radnikom fabrike za proizvodnju automobila, koji se bori sa rasturenom porodicom, novčanim problemima i kockanjem.

Mnogima je teško da povjeruju da se u Južnoj Koreji, koja važi za jednu od najmoćnijih azijskih ekonomija, teško živi.

“Neke scene je veoma teško gledati”, rekao je Li, i sam radnik automobilske industrije, koji se borio sa novčanim problemima i depresijom kada je otpušten iz kompanije “Sangjong”zajedno sa 2.600 kolega 2009. godine. Stotine radnika, uključujući i Lija, okupirali su fabriku nekoliko nedjelja kako bi protestovali zbog otpuštanja, a onda ih je rasturila policija koja ih je napala pendrecima, vodenim topovima i suzavcem koji je bacan iz helikoptera. Desetine radnika su povređene i to je jedna od tema koja je ubačena i u seriju.

Poslije nekoliko godina sudskih okršaja i vladine intervencije, Li se sa stotinama radnika vratio na posao. Međutim, u međuvremenu je veliki broj njih sebi oduzeo život.

“U seriji se likovi muče da prežive poslije otkaza, ne mogu da vode poslove ili da rade kao ‘daeri’, vozači koji pijane ljude voze kući u njihovim automobilima. To me je podsjetilo na moje kolege koje su preminule”, poručio je Li.

Kako je dodao, sa mnogim kolegama se mučio da pronađe posao, a druge automobilske kompanije su ih stavile na crnu listu jer su bili označeni kao militantni radnički aktivisti.

Glavni junak Seong se suočava sa posljedicama otkaza iz fiktivne kompanije “Dragon motors” što je omaž “Sangjongu” čije ime znači “dvostruki zmaj”.

Izvještaj medicinskih istraživača Korejskog univerziteta iz 2016. godine je pokazao da je najmanje 28 otpuštenih radnika “Sangjonga”, ili njihovih srodnika, oduzelo sebi život ili imalo drugih ozbiljnih zdravstvenih problema, među njima i onih povezanih sa posttraumatskim sindromom.

Nije prva i jedina

“Squid game” je jedna od mnogih južnokorejskih serija koje su inspirisane ekonomskim jadima.

Pojavljuju se veliki broj likova koji oslikavaju u kakvim tegobnim životom žive. Od Ali Abdula, neprijavljenog radnika iz Pakistana, do Kang Sae-bjeok, djevojke koja je prebjegla iz Sjeverne Koreje koja preživljava džeparenjem.

Ekonomski problemi su u Južnoj Koreji doveli i do rekordnog pada nataliteta.

Još jedan nekadašnji radnik “Sangjonga” kaže da nije imao snage da gleda seriju poslije prve epizode.

“Bilo je to previše traumatično za mene”, rekao je za AP.