Zaobilaženje “Evrope sad”: Ko odbije aneks ugovora sa nepunim radnim vremenom – ne može dobiti otkaz
Generalni sekretar Unije slobodnih sindikata Srđa Keković nedavno je saopštio da je dio poslodavaca već počeo da pritiska zaposlene da umjesto ugovora na puno radno vrijeme potpisuju ugovore na polovinu radnog vremena i nižu neto zaradu, kako bi time izbjegli obavezu da radnicima povećaju sadašnje zarade za dio nameta koje država planira da smanji od januara naredne godine.
Neprihvatanjem ove ponude, objašnjava Vesna Simović Zvicer, koja je bila koordinatorka radne grupe za izmjenu Zakona o radu, zaposleni ne može dobiti oktkaz, piše CdM. Ona upozorava da bi prelaskom ugovora o radu s punog na nepuno radno vrijeme podrazumijevala manji obim prava za zaposlenog i to posebno u pogledu ostvarivanja prava na zaradu i odmor u toku rada, ali i prava po osnovu rada kao što je pravo na starosnu penziju.
Prema planu Evropa sad, Vlada namjerava da od januara ukine dažbinu za socijalno osiguranje na zaradu i uvedene neoporezivi dio zarade do 700 eura bruto, čime bi neto zarade zaposlenih prosječno trebale biti povećane za 17 odsto. Najavljeno je i povećanje minimalne zarade sa sadašnjih 250 na 450 eura.
Prebacivanjem ugovora sa punog na polovinu radnog vremena (iako bi zaposleni vjerovatno i dalje u stvarnosti radio puno radno vrijeme), poslodavac bi radnika od januara mogao prijaviti na polovinu minimalne zarade odnosno na 225 eura, a za sebe zadržati razliku zarade i iznos smanjenih dažbina.
“Neprihvatanje ponude ugovora o radu kojim se predviđa umjesto punog nepuno radno vrijeme ne može imati posljedicu po radno-pravni status zaposlenog, u vidu otkaza ugovora o radu”, pojašnjava Simović Zvicer.
Naime, naglašava ona, otkazni razlozi su predviđeni u članu 172 Zakona o radu, među kojima su i oni koji se odnose na odbijanje ponude aneksa ugovora o radu, ali SAMO ako se ponuda odnosi na zaradu ili na raspoređivanje zaposlenog.
“Podsjećam, da se prava iz radnog odnosa ostvaruju srazmjerno vremenu o radu, pa bi izmjena ugovora o radu s punog na nepuno radno vrijeme podrazumijevala manji obim prava za zaposlenog (posebno u pogledu ostvarivanja prava na zaradu i odmor u toku rada), ali i prava po osnovu rada (posebno naglašavam pravo na starosnu penziju, jer se zaposlenom koji radi s nepunim radnim vremenom staž osiguranja računa srazmjerno ostvarenom radnom vremenu)”, ističe Simović Zvicer.
Zbog toga, ona ponavlja, da neprihvatanje ponude aneksa ugovora o radu koja se odnosi na radno vrijeme ne može za posljedicu imati otkaz ugovora o radu.
“Izmjene ugovora o radu sa zaposlenim s punog na nepuno radno vrijeme predviđena je u Zakonu o radu u cilju usaglašavanja s Direktivom 2003/88/EC o pojedinim oblicima organizacije radnog vremena, jer ovo rješenje u nekim slučajevima može biti prihvatljivo za zaposlenog u cilju pomirenja profesionalnih i porodičnih obaveza (pa tako i zaposleni može dati prijedlog poslodavcu za izmjenu odredbi o radnom vremenu)”, naglašava Simović Zvicer.
Prema njenim riječima, ugovor o radu s nepunim radnim vremenom zaključuje se zbog potreba procesa rada.
“U tom smislu, da bi se spriječile zloupotrebe prilikom zaključivanja ovih ugovora, u članu 62, stav 4 Zakona o radu je predviđeno da se radna mjesta na kojima se zaključuje ugovor o radu s nepunim radnim vremenom utvrđuju aktom o sistematizaciji”, zaključuje Simović Zvicer.
Iz Inspekcije rada je prije nekoliko dana saopšteno da će kontrolisati da li će poslodavci povećati zarade kada se smanje dažbine, najavljujući da će za takve postupke izricati kazne.
