Sankcije nijesu uništile rusku rublju. Evo zašto

Velika ili potpuna nezavisnost od ruskog gasa slogan je koji iz Brisela slušamo bar od 24. februara, kada je Rusija napala Ukrajinu, i time postala preokupacija evropskih zvaničnika. Među zemljama vladala je panika i strah kako će Evropa preživjeti sljedeću zimu bez ruskog gasa (ili platiti visoku cenu za njega).

Iako ruski prirodni gas i dalje nesmetano teče u Evropu, zemlje članice EU preduzimaju nove i nove mjere protiv Rusije, piše RTV Slovenija, dodajući da je vrijednost rublje počela očekivano da pada.

Ministarstvo finansija SAD-a saopštilo je da se Rusija suočava s recesijom, visokom inflacijom, nedostatkom osnovnih roba i vlastite valute, što “više ne funkcioniše” u većem dijelu svijeta. Ali Rusija nekako i dalje drži glavu iznad vode. Kako?

Valutni manevar

Kada je ruski predsjednik Vladimir Putin krajem marta predložio G7 da Rusija prihvata plaćanje samo u rubljama za kupovinu prirodnog gasa, njemački ministar ekonomije Robert Habeck propratio je grupu neprihvatljivom gestom: “Putin ne bi imao takav zahtjev da ne mislim da je bio stisnut u ćošak.”

No, samo nekoliko dana kasnije, 25. marta, ruska centralna banka počela je kupovati zlato po fiksnoj cijeni od 5.000 rubalja (oko 61 dolara odnosno 56 eura) po gramu zlatnih poluga. Taj potez, koji je stvorio kurs na bazi zlata od 81 rublje za 1 dolar, bio je isti kao prije rata.

“Učinili su sve da rublja ne sklizne prema dolaru i euru, to je stvar propagande tako da stvore privid da je s ekonomijom sve u redu, da sve funkcioniše normalno”, dodao je Matjaž Dlesk.

Ruska centralna banka stoga je 8. aprila neočekivano snizila svoju ključnu kamatnu stopu s 20 posto na 17 posto, budući da su rizici za finansijsku stabilnost do sada prestali da rastu.

Ali ovaj put dogodilo se prvi put od 1999. da je monetarna valuta jedne zemlje bila izražena u tzv. zlatnom paritetu (odnos vrijednosti valute prema zlatu ili vodećoj valuti). Švajcarska je bila posljednja država u Evropi koja je to učinila, prenosi SEEBiz.

Mjera će biti na snazi do 30. juna, do kada će ruska centralna banka kupovati zlato od poslovnih banaka po nefiksnoj kamatnoj stopi zbog značajne promjene tržišnih uslova. Ako to učini, mogla bi se naći u teškoj poziciji jer ulagači žure da povuku zlato iz centralnih banaka, što će dovesti do ekstremne destabilizacije finansijskog sistema zemlje. Možda je zato odbila da kupi zlato uz fiksnu kamatu.

Rusija ima oko 2.300 tona zlata, što je po današnjim cijenama oko 150 milijardi eura. Naravno, pitanje je gdje se to zlato zapravo skladišti – ako na Zapadu (op. a. Kao državne rezerve u američkim dolarima), to znači da nema pristup tome“, nastavlja Dlesk.

Prema trenutno dostupnom izvještaju ruske centralne banke, 30. juna 2021. Rusija je najviše svojih rezervi u inostranstvu imala u Kini. Drži 13,8 odsto svih ruskih rezervi u zlatu i stranoj valuti, s približno istim udjelom u juanu (ili renminbiju). Slijede Francuska (12,2 odsto), Japan (10 odsto), Njemačka (9,5 odsto), SAD (6,6 odsto), međunarodne institucije (5 odsto) i Ujedinjeno Kraljevstvo (4,5 odsto).

Najveći udio zlatnih rezervi kod kuće ima Rusija, 21,7 odsto.

Uvođenjem novih sankcija protiv ruske centralne banke, to znači da Rusija ima kontrolu nad trećinom svojih 630 milijardi dolara rezervi u zlatu i juanima. Gdje se čuva ostalih deset posto rezervi, u izvještaju se ne navodi.

Evropa uvozi velike količine ruskog prirodnog gasa za kućno grijanje, proizvodnju električne energije i industriju. Prema podacima Gazproma, do kraja januara ove godine nešto manje od 60 odsto prirodnog plina (58 odsto) prodano je u eurima, a oko 39 odsto u američkim dolarima.

No, ruski predsjednik Putin bio je jasan da će Moskva prodavati ruski prirodni gas i naftu samo u rubljama “neprijateljskim zemljama” (onima koji su joj uveli sankcije). Osim u Ruskoj Federaciji, koriste se i u Južnoj Osetiji, Abhaziji te u Donjeckom i Luganskom bazenu.

Osim zemalja članica EU, uključujući Sloveniju i Sjedinjene Američke Države, na ruskoj crnoj listi nalaze se i Švajcarska, Japan, Južna Koreja, Australija, Monako i Ujedinjeno Kraljevstvo.

Čini se da je pitanje lakše od odgovora. Zemlje uvoznice ruskog prirodnog gasa trebalo bi da mijenjaju eure ili dolare za ruske rublje, što postaje sve teže, jer ih fizički nema toliko na tržištu, a sve je više ruskih banaka podvrgnuto sankcijama (SWIFT), uključujući i drugu najveći VTB.

Međutim, Gazprombank (treća najveća banka u Rusiji) nije pod sankcijama, “jer je važna za uvoz energenata u Evropu”, objašnjava Matjaž Dlesk.

To znači da zemlje i dalje plaćaju prirodni gas u eurima, koji se prebacuju u Gazprombanku, “koja ih pretvara u rublje, a ne postoji sistem plaćanja u rubljama”, dodao je.

Većina evropskih zemalja oštro je kritikovala odluku Kremlja, rekavši da ugovori određuju valute u kojima posluje, da se ne može mijenjati preko noći i da će se prirodni gas i dalje plaćati u eurima ili dolarima. Slovenački ministar infrastrukture Jernej Vrtovec takođe je izjavio da Slovenija neće pristati da plaća isporuke ruskog gasa u rubljama, niti će pristati na “ucjene Rusije”.

Naprotiv, mađarski premijer Viktor Orban već je potvrdio da je Budimpešta spremna da plaća ruski gas u rubljama.

Kakve će biti posljedice i za koga?

Prema prognozama Svjetske banke, BDP će u Rusiji pasti za 11,2 odsto kao rezultat svih ovih mjera, pri čemu su agencije za kreditni rejting snizile ocjenu ruskih dužničkih hartija od vrijednosti na “smeće”.

Osim toga, SAD je spriječio Rusiju da koristi više od 600 miliona dolara rezervnih sredstava kod američkih banaka, prijeteći joj nelikvidnošću. Sankcije su do sada zamrznule sve rezerve ruske centralne banke kod američkih finansijskih institucija, ali su joj barem omogućile da iskoristi pomenute rezerve za otplatu dolarskog duga od slučaja do slučaja.

“Ovo je neviđeno u svjetskoj istoriji”, rekao je Bogomil Ferfila, politolog, obrambeni naučnik i stručnjak za međunarodne odnose i američku politiku.

“Čak i tokom Drugog svjetskog rata, Hitler je mirno djelovao preko švajcarske banke ili švajcarske transakcijske institucije”, nastavlja.

Rusija sada mora da odluči hoće li zavući još dublje u džep kako bi vratila svoj državni dug ili će proglasiti nelikvidnost, što bi bilo prvo od 1998. i prvo od boljševičke revolucije 1918., kada to nije mogla učiniti u stranim valutama.

Moskva je već najavila tužbu ako je Zapad proglasi nelikvidnom.

Šta će biti s dolarom

Standard & Poor’s (S&P) proglasio je Rusiju selektivnom neplatišicom nakon što je platila svoj spoljni dug u rubljama. Obveznice, denominovane u dolarima Rusija je isplatila u rubljama. S&P ocjena za Rusiju odnosi se na plaćanja u stranim valutama, dok je ocjena za plaćanja u rubljama ostala nepromijenjena.

“Više neće biti dominantna valuta kao što je bila, sigurno ne”, rekao je Matjaž Dlesk.

Ferfila ocjenjuje da će posljedice mjere uglavnom osjetiti Zapad, jer će “vjerovatno svaka zemlja koja se smatra problematičnom dobro razmisliti hoće li odabrati američki dolar kao svoju rezervnu valutu”. Rusija sada ima pristup samo onim rezervama koje su uložene u kineski juan i zlato.

“Budući da nemaju pristup tim rezervama, vrijednost rublje je pala sa oko 80 rubalja po dolaru na 150 rubalja po dolaru, pala je za gotovo stotinu dolara. Ruska rublja je dragocjena, a svako ko želi kupovina ruske energije mora se s njom u trenu platiti, a ruska rublja je u trenu dobila vrijednost koju je imala prije sankcija, a to je 80 rubalja za dolar,”, objašnjava Ferfila.

Profesor je dodao da će ova mjera snažno uticati na poziciju dolara kao svjetske valute, “jer će sve više zemalja, posebno najvećih, prvenstveno Kina, Rusija, Brazil, Indija, početi da trguje ili kineskim juanom ili nekim drugim valuta.