Šta nas je snašlo i kako da se izvučemo, Adžić: Crna Gora ima ogromni energetski potencijal koji mora iskoristiti

Crna Gora što prije mora raspisati nove tendere za istraživanje nafte i gasa, kako bi došli do svojih nacionalnih resursa. Takođe, rezerve naftnih derivata još nemamo a rezerve su sredstvo za kontrolisanje devijacija cijena na tržištu, kazao je direktor Uprave za ugljovodonike Marko Adžić.

U razgovoru za portal Investitor, Adžić je naveo da posjedujemo kapacitete u Bijelom Polju, Luci Bar i Lipcima, koje treba iskoristiti.

„Smatram da iste treba obnoviti i držati rezerve u svojoj državi, jer smo svjedoci u slučaju pandemija, rata i sl, da ćemo teško dobiti isporuku svojih rezervi, ukoliko se iste skladište van granica Crne Gore. Takođe ukoliko postoji višak kapaciteta, možemo vršiti rentiranje za druge zemlje koje nemaju sopstvene rezervoare“, naveo je Adžić.

Komentarišući globalne potrese, Adžić kaže da, šta nas očekuje, ni sami još ne znamo ali ono što je izvjesno jeste rast goriva i do 3 eura, koje će, kako je dodao, lančano podići i ostale cijene.

„Prevoznici i taxi udruzenja teško da će moći da izdrže te nalete, osim onih koji imaju električna vozila. Takođe, pominje se da može doći i do nestašice goriva na tržištu“, kazao je on.

Kako izaći iz krize, potpuno je jednostavno, prema njegovim riječima – ukloniti sankcije Rusiji na naftu i gas, razvijati sopstvene projekte za te energente ili enormno ubrzati zelenu tranziciju.

Poređenje s periodom pandemije

Da bi shvatili cjelokupnu sliku o energetskoj krizi koja je u zamahu, Adžić podsjeća na doba pandemije Covid19, kada je nastupio globalni ,,lock down“ i kada su cijene nafte i naftnih derivata pale na istorijski minimum.

„U tom periodu, svjetske rezerve su bile pune, kako rezervoari za naftu tako i prirodni rezervoari za gas. Čisto da pojasnim, prirodni rezervoari za gas su ležišta gasa koje su iskorišćena ali države te geološke formacije koriste za skladištenje gasa kako bi imali potrebne rezerve. I opet naglasavam rezerve su pune, jer suština leži u tome“, naveo je.

Popuštanjem antipandemijskih mjera, cijene nafte i gasa su rasle i uslijedio je linearni oporavak, podjseća Adžić.

„Međutim svijetom je jako odjeknuo izraz ’globalno zagrijavanje’ i sve svjetske sile potpisale su sporazum kada će se odreći fosilnih goriva primarno uglja, nafte i gasa kako bi se smanjila emisija ugljen-dioksida. Mnogi stručnjaci su govirili da to nije moguće tako odraditi, da mora postojati tranzitni period, gdje se veoma uskoro na zelenoj agendi našao gas kao ključni element zelene tranzicije. Kao odgovorno ponašanje, mnoge zemlje su zaustavile proizvodnju struje iz uglja a iste elektrane su prebacili na gas“, kaže Adžić.

Pošto sadašnjom tehnologijom ne možemo dobiti energiju iz obnovljivih izvora koliko možemo od uglja i nafte – a gas je ostao ključni element – cijena gasa je skočila 200%. Mnoge investicije su porasle u gasna istraživanja i gasne elektrane, kao i u obnovljive izvore energije.

Rat u Ukrajini je dodatno zakomplikovao globalnu situaciju sa energentima, s obzirom da je Rusija, kao odgovor na zapadne sankcije, podigla cijene sirove nafte, naftnih derivata, i gasa prema Evropskoj uniji i cijene na berzi znatno skaču.

„Pogotovo cijena gasa koja je od prvobitne cijene skočila 300% a podsjetiću EU je gas stavila kao ključni element zelene tranzicije. Kao sto znamo, Rusija je glavni izvoznik fosilnih goriva u EU. Posljednjim paketom sankcija uvode se i sankcije na fosilna goriva, na šta su se protivile mnoge zemlje EU ali na kraju je ipak tako odlučeno“, podsjeća Adžić.

Zašto su cijene visoke

Odgovor na ovo pitanje opet traži „skok nazad“: tokom Covid19 pandemije sve zemlje izvoznice nafte kao i privatne firme trpjele su ogromne gubitke.

„Povećanjem proizvodnje bi spustile cijenu svom produktu, kao što znamo, nijedna firma to neće sebi uraditi i ovo je odlično vrijeme za njihov biznis i profit. Imaju najtraženiji energent po visokim cijenama“, kazao je Adžić i dodaje da je to uvodni korak energetske krize o kojoj se priča.

EU skladista nafte i naftnih derivata su na minimumu dok skladišta gasa koja se ciklično pune tokom ljeta za zimski period ruskim gasom su prazna, dodaje on.

„Podsjetiću: gas je ključni element zelene tranzicije. Trenutno je stanje takvo da jeftin gas koji je stizao iz Rusije može da se zamijeni sa duplo skupljim gasom, tačnije tečnim naftnim gasom LNG iz Amerike, Katra, Australije, Afrike…LNG je gas koji se kompresuje 600 puta i na minus 180 stepeni pretvara u tečno stanje. Skuplji je zbog tehnologije prevođenja u tečno stanje, specijalnog transporta i tehnologije povratka u gasno prirodno stanje“, kazao je Adžić.

Šta može Crna Gora?

Adžić navodi da je Crna Gora osunčana zemlja sa većim brojem sunčanih dana u godini i ključno za nas je izgradnja solarnih elektrana.

„Tu nema mjesta za čekanje, već kasnimo, gdje god smo u mogućnosti moramo ih graditi. Ovo je ključni period za izgradnju i šansu Crne Gore da postane značajan izvoznike električne energije“, smatra on.

Adžić kaže da su u Upravi za ugljovodonike aktivno radili na zelenoj tranziciji i postoji projekat vjetroparkova na moru koji imaju tehnički potencijal od 2.4 GW.

„Kako bi narod bolje shvatio o čemu govorimo ovaj potencijal je jednak potencijalu 4 hidro-elektrane Piva ili 10 elektrana Pljevlja“, ističe.

Takođe rađeno je i na geotermalnim potencijalima i na geološkim formacijama za skladištenje CO2 kako bi TE Pljevlja imala nultu emisiju ugljen dioksida i EPCG prestala da plaća milionsku godisnju taksu al za dalje istraživanja su potrebna sredstva i stručan tim.