Da li je pohlepa korporacija kriva za inflaciju? Evo šta kažu ekonomisti

Bijesni zbog porasta cijena u supermarketima i benzinskim pumpama, mnogi potrošači su sigurni u tome ko je krivac – pohlepne kompanije i korporacije koje nemilosrdno dižu cijene i drže profit.

AP piše da je, na talasu takvog mišljenja, zastupnički dom američkog kongresa pod vođstvom demokrata prošlog mjeseca usvojio zakon koji za cilj ima suzbijanje povećanja cijena od strane proizvođača energije. Podršku tom zakonu dali su i republikanski predstavnici

Isto tako, Britanija je prošlog mjeseca najavila planove za uvođenje privremenog poreza od 25% na dobit naftnih i gasnih kompanija, a novac prikupljen od tog poreza usmjeriće domaćinstvima koja imaju finansijske probleme.

Ipak, uz svu ogorčenost javnosti, većina ekonomista kaže da ima krivice kompanija za povećanje cijena proizvoda i usluga, ali ne dominantno.

“Postoje puno vjerovatniji kandidati za krivce za ovo što se događa, u odnosu na korporacije”, smatra Hose Azar, ekonomista sa španskog univerziteta Navara.

Glavni krivci za divljanje cijena, prema mišnjenju ekonomista, su brojni a uključuju: prekide u snabdijevanju u fabrikama širom svijeta, lukama i teretnim gradilištima, potom nedostatak radnika, ogroman program državne pomoći tokom pandemije, zatvaranja u Kini uzrokovana COVID-19, invazija Rusije na Ukrajinu. I, ne manje važno, američke Federalne rezerve koje su držale kamatne stope ultraniskim duže nego što stručnjaci kažu da bi to trebalo.

Zamoljeni da imenuju krivce iza skoka cijena benzina, 72% od 1055 Amerikanaca koje su krajem aprila i početkom maja anketirali Washington Post i nekoliko univerziteta, okrivilo je korporacije koje traže profit. Njih je više nego onih koji krive napad Rusije na Ukrajinu (69%) američkog predsjednika (58%) ili poremećaje usljed pandemije (58%). A presuda je bila dvostranačka: 86% demokrata i 52% republikanaca krivili su korporacije za napuvane cijene gasa.

“Vrlo je prirodno da potrošači vide kako cijene rastu i ljute se zbog toga, a zatim traže nekoga koga će okriviti”, rekao je Kristofer Konlon, ekonomista na poslovnom univerzitetu u Nujorku, a koji proučava korporativnu konkurenciju.

“Ti i ja ne možemo određivati ​​cijene u samoposluzi, benzinskoj pumpi ili autokući. Dakle, ljudi prirodno krive korporacije, jer vide ko podiže cijene”, naveo je Konlon

Ipak, Konlon i mnogi drugi ekonomisti oklijevaju da optuže – ili favorizuju krivicu – korporativni sektor. Kada je Poslovna škola Univerziteta Booth u Chicagu ovog mjeseca pitala ekonomiste hoće li podržati zakon kojim se velikim kompanijama zabranjuje da prodaju svoju robu ili usluge po “neratumno previsokim cijenama” tokom tržišnog šoka, čak 65% njih je odgovorilo sa “ne”. Svega 5% podržalo je ideju.

Koja je kombinacija faktora najodgovornija za porast cijena “i dalje je otvoreno pitanje”, priznaje ekonomista Azar. COVID-19 i njegove posljedice otežale su procjenu stanja u ekonomij. Današnji ekonomisti nemaju iskustva u analizi finansijskih posljedica pandemije.

Kreatori politika i analitičari bili su fokusirani na oporavak globalne ekonomije od pandemije. Nijesu očekivali brzi oporavak od krize, podstaknut ogromnom državnom potrošnjom i rekordno niskim stopama koje su osmislili Fed i druge centralne banke. Uporno su zanemarivali rastuću prijetnju visokih inflacijskih pritisaka, odbacivši ih isprva kao samo privremenu posljedicu poremećaja u snabdijevanju.

Ipak, jedan aspekt ekonomije je neosporan: talas spajanja posljednjih decenija ubio je ili smanjio konkurenciju među avioprevoznicima, bankama, kompanijama za pakovanje mesa i mnogim drugim industrijama. Ta konsolidacija je preživjelim kompanijama dala motiv da zahtijevaju smanjenje cijena od dobavljača, da zadrže plate radnika i da prebace veće troškove na kupce koji nemaju puno izbora nego da plate.

Istraživači iz Federal Reserve Bank of Boston otkrili su da je manja konkurencija kompanijama olakšala prenošenje viših troškova na kupce, nazvavši to “pojačavajućim faktorom” u ponovnom izbijanju inflacije.

Džoš Bajvens, direktor istraživanja na Liberalnom institutu za ekonomsku politiku, procijenio je da se gotovo 54% povećanja cijena u nefinansijskim preduzećima od sredine 2020. može pripisati “većim profitnim maržama”, naspram samo 11% od 1979. do 2019. godine.

Bajvens je priznao da ni korporativna pohlepa ni tržišni uticaj vjerovatno nijesu značajno porasli u posljednje dvije godine. No, sugerisao je da su tokom inflatornog skoka COVID-a, kompanije preusmjerile način na koji koriste svoju tržišnu moć: mnoge su se odmaknule od pritiska na dobavljače da smanje troškove i ograniče plate radnika te su umjesto toga povećale krajnje cijene za kupce.

U studiji o gotovo 3700 kompaniji objavljenoj prošle sedmice, lijevo orijentisani Ruzveltov institut zaključio je da su marže i profitne margine prošle godine dosegle najviši nivo od 1950-ih.

AP/Investitor