Šta nas 1980-e mogu naučiti o kamatama i inflaciji?

Troškovi života su ogromni, a predsednik Federalnih rezervi kaže da mu je borba s tim najveći prioritet. Finansijska tržišta ne znaju baš kako da reaguju.

To je, ukratko, trenutna situacija, jer Džerom H. Pauel, predsjednik Fed-a, podiže kamatne stope da bi ublažio inflaciju koja nije bila ovako visoka u posljednjih 40 godina.

Nešto slično se dogodilo 80-ih godina prošlog vijeka, kada je posljednji put inflacija izmakla kontroli. Pol A. Volker je tada bio predsjednik Fed-a. On je suzbio inflaciju, ali uz veliku cijenu – bacio je naciju u ne samo jednu recesiju, već dvije, brze i uzastopne. Nezaposlenost je porasla, akcije su stalno padale, kamatne stope su oscilirale, a neko vrijeme su i obveznice izgledale nestabilno.

Iako poređenja između perioda mogu biti pretjerana, postoje paralele. A zbog ogromne uloge koju je Volker odigrao kao model modernog centralnog bankara, vrijedi se podsjetiti njegovih poteza, kao mogućih smernica. Federalne rezerve su se okrenule učenju lekcija. Investitori takođe mogu imati koristi od njih.

Jednostavno rečeno, rekao bih da su lekcije dvostruke.

Prvo, pošto je imala višestruke, ozbiljne padove, Volkerova era je bila katastrofalna za svakoga ko je aktivno trgovao i pogrešno se kladio na smjer u kojem tržišta idu. Kratkoročno trgovanje akcijama, obveznicama i robom je opasna igra. Posebno je opasno kada su tržišni tokovi nepredvidivi i opasno jaki, kao što su bili tada, a možda i sada.

Ali, drugo, Volkerova era je bila divna za one koji su imali strpljenja i resurse da to prebrode. Dok je strogi odnos g. Volkera prema ekonomiji bio namjerno remetilački, to je dovelo do fantastičnih bikovskih tržišta, i akcija i obveznica.

Ulaganje bi bilo lako kada bismo znali kako bi sadašnja era izgledala za 40 godina. Ali, naravno, to ne možemo znati.

Uzmite u obzir da je S&P 500 pao za više od 20 procenata od 3. januara do sredine juna ove godine — stavljajući akcije na tržište medvjeda — da bi se oporavio za više od 12 procenata. Akcije su i dalje značajno u padu, a oznaka medvjeđeg tržišta će ostati netaknuta dok se tržište ne vrati na svoj vrhunac.

Ali kada će se to dogoditi?

To je ključno pitanje ako pravite kratkoročne opklade. Daleko je manje važno ako ste dugoročni investitor koji kupuje i drži sa horizontom od najmanje decenije, a po mogućnosti i dužim, koristeći jeftine indeksne fondove koji prate čitavo tržište.

To je pristup koji sada koristim i za koji mislim da ima smisla za većinu ljudi — pod pretpostavkom, naravno, da ste u mogućnosti da odložite dovoljno novca i da ste sposobni da istrpite privremene gubitke koje doživite na tržištu. Sve dok tržište na kraju raste, vi ćete napredovati.

Zabrinjavajuća je perspektiva. Usred uporno visoke inflacije, rasta potrošačkih cijena i pada potrošnje, američka ekonomija pokazuje jasne znake usporavanja, podstičući zabrinutost zbog potencijalne recesije. Evo drugih osam mjera koje ukazuju na nevolje koje predstoje:

Maloprodaja. Najnoviji izvještaj Ministarstva trgovine pokazao je da je maloprodaja u maju pala 0,3 odsto , a u aprilu je porasla manje nego što se prvobitno vjerovalo.

Povjerenje potrošača. U junu, istraživanje o raspoloženju potrošača Univerziteta u Mičigenu dostiglo je najniži nivo u svojoj 70-godišnjoj istoriji, pri čemu je skoro polovina ispitanika rekla da inflacija narušava njihov životni standard.

Tržište stanova. Potražnja za nekretninama je smanjena, a izgradnja novih domova usporava. Ovi trendovi bi se mogli nastaviti kako kamatne stope rastu, a kompanije za nekretnine otpuštaju zaposlene u očekivanju pada na tržištu nekretnina.

Početno finansiranje. Investicije u novoosnovane kompanije pale su na najniži nivo od 2019. godine, pa su pale 23 odsto u posljednja tri mjeseca, na 62,3 milijarde dolara.

Berza. Indeks S&P 500 je imao najgoru prvu polovinu godine od 1970. godine, a od januara je pao za skoro 19 odsto. Svaki sektor indeksa izvan energetike je u padu od početka godine.

Bakar. Roba koju analitičari vide kao mjeru sentimenta o globalnoj ekonomiji – zbog svoje široke upotrebe u zgradama, automobilima i drugim proizvodima – bakar je pao za više od 20 odsto od januara, dostigavši 1. jula najniži nivo u posljednjih 17 mjeseci.

Nafta. Cijene sirove nafte su ove godine porasle, dijelom zbog ograničenja ponude koja su rezultat ruske invazije na Ukrajinu, ali su nedavno počele da se kolebaju jer su investitori zabrinuti za rast.

Tržište obveznica. Dugoročne kamatne stope na državne obveznice pale su ispod kratkoročnih, što je neobična pojava koju trgovci nazivaju inverzijom krive prinosa. To sugeriše da investitori u obveznice očekuju usporavanje ekonomije.

Volkerova era jasno ilustruje problem. Na duge staze, investitori su se dobro snašli. Tokom kratkih perioda, njihovo iskustvo je izluđivalo.

Turbulencije na tržištu

Volker je postao predsjedavajući FED- a 6. avgusta 1979. godine, imenovan od predsjednika Džimija Kartera, i bio je na toj poziciji do 11. avgusta 1987, u mandatu predsjednika Ronalda Regana.

Taj period i sadašnji, međutim, nikako nijesu identični. Samo u monetarnoj politici, uzroci tadašnje i velike inflacije danas potiču iz različitih, iako naizgled sličnih, korijena.

Bilo je šokova cijena nafte u oba perioda: jedan 1973. i 1974. i drugi 1978. i 1979. godine; kao i šok cijena nafte iz 2022 .

Ali podstrek za veliku inflaciju 1970-ih i 1980-ih seže barem do sredine 1960-ih, u trošenje „pušaka i putera” predsjednika Lindona B. Džonsona na Vijetnamski rat i Veliko društvo, koje su Federalne rezerve prihvatile sa labavim monetarne politike.

Osim toga, Kongres je 1968. skinuo Sjedinjene Države sa zlatnog standarda . A 15. avgusta 1971. predsjednik Ričard M. Nikson suspendovao je konvertibilnost dolara u zlato za strane vlade, koje su do tada mogle da je dobiju od Američka vlada po cijeni od 35 dolara po unci.

Malo se pamti da je sam Volker, kao podsekretar za monetarna pitanja u Ministarstvu finansija SAD, preporučio Niksonu da preduzme taj korak i da je Volker nadgledao početak promjenljivih kurseva koje sada uzimamo zdravo za gotovo. Dolar je naglo oslabio kao odgovor na politiku Nikson-Volkera, pogodujući inflaciji protiv koje će se Volker kasnije boriti u Fed-u.

Kada je Volker postao predsjednik Fed-a 1979. godine, inflacija je bila iznad 11 procenata godišnje, a stopa nezaposlenosti je bila skoro 6 procenata. Tržište bika akcijama počelo je 1974. i nastavilo se još mjesecima, iako je Fed pod vođstvom Volkera počeo da pooštrava monetarnu politiku uz značajnu promjenu u pristupu – onu koja čini da trenutni napori izgledaju beznačajno.

U subotu, 6. oktobra 1979. Volker je „najavio radikalnu promjenu u sprovođenju monetarne politike“, napisao je Džeremi Dž. Sigel, ekonomista sa Univerziteta u Pensilvaniji, u knjizi „Stocks for the Long Run“.

„Federalne rezerve više ne bi postavljale kamatne stope da bi vodile politiku“, rekao je profesor Sigel. „Umjesto toga, vršili bi kontrolu nad zalihama novca bez obzira na kretanje kamatnih stopa. Tržište je znalo da to znači naglo veće kamatne stope.”

Smanjivanjem ponude novca i puštanjem da kratkoročne kamatne stope fluktuiraju, Fed je, efektivno, dozvolio da stope rastu.

Trenutna reakcija berze bila je ozbiljna.

„Akcije su ušle u pad – pale su skoro 8 procenata na rekordni obim u 2½ dana nakon objave“, napisao je profesor Siegel. „Akcionari su zadrhtali pred perspektivom naglo viših kamatnih stopa koje bi bile neophodne da bi se ukrotila inflacija.

Do marta 1980. stopa fondova Fed-a iznosila je nevjerovatnih 17 odsto , u poređenju sa samo 2,5 odsto danas. Sledeće godine bi premašio 19 procenata — a ponuda novca, koja je bila glavni cilj Fed-a, naglo se smanjivala.

Ipak, uprkos periodičnom kratkoročnom padu, mnogi berzanski trgovci su i dalje bili bikovski. Ili su bili nesvjesni implikacija ovog ekstremnog monetarnog pooštravanja, ili su ih poricali.

Međutim, te implikacije su bile previše jasne za milione ljudi koji su ostali bez posla. Ekonomija je toliko usporila da je pala u recesiju od januara do jula 1980.

Ali tek 28. novembra 1980. počelo je medvjeđe tržište akcija. Šta objašnjava tajming kretanja tržišta u to vrijeme? Ni sada ne možemo sa sigurnošću reći.

Ono što je jasno jeste da je S&P 500 izgubio više od 27 procenata tokom bijednog perioda od 20 mjeseci koji se završio u avgustu 1982. Ako ste bili na pogrešnoj strani, izgubili ste tonu novca.

Preuranjena pobjeda

Shvatiti planove Fed-a bilo je teško jer ni sam Fed nije bio siguran kako dalje. Počeo je da labavi monetarnu politiku — prerano, kako se ispostavilo — u aprilu 1980, tokom prve Volkerove recesije.
Zapisnici sa sastanaka Fed -a i istovremene istorije Fed-a otkrivaju da je centralna banka improvizovala. Pokušavala je da smanji „očekivanja od inflacije” istovremeno minimizirajući štetu onima čija su sredstva za život u pitanju, a često nije znala kako da uravnoteži ta dva imperativa.

Efektivna stopa na fondove Fed-a dostigla je 19,39 procenata u aprilu 1980, da bi pala na 11 procenata u maju i 9 procenata u julu. Fed je morao da preokrene kurs u septembru. Do januara 1981, porastom inflacije, stopa fondova Fed-a je ponovo bila iznad 19 procenata. I to nije greška u kucanju, zaista se desilo.

Udžbenici predviđaju da će, kada podignete kamatne stope dovoljno visoko, privreda rasprsnuti, i to se dogodilo: druga Volkerova recesija počela je u julu 1981. i trajala sve do novembra 1982.

Ipak, to je Volkeru olakšalo zadatak. Više nije bilo razloga za sumnju da je Fed mislio na posao. Još jedna recesija? OK. Sve što je bilo potrebno, samo da se guši inflacija. Kao što Vilijam L. Silber , ekonomista Univerziteta u Njujorku, kaže u knjizi „Volker: Trijumf upornosti“: „Njegovo vođstvo Federalnih rezervi od 1979. do 1987. oživjelo je povjerenje u centralnu banku – skoro kao da je obnovio zlatni standard — i uvela generaciju ekonomske stabilnosti.”

Divlje trgovanje

Trgovanje akcijama, obveznicama i robom poput zlata tokom ovog nestabilnog perioda bilo je uzbudljivo, ali mučno. Bezbrojni, navodno dobro obaviješteni „stručnjaci” preporučivali su kupovinu i prodaju akcija u pogrešnim trenucima. Milioni ljudi su izgubili novac.

Ako nijeste obraćali pažnju na činjenicu da inflacija izjeda vrijednost vaših investicija, brojke su bile fantastične. Evo nekih koje je sastavila Banka federalnih rezervi Sent Luisa. Šestomjesečni depozitni sertifikati su donosili prinose od više od 18 procenata u martu 1980. godine, ali su i stope na hipoteke bile zapanjujuće visoke, u prosjeku 18,6 procenata u oktobru 1981. U avgustu 1981. tromjesečni državni zapisi imali su prinos veći od 15 odsto i fondovi tržišta novca bili su u velikoj mjeri u modi. Ali ti prinosi su pali na jednocifrene nivoe do 1984. godine, kada je inflacija ponovo bila pod kontrolom.

Sjajno na duge staze

Trgovanje nikome ne ide sve vreme. Zato ga izbjegavam. Umjesto toga, pokušavam da ostanem skroman, prihvatim dugoročne tržišne povrate i samo nastavim, uprkos kratkoročnim gubicima.

Ako ste bili zreli tokom cijele Volkerove ere, iskusili ste previranja, ali ste svjedočili ogromnim dobicima i na deonicama i na obveznicama. Od dana kada je Volker preuzeo dužnost do dana kada je otišao, akcije u fondu indeksa akcija Vanguard S&P 500 — prvom jeftinom širokom indeksnom fondu koji je dostupan običnim investitorima —porasle bi za 215 procenata, prema podacima FactSet-a.

Indeks širokog tržišta obveznica, sada poznat kao Bloomberg US Aggregate, bi u tom periodu dobio 143 procenta. I na dan kada je Volker počeo kao predsjedavajući Fed-a, 30-godišnja obveznica američkog trezora je obezbijedila prinos od više od 9 procenata — garantovano udvostručenje vašeg novca svakih osam godina. Još bolje, mogli ste da kupite obveznicu Trezora u septembru 1981. koja je plaćala garantovanih 15,19 procenata na 30 godina; Tada sam bio mlad i, nažalost, nijesam radio ništa od ovoga.

Ali da ste bili dovoljno pametni da investirate u ukupni indeks S&P 500 12. avgusta 1982. – usred druge Volkerove recesije, kada je većina ljudi izbjegavala akcije – završili bi na dnu liste. Bikovsko tržište trajalo je do 25. avgusta 1987 a skromni Vanguard S&P 500 indeksni fond je tokom tog perioda dobio 257 procenata, uključujući dividende i troškove, prema podacima FactSet-a.

Bilo je velikih uspona i padova u kraćim periodima, uključujući ogromne gubitke na tržištu medvjeda. Neko vrijeme su me plašili od akcija. Voleo bih da nijesu.

Ono što smo doživljavali tokom prošle godine je takođe zastrašujuće i ne tvrdim da sve to ima smisla. Nije jasno da li je julski reli na berzi više ličio na rani reli u Volkerovoj eri (koji je doveo do recesije i tržišta medvjeda) ili kao drugi veliki reli – onaj koji je prerastao u veliko bikovsko tržište. Ili je, možda, druga varijacija, koju ne mogu da zamislim.

Niko ne zna. Ako kažu da rade, pokrenite se na drugu stranu ili, još bolje, zaštitite svoje opklade dugoročnim ulaganjima koristeći indeksne fondove. I zapamtite da su se te dugoročne opklade na akcije i obveznice isplatile, čak i u toj eri tržišnih previranja.

Piše: Jeff Sommer, autor „Strategies“-a, sedmične kolumne The New York Timesa o tržištima, finansijama i ekonomiji. Preuzeto s The New York Timesa, prevod i obrada: Investitor.me, foto: Charles Forerunner on Unsplash