Jelena Damjanović Vidaković: Kako sam od hobija napravila biznis

Ako ste aktivni na društvenim mrežama, male su šanse da nijeste naišli na profil Mojkovčanke Jelene Damjanović Vidaković i njen hobi-biznis “Angie&Me” – cvjetnu priču koja, kako kaže, traje od proljeća 2015.godine.

Za čitaoce portala Investitor, Jelena je ispričala kako je došla na ideju da hobi pretvori u biznis, ko je imao presudnu ulogu u tome, kako je to uskladila s redovnim poslom te koji su joj dalji planovi.

“Iako sam od ranog djetinjstva željela da budem dizajner, pa čak i da studiram dizajn modernog kostima, ta mi se želja ostvarila mnogo godina kasnije, nakon već ozbiljne karijere u sferi finansija i komunikacija. Nakon 13 godina rada u vodećoj crnogorskoj mikro-finansijskoj instituciji (MFI), odlučila sam da je vrijeme da krenem dalje i okušam sreću u nekim novim stvarima. U mom slučaju to nije bio novi posao, već nešto potpuno drugačije – izrada unikatnih aksesoara za male i velike princeze. Nijesam puno razmišljala o tome šta ću raditi, već sam naprosto krenula. Sedam i po godina kasnije, naša cvjetna priča je na određeni način prilično prepoznatljiva u Crnoj Gori. Iako je krenula spontano kao igra, danas je u stvari jedan ozbiljan kreativni mikrobiznis”, kaže Jelena.

Kako je došlo do toga da zaradiš prvi novac od hobija ? Da li je to bila tvoja inicijativa ili se desilo spontano?

• S ove distance kada gledam, mogu reći “Desilo se”! Prvi proizvod iz “Angie&Me” radionice bile su haljinice i suknjice od tila, cvijeća nije bilo ni u najavi. Prvu od suknjica napravila sam za ćerku Anđeliju, sljedeću za ćerku moje koleginice, pa za prijateljicu… Onda sam dobila predlog da se prijavim za Sajam vjenčanja i da tamo predstavim svoj rad, a da istovremeno revija mojih modela bude svečanost otvaranja sajma. Imala sam tri sedmice da kreiram vizuelni identitet, uradim haljinice za sajam, nađem modele za reviju, uradim profesionalne fotografije, otvorim naloge na društvenim mrežama – sve to sa ograničenim budžetom, puno entuzijazma i podrške od strane porodice i prijatelja. I tako je sve počelo. Nepunih mjesec dana kasnije uradila sam prve cvjetne rajfove, jer sam zamislila njih kao sjajan dodatak haljinicama. Uslijedio je nastup na Sajmu cvijeća, a onda se prosto naša “cvjetna priča” zavrtjela u javnosti i cvjetni aksesoari postali dominantni proizvod. Sa ove distance, ti prvi cvjetni rajfići bili su smiješni i nespretno urađeni, ali u tom trenutku za nas dvije bili su najljepši na cijelom svijetu. Vremenom smo se učile, vježbale, eksperimentisale sa različitim kombinacijama podloga, tila, cvijeća, dok nismo došle do onih proizvoda po kojima smo danas prepoznate.

Kako si redovan posao uskladila sa svojim biznisom? Šta je bilo ključno u usklađivanju te dvije “pruge” i ko ti je najviše pomogao u tome?

• Skoro sve vrijeme u ovih sedam i po godina ja paralelno imam formalno zaposlenje od 08 do 16h, za koje sam se školovala i za koje sa sobom nosim više od 20 godina iskustva i “Angie&Me” cvjetnu priču koja me opušta i čini beskrajno srećnom. Dobra organizacija, ali prvenstveno ogromna želja da obje uloge živim sa jednakom strašću, čine da svo vrijeme funkcionišem bez problema. Ako vam kažem da sam u jednom periodu živjela u Podgorici, radila u Nikšiću, a da sad radim u Kotoru, onda se moj život definitivno ne može okarakterisati kao dosadan. Podrška porodice mi je naravno bila preduslov da sve ovo može funkcionisati kako treba. Uz to, svakako, razumijevanje od strane mojih poslodavaca da je “Angie&Me” neodvojivi dio mene i da ni u kom smislu nema štetan uticaj na posao koji obavljam.

Koliko je trebalo ulaganja za razvoj biznisa, konkretno usluga i šta sve radiš kako bi proizvodi bili kvalitetniji i pristupačniji kupcima?

• Kao i u svakom poslu u kojem za rezultat imate finalni proizvod, najskuplja stavka uvijek je repromaterijal za rad. U mom slučaju to je vještačko cvijeće, čipke, sateni, perlice, trake, rajfovi, žica, silikon. Iz godine u godinu nabavne cijene svega navedenog samo rastu i jako je teško zadržati cijenu proizvoda na istom nivou. Ipak, u “Angie&Me” radionici imate cvjetne ukrase od 5€ do 55€, tako da zaista vjerujem da naši detalji mogu biti dostupni širokoj populaciji, ako se gleda na njihovu cjenovnu pristupačnost.
  Najveći problem napravila nam je pandemija COVID19, jer smo značajan dio repromaterijala nabavljali online, a u ovom trenutku free shipping (besplatna dostava) gotovo da ne postoji. Najveći dio vještačkog cvijeća nabavljamo van granica Crne Gore, što je u vrijeme putnih restrikcija bilo gotovo nemoguća misija organizovati. Osim samih proizvoda, koje iz godine u godinu unapređujemo, u kontinuitetu se ulaže u kvalitetnu ambalažu, flajere, naljepnice, kese – sve one detalje koji prilikom isporuke proizvoda finalnom kupcu čine sveukupnu sliku ljepšom.

Ko su kupci i kako ste riješili marketing? Kroz koje kanale najviše promovišete svoje proizvode i koji se pokazao najefikasnijim?

• U šali kažem da su kupci “Angie&Me” proizvoda dominantno žene, svih generacija, iako postoji jedan mali broj muškaraca koji samoinicijativno biraju naše detalje za svoje ćerke, djevojke, supruge, majke. Prvi slogan naše radionice bio je upravo “za male i velike princeze”, što je do dana današnjeg aktuelno, jer mi vjerujemo da se svaka žena posebno osjeća noseći naše aksesoare. U eri digitalnih tehnologija, društvene mreže su postale dominantni kanal putem koga se plasiraju informacije o novim proizvodima, sajamskim manifestacijama, kolekcijama. U tome svakako prednjači Instagram, putem koga nam se dešava najveći broj interakcija. Promotivna aktivnost koju ja posebno volim je učešće na različitim marketima i sajmovima ručno rađenih proizvoda. Oni su sjajna prilika da se naši proizvodi vide uživo, isprobaju različiti modeli i razmijene ideje. Upravo su nam sajmovi donijeli mnogo novih pratilaca i kupaca, uz sjajnu interakciju i feedback koji dobijemo za to što radimo.
  Za sve ove godine postojanja, naša priča je bila veoma interesantna medijima, tako da iza sebe imamo jako puno intervjua, televizijskih gostovanja i izjava za medije sa različitih sajamskih manifestacija. Jedan od događaja koji je sa aspekta marketinga bio veoma značajan za nas bila je samostalna revija naših modela na sarajevskoj nedjelji mode “BH Fashion week” 2019.godine. Proizvodi koje radimo dopadaju se pojedinim crnogorskim influenserkama, pa su nas rado preporučivale svojim pratiocima, što je takođe imalo uticaj da što više ljudi čuje za nas.
  Ipak, zadovoljni kupci i njihova preporuka, uz tzv. “word of mouth” (usmene preporuke) najbolji su način promocije naše radionice, što nas posebno raduje, jer znači da smo uspjele da ispunimo očekivanja koja postoje od nas.

Na fotografijama često vidimo tvoju ćerku kao “modela” za proizvode. Koliko je to pomoglo u prodaji?

• Da nije bilo Anđelije, sigurna sam da ne bi bilo ni “Angie&Me” priče. Ona je od prvog trenutka u potpunosti uključena u sve, od zajedničkog igranja i rada na proizvodima, do fotografisanja. Naša radionica je po njoj dobila ime i Anđelija je u pravom smislu riječi brend ambasador. Gdje god da krenemo, ljudi je prepoznaju, što je za nju posebno dok je bila manja bilo jako zanimljivo. Interno se šalimo da se uvijek bolje prodaju proizvodi koje ona promoviše, tako da do daljnjeg ostaje naša glavna manekenka. Osim toga, Anđelija je i prava cvjetna majstorica, čija je uloga značajna u procesu rada na novim proizvodima, kroz sugestije za kombinacije boja i cvjetova, ali i vrlo konstruktivne kritike ako se ja previše “zanesem”.

Mnogi ljudi imaju svoje strasti i hobije ali i čini se, veći strah da te vještine “unovče”. Šta bi poručila onima koji razmišljaju u tom pravcu i koja rješenja bi iz svoje prakse ponudila kao savladavanje tih psihičkih ali i konkretnih prepreka u razvoju vlastitog biznisa?

• Za mene je sve ovo u početku bila potpuna nepoznanica, jer sam u cijelu priču ušla bez puno razmišljanja, punog srca i sa velikom emocijom. Doživljavala sam “Agie&Me” priču kao jednu sjajnu razonodu i zabavu, ne opterećujući se prihodima po svaku cijenu, ali opet radeći sve one korake koje jedan mikrobiznis treba da ima i koji na kraju i vode ostvarenju prihoda.
  Naučila sam da mogu toliko toga da uradim sa svojih deset prstiju, da zaradim novac iako nemam formalnog poslodavca, ali i ako radim od osam do četiri da opet organizujem svoj dan i svoju radnu sedmicu tako da ne zanemarim cvjetiće. Rad na stvaranju proizvoda puni me dobrom energijom, a povratne informacije koje dobijam od kupaca daju mi snagu da radim još više i bolje i težim stalnom unapređenju naše ponude.
  Vjera u sebe, vizija, istrajnost i upornost – to je ono što treba imati i sačuvati kako bi uspjeli u svakom poslu. Nije svaki dan sjajan i nije uvijek sve onako kako bi željeli da bude, ali mislim da treba u kontinuitetu raditi i ići naprijed, stalno unapređujući i sopstvena znanja i vještine, ali i proizvode ili usluge koje nudite tržištu. Prečica za uspjeh ne postoji, ali ja stvarno vjerujem da je u svakom poslu moguće ostvariti ga, bez obzira na sve otežavajuće okolnosti i izazove sa kojima se srećemo.

Koji su dalji planovi?

• Planova uvijek ima, a kod nas su oni najčešće vezani za sezone. I dalje je aktuelna ljetnja kolekcija i naša učešća na sajmovima u Porto Montenegru, sve tamo do polovine septembra. Slijedi nam zatim fotografisanje jesenje kolekcije (na kojoj se već uveliko radi), priprema za prednovogodišnje sajmove rukotvorina i privođenje ove poslovne godine kraju. Ja pohađam trenutno jednu interesantnu akademiju za žene preduzetnice, pa se nadam da ću po njenom završetku biti u prilici da primijenim nešto od stečenih znanja i na ovu našu cvjetnu priču. U nekoj daljoj budućnosti voljela bih da nađem vrijeme i resurse za pokretanje virtuelnog shopa na najvećoj svjetskoj platformi za prodaju rukotvorina Etsy-ju, što bi nam omogućilo da “Angie&Me” cvjetiće predstavimo cijelom svijetu. Do tada, našu cvjetnu priču i ponudu aksesoara možete pronaći na Instagram i Facebook stranici @angieandme.