Zvanično nezaposleni a zarađuju: Dok država priželjkuje digitalne nomade, vojska domaćih frilensera i dalje “van radara”

Kod frilensinga najviše volim to što nemam nikakvog dodira sa crnogorskom birokratijom, a zarađujem mnogo više nego što bih ikada mogla u nekoj domaćoj kompaniji.

Na ovaj način otvara svoju priču o frilens poslovima Milena iz Nikšića, dugogodišnji administrator online prodavnica na Amazonu.

Poput mnogih frilensera u Crnoj Gori, Milena je fakultetski obrazovana, ali nije mogla da nađe posao u struci. Zbog toga je godinama radila kao prodavačica u butiku, sve dok nije shvatila da na Internetu postoje brojne kompanije koje traže njene kvalitete – znanje stranih jezika, osnovnih kompjuterskih programa, ali i odgovornost i vrijedan rad.

Premda je zvanično nezaposlena, Milena je zadovoljna svojim profesionalnim položajem. Jedino što joj smeta je odnos države i nadležnih institucija prema prilično brojnoj frilens zajednici u Crnoj Gori.

„Dok država pravi cijele strategije o privlačenju digitalnih nomada u Crnu Goru, u međuvremenu ne preduzima skoro ništa da definiše i olakša položaj mnogo brojnijih lokalnih online radnika. Izgleda da ovdje nikoga nije briga za frilensere“, naglašava Milena.

Ko su uopšte frilenseri?

Prema definiciji online rječnika i biznis portala, frilenseri su nezavisni profesionalci koji zarađuju novac radeći na pojedinačnim projektima, najčešće u kratkoročnom poslovnom angažmanu. Kada završe konkretan zadatak, traže druge klijente i prelaze na nove projekte, piše Kombinat.

Mnogi frilenseri, naročito oni koji tek počinju karijeru, pronalaze poslodavce i pregovaraju sa njima putem platformi za online zapošljavanje. Najpopularnije među njima su:

– Upwork

– Freelancer

– Toptal

– Fiverr

– Flexjobs

– People Per Hour

– 99designs

Ovi i mnogi drugi frilensing sajtovi okupljaju milione profesionalaca i poslodavaca iz svih krajeva svijeta, tako da se poslovne prilike mogu pronaći relativno lako. Najčešća frilens zanimanja dolaze iz oblasti dizajna, kreiranja online sadržaja i programiranja.

Mana frilensinga je da većina takvih radnika nema ugovor o radu, a samim tim im ne ide ni radni staž. Naša sagovornica napominje da frilenseri pravno nisu zaštićeni i da klijenti mogu da ih napuste u bilo kom trenutku.

„Društvu i ljudima koji su navikli na državne poslove to zvuči veoma izazovno. Činjenica da nam ne ide radni staž jeste problem, ali upravo zbog toga država i treba što prije da reguliše i unaprijedi položaj frilensera“, smatra Milena.

Država Crna Gora je tek 2020. godine napravila prvi korak u prepoznavanju ove vrste rada, pri čemu se samog pojma „frilenser“ dotakla prilično usput – kroz Zakon o podsticajnim mjerama za razvoj istraživanja i inovacija. Zakon definiše tu vrstu zanimanja na sljedeći način:

Frilenser je domaće ili strano fizičko lice koje ima boravište u Crnoj Gori i koje samostalno obavlja inovativne aktivnosti pružajući intelektualne usluge za potrebe domaćih i stranih pravnih i fizičkih lica.

Odmah se može uočiti da je definicija prilično konfuzna, naročito zbog toga što akcenat stavlja na takozvane inovativne aktivnosti. Sam zakon definiše i ovaj pojam, tumačeći inovativnu aktivnost kao “sve naučne, tehnološke, organizacione, finansijske i komercijalne procese koji vode ili su predviđeni da vode ka razvoju ili implementaciji inovacija”.

Šta je tu sporno?

Sporna je činjenica da velika većina frilensera u Crnoj Gori (a i šire) ne obavlja inovativne aktivnosti i ne bavi se poslovima koji „vode ka razvoju ili implementaciji inovacija“. Upravo suprotno, frilenseri mahom rade uobičajene poslove poput pisanja blogova, prevođenja, ili dizajniranja. Zbog toga se može zaključiti da je pojam frilensera u Crnoj Gori definisao neko ko sa samim frilensingom nema mnogo iskustva, ako ga uopšte ima.

Dobra strana Zakona o podsticajnim mjerama za razvoj istraživanja i inovacija jeste da predviđa olakšice za inovativne aktivnosti. Podsticajne mjere obuhvataju i frilensere, a podrazumijevaju umanjenje od 80% u odnosu na:

– Porez na dohodak fizičkih lica i prirez na porez

– Doprinose za obavezno socijalno osiguranje

Međutim, nije izgledno da se iko od crnogorskih frilensera od 2020. godine do danas prijavio za ostvarivanje ponuđenih olakšica, prije svega jer je zakonom planirana Komisija za dodjelu statusa korisnika podsticajnih mjera nedavno formirana, a sa radom bi trebalo da počine tek u septembru. Po svemu sudeći, registrovani frilenseri u Crnoj Gori i dalje će imati status preduzetnika.

Kako su iz Ministarstva ekonomije ranije saopštili medijima, frilenseri spadaju u kategoriju fizičkih lica koja ostvaruju prihod od samostalne djelatnosti i na njih se primjenjuje Zakon o porezu na dohodak fizičkih lica. Prema tom aktu, prihodom od samostalne djelatnosti smatra se zarada ostvarena od privredne djelatnosti, slobodnih zanimanja, profesionalnih i intelektualnih usluga.

Zašto se država fokusira na digitalne nomade?

Lokalna frilens zajednica nije zavrijedila veću pažnju Vlade Crne Gore, ali zato jesu takozvani digitalni nomadi. Naime, Vlada je krajem prošle godine usvojila Program privlačenja digitalnih nomada u Crnoj Gori do 2025. godine, sa akcionim planom za ovu godinu.

A ko su digitalni nomadi?

To su osobe koje rade preko Interneta, a posao obavljaju sa lokacija koje njima odgovaraju – nerijetko u inostranstvu.

U Vladinom programu se navodi da će do 2035. godine u svijetu gotovo milijardu ljudi raditi od kuće, a svaki od njih je i potencijalni putnik, odnosno digitalni nomad. Oni borave u stranim državama duže od klasičnih turista i ne prilagođavaju se godišnjim dobima, što znači da time produžavaju turističku sezonu.

Prema Vladinom programu, digitalni nomadi na više načina utiču na lokalne zajednice u kojima borave. Najvažniji efekti tog boravka uključuju:

– Doprinos ekonomskoj aktivnosti zajednice

– Poštovanje multikulturalnosti i prihvatanje razlika

– Osviješćenost o značaju zaštite životne sredine

– Podsticanje turizma kroz obilazak i promociju zemlje u kojoj borave

– Promocija digitalizacije

Digitalni nomadi u Crnoj Gori ne plaćaju porez na platu, ali samo ako je ona veća od tri prosječne crnogorske bruto zarade iz prethodne godine. Cilj Vlade je da privuče dobrostojeće profesionalce koji mogu da povećaju potrošnju u Crnoj Gori.

Istraživanja su pokazala da digitalni nomadi troše više od trećine mjesečne zarade na smještaj, hranu i prevoz. Samim tim, sav taj iznos po pravilu bi trebalo da ostane u Crnoj Gori. Akcioni plan Vlade predviđa da će do sledeće godine biti 250 digitalnih nomada u Crnoj Gori, a da će taj broj porasti na hiljadu do 2025. godine.

Ali da li je takvo stanje u realnosti? Šta je do sada postignuto u ovoj oblasti?

Ministarstvo javne uprave, koje je dominantno zaduženo za realizaciju ovog plana, nije se zvanično izjašnjavalo po ovom pitanju. Ipak, znamo da je do danas rijetko koji digitalni nomad registrovan u Crnoj Gori.

Lako je utvrditi zašto je to tako – Skupština Crne Gore je tek 29. jula ove godine usvojila Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima. Kako je navedeno u obrazloženju ovog akta, regulisanje boravka digitalnih nomada je conditio sine qua non (uslov bez kojeg nema) održivih rješenja za privlačenje digitalnih nomada u Crnoj Gori.

Dakle, Vlada je tek sada stvorila zakonske uslove za prijavu boravka digitalnih nomada, iako je plan njihovog privlačenja usvojen prije osam mjeseci. Imajući u vidu tradicionalnu inertnost naše administracije, pitanje je koliko će digitalnih nomada zaista doći u Crnu Goru i prijaviti boravak u narednom periodu.

Koliko je frilensera u Crnoj Gori?

Sa druge strane, broj frilensera u Crnoj Gori konstantno raste. Iako nema zvaničnog registra, pa samim tim ni preciznih podataka, jasno je da u našoj državi trenutno radi na stotine, ako ne i hiljade, frilensera.

Kako to znamo?

Prije svega, gotovo svako u našoj državi već poznaje makar nekolicinu ljudi koji rade i žive kao frilenseri. To je prilično jasan pokazatelj trenutnog stanja, premda veoma neprecizan. Mladi se često okreću frilensingu zato što ne mogu da pronađu posao u Crnoj Gori, u kojoj je trenutno gotovo 50 hiljada nezaposlenih.

Online pretraga predstavlja još jedan način da pokušamo da utvrdimo broj frilensera u našoj državi. LinkedIn, jedna od najvećih online platformi za profesionalce iz svih oblasti rada, daje skoro 600 rezultata kada se pretražuje pojam „freelancer Montenegro“.

Jasno je da LinkedIn pretraga nije potpuno pouzdan izvor, ali jeste dobar indikator postojeće situacije. Potrebno je napomenuti i da ova pretraga ne obuhvata frilensere iz Crne Gore koji sebe na LinkedIn-u nisu predstavili kao frilensere.

Tu se obično radi o profesionalcima sa jasno definisanom pozicijom (npr. HR Manager u firmi ABC) koji imaju puno radno vrijeme u konkretnim kompanijama. To znači da bi broj frilensera u Crnoj Gori koji su aktivni na LinkedIn-u mogao biti još veći.

U crnogorsku frilensing zajednicu ulaze i svi profesionalci koji rade na online platformama za zapošljavanje poput Upwork-a, Toptal-a, Freelancera i slično. U najkraćem, jasno je da u Crnoj Gori živi i radi najmanje nekoliko stotina domaćih frilensera, a vrlo vjerovatno i više.

A mnogi od njih dobro zarađuju.

U nedostaku PayPal servisa, Payoneer se među domaćim frilenserima pokazao kao najčešća opcija za prijem novca preko Interneta. Prema izvještaju te platforme za 2022. godinu, frilenseri iz Centralne i Istočne Evrope u prosjeku klijentima naplaćuju 22 dolara za sat rada.

Teško je očekivati da prosječan crnogorski frilenser ima ovoliku satnicu, ali svakako može zaraditi više od minimalne plate u Crnoj Gori, a koja iznosi 450 eura.

Na primjer, frilenser koji uz satnicu od osam dolara radi 20 dana mjesečno po četiri sata zaradiće 640 dolara. Uz sve odbitke na poreze i konverziju iz dolara u euro, opet dolazi do mjesečne plate iznad 500 eura.

Poznato nam je dosta slučajeva u kojima lokalni frilenseri zarađuju mnogo više novca. Tako brojni online radnici u Crnoj Gori uspiju da zarade hiljadu i više eura svakog mjeseca.

Naša sagovornica Milena smatra da u Crnoj Gori nije prepoznat potencijal koji sa sobom nose online poslovi. „A prednosti su mnogobrojne jer frilenseri sami nalaze posao, donose prilično velike sume novca u državu, a uglavnom sve tu i potroše“.

Zbog toga je, kako kaže Milena, obezbjeđivanje pravne sigurnosti frilens radnika u Crnoj Gori minimum koji bi država trebalo da učini – i to što prije.

„Nažalost, bojim se da naša javna uprava prosto nije spremna i nije sposobna da tako nešto sprovede u djelo. Dok se to ne promijeni, jedno je sigurno – ja moj online posao neću nikome prijavljivati i neću plaćati dodatne poreze, a da zauzvrat od države ne dobijem ništa“, zaključuje Milena.

Država je, dakle, na potezu.

Ako je suditi po dosadašnjim rezultatima, to znači da će frilenseri u Crnoj Gori ostati ono što su i do sada bili – marginalizovani.