Skočile kirije: Mjesečni najam jednosobnog stana u Podgorici od 300 do 600 eura

Cijene zakupa stanova u Crnoj Gori su porasle, a taj skok je posebno vidljiv u Podgorici, gdje se za najam jednosobnog stana traži od 300 do 600 eura, dok se dvosobni cijene od 350 do čak 1.200 eura, a garsonjere je skoro nemoguće naći ispod 200 ili 250 eura. Neki od stanova, čija cijena je izuzetno visoka, namješteni su, ali ima i slučajeva da se prazan stan izdaje u prosjeku oko 300 eura. Iako bi bilo očekivano, razlike između kirija za stan u užem centru grada i na periferiji skoro da nema.

U Udruženju podstanara za Dan kažu da ne pamte teža vremena. Kako ističe Dragan Živković, oko 30.000 podstanarskih porodica je u sve lošijem položaju, a država ih je odavno zaboravila, te naglašava da je pitanje da li ih se ikada i sjećala. Kaže da je kirija skočila najmanje 50%.

“Treba reći da podstanari u Crnoj Gori ne pamte teža vremena. Nikada teža vremena za preko 30.000 podstanarskih porodica nijesu bila, a teško i da mogu biti. Sve što se izdešavalo sa našom državom i donosiocima odluka u poslednje dvije godine, ali i u poslednjim decenijama, ne služi na čast nikome ko je trebalo da se bavi ovim problemom. Samo u poslednjih godinu, nažalost, svjedočimo, sa jedne strane, rapidnom pogoršanju životnog standarda podstanarskih porodica, a, sa druge strane, potpunom odsustvu volje ali i želje onih najodgovornijih u ovoj državi da se pozabave ovim najozbiljnijim problemom imajući u vidu da su podstanari danas najugroženija socio-ekonomska grupa građana. Naravno da u poslednjih godinu imamo najveće povećanje zakupa stanova nesrazmjerno sa platežnom moći velikog procenta podstanarskih porodica. Kirije su poskupjele i do 50 odsto. Prema podacima do kojih je ovo udruženje došlo, najveće poskupljenje zakupa bilježimo na jugu Crne Gore gdje je inače najteže biti podstanar. Skoro identična situacija je u Podgorici, dok je na sjeveru Crne Gore porast kirije neznatan ili bolje rečeno u najmanjem procentu”, kaže Živković.

On navodi da je usled rata u Ukrajini došlo do velikog priliva ljudi iz ratom zahvaćenih područja, što je uticalo na rast cijena kirije.

“Dolazi do povećanja zakupa, pa i kupovine nekretnina najviše u primorskim gradovima naše države. Sve to se momentalno odrazilo na povećanje cijena zakupa. Udruženje podstanara svjedoči nehumanom ponašanju stanodavaca u tom periodu. Usled prodaje nekretnina podstanarske porodice su dobijale krajnje nehuman rok za iseljenje, ako ga je uopšte i bilo, da nađu novi smještaj za sebe. Naravno, ništa od ovoga relevantne državne institucije nijesu registrovale, kao ni sve ove prethodne decenije muka i patnji svojih građana sa podstanarskim statusom. Sada očekujemo novi talas državljana Rusije i Ukrajine, tako da je moguće da će doći do novih problema, otkaza na stanovima, prodaje, a vjerujemo da će država ćutati kao i do sada”, kaže Živković.

Ističe da je pitanje da li je država ikada poklanjala pažnju podstanarima.

“Država ni dan-danas ne zna koliko imamo podstanara i u kakvoj se socio/ekonomskoj situaciji podstanarske porodice nalaze. Država, koju čine svi dosadašnji donosioci odluka u poslednjih preko 30 godina, nikada nije znala niti se htjela baviti podstanarima i njihovim dramatičnim problemima. Ni dan-danas nemamo registar podstanara, nemamo adekvatan program socijalnog stanovanja, nemamo ništa, ama baš ništa što bi nekoj podstanarskoj porodici ulilo bar malo nade da se nešto može i mora promijeniti. Podstanarske porodice definitivno nemaju niti socijalnu, a još manje pravnu zaštitu ove države”, rekao je Živković.

Država izgubila milione

Živković ističe da se nakon 90-ih godina prošlog vijeka nijedna vlast nije željela baviti najvećim problemom ovog društva.

“Potpuno nerealno i neshvatljivo. Usled nepoštovanja donijetih zakona koji se vezuju za ovu oblast sama država je pretpjela gubitke koji se mjere u desetinama miliona eura. Upravo isti taj novac mogao je i morao biti iskorišten za poboljšanje socijalne stambene politike. Ovo udruženje je svim relevantnim državnim adresama pokušavalo ukazati na veličinu problema ujedno predlažući konkretne ideje da se status podstanara i ukupno socijalne stambene politike popravi. Nažalost, do sada nijesmo naišli na razumijevanje upravo od onih kod koji su bili u obavezi prepoznati ozbiljnost i veličinu problema”, zaključuje on.