Rad na daljinu bi mogao biti razlog zašto nećete imati posao za 10 godina
Zaposleni koji su se radovali mogućnosti da rade s bilo kojeg mjesta trebalo bi da razmotre obrnutu situaciju: Radnik negdje drugdje vjerovatno može raditi svoj posao – jeftinije. To bi ih to dugoročno moglo koštati posla.
“Činjenica da se mnogi poslovi koji se mogu obavljati od kuće mogu obavljati i sa bilo kojeg mjesta širom svijeta često nedostaje u diskusiji o radu na daljinu”, kaže Anna Stansbury, docentica studija rada i organizacije na MIT Sloan School of Business, koja predaje kurs o budućnosti rada.
Kompanije još nijesu internacionalno angažovale mnoge poslove koji zahtijevaju visoko obrazovanje, kaže Stansbury za Fortune, dodajući da su mnogi poslovi tipa pozivnih centara ili poslovi koji se prvi put obavljaju na daljinu, poput dizajna softvera ili back-end inženjeringa, već prebačeni preko granice.
Ali ako se visoko plaćeni poslovi “bijelih kragni” mogu obavljati na daljinu, njihovo prenošenje u jeftinije oblasti moglo bi “prilično jasno” ponuditi ogromne uštede kompanijama. Potencijal za promjenu „bio bi seizmičan kada bi se svi ovi dobro plaćeni poslovi odjednom prenijeli u manje bogate zemlje sa jeftinijom radnom snagom“, dodaje ona.
„Ako su ljudi koji su koristili kod za Google i Facebook mogli da žive gde god u SAD žele i rade godinu i po dana, a da nikada nijesu otišli u kancelariju, čini se vrlo, vrlo verovatno da će mnoge kompanije preispitati dugoročno eksternaliziranje onih poslova koji se ranije nijesu ‘izvozili'”, dodaje Stansbury.
“Plašite se, veoma se plašite”
Stansbury nije jedina osoba koja zvoni na uzbunu kada je rad na daljinu u pitanju.
Stručnjaci kažu da je prenošenje poslova na daljinu stvarna mogućnost, ona koja bi mogla popuniti prazninu na skučenom tržištu rada, ali i ona koja ne bi mogla biti dobra za radnike tokom recesije.
Stansbury citira istraživanje Richarda Baldwina, profesora ekonomije na Graduate Institute u Ženevi.
“Ako možete da radite svoj posao od kuće, plašite se. Budite veoma uplašeni”, rekao je Boldvin u novembru . “Zato što je neko u Indiji ili bilo gdje drugdje spreman to učiniti za mnogo manje novca.”
Taj strah je dobro dokumentovan više od jedne decenije, prema dokumentu Nacionalnog biroa za ekonomska istraživanja (NBER) iz oktobra 2021. koji su napisali Baldwin i njegov istraživački partner Jonathan Dingel. U radu pod naslovom “Telemigracija i razvoj: O mogućnostima rada na daljinu” oni kategorizuju poslove u jednu od četiri grupe: visoko sposobne za offshore, offshore, koje je teško za offshore i ne-offshore (off shore – izvoz).
Slijetanje u kategoriju „izuzetno pristupačne“ zahtijeva „ne“ odgovore na samo dva pitanja: „Da li osoba u ovom zanimanju mora biti fizički blizu određene lokacije za rad u SAD-u?“ i, ako ne, „Moraju li biti fizički blizu radne jedinice?“
Na radnom mjestu nakon Covida, zadatke koji se mogu obavljati na daljinu neizbježno će obavljati “telemigranti”, a ne domaći radnici, predviđaju Baldwin i Dingel.
Naravno, ovakvu promjenu je lakše reći nego učiniti „Društveni i kulturni konteksti u različitim zemljama čini manje vjerovatno da će stručnjak za odnose s javnošću ili inženjer prodaje u Hanoju biti savršena zamjena za onoga koji se nalazi u Sijetlu“, dodaju oni.
Prema analizi podataka Ministarstva rada o radu na daljinu tokom pandemije, koju je uradio Washington Posta, „što je posao više plaćen, to ga je lakše raditi na daljinu“, a najviše plaćene industrije – poput softvera i internet izdavaštva – imaju najudaljenije radnici. Najslabije plaćeni poslovi, u sektorima kao što su maloprodaja i usluživanje hrane, takođe su najmanje vjerovatne da će se raditi na daljinu.
Drugim riječima, radnici onih profesija koji su uživali u prilici da rade s bilo kojeg mjesta možda će morati da se pripreme za mogućnost “da njihova sreća nestane”.
