Nova studija: Ostale dionice auto-puta Bar – Boljare koštale bi 1,3 milijarde eura

Izgradnja preostale četiri dionice auto-puta je izvodljiva i ekonomski isplativa, ukoliko ne dođe do pada očekivanog saobraćaja ili rasta predviđenih troškova, navedeno je u Studiji opravdanosti auto-puta Bar – Boljare koja je predstavljena danas.

Studija je finansirana kroz program Investicioni okvira za Zapadni Balkan (WBIF) i Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD), a dokument je neophodan kako bi Crna Gora mogla konkurisati za novac kod evropskih fondova.

Ministar kapitalnih investicija Ervin Ibrahimović je kazao da se 2024. ili 2025. godine može očekivati raspisivanje tendera za izvođača radova na sljedećoj dionici.

Autori studije su, kako prenose Vijesti, naveli da za procjenu izvodljivosti nisu uzimali u obzir postojeću dionicu jer je bila u izgradnji kada su oni počeli izradu studije 2019. godine, zbog čega se nijesu bavili njenom isplativošću već samo preostalih dionica.

Kao presjek uzeli su 2057. godinu kada će auto-put biti isplativ. Oni u toj godini očekuju da će najveći dnevni prolazak auto-putem biti po dionicama od 17.000 do 37.000 vozila dnevno.

Kako je navedeno i pad saobraćaja za dva odsto doveo bi auto-put u zonu neisplativosti.

Troškovi izgradnje prestalih dionica procjenjeni su na 1,29 milijardi eura.

Najskuplja dionica od Andrijevice do Boljara

Dionica od Đurmana do Farmaka bi koštala 370 miliona, od Farmaka do Smokovca 227 miliona, od Mateševa do Andrijevice 341 milion, a od Andrijevice do Boljara 352 miliona eura.

Za troškove su naveli rezervu zbog mogućeg rasta cijena izgradnje. Kod postojeće dionice Podgorica – Mateševo je upravo bio problem što su troškovi izgradnje naknadno porasli za još sto miliona eura, dok je izgradnja umjesto četiri trajala sedam godina i dva mjeseca. Takođe još nisu rješeni sporovi između izvođača CRBC-ija, koji traži dodatna plaćanja.

Njihova preporučena cijena putarine je pet do sedam centi po kiometru, bez PDV-a.

U vezi moguće izgradnje narednih dionica kroz formu privatno-javnog partnerstva, naveli su da bi privatni izvođač zbog rizika vjerovatno tražio državne garancije o prometu i učešće države u finansiranju troškova.

Studija je rađena za predviđanje maksimalno dozvoljene brzine od 80 do 120 kilometara na čas.

Za dionicu Đurmani – Farmaci, radili su više varijanti,a u potpunosti su odbačene varijante koje bi predviđale prolazak auto-puta preko Skadarskog jezera. Izabrana je varijanta koja vodi preko Rijeke CRnojevića i svega u dužini od 200 metara ulazi u sadašnju zonu nacionalnog parka.

Kako je navedeno, nije moguće projektovati da dionica Farmaci – Smokovac izbjegne zaštitnu zonu parka prirode rijeka Zeta, već se dugim mostom i ostalim mjerama zaštite može smanjiti na minimum negativni uticaj auto-puta na prirodu.

I ostale dionice Mateševo – Andrijevica i Andrijevica – Boljare prolaze kroz zaštićena područja rijeke Tare i doline Lima, gdje se pažljivim projektovanjem i izgaradnjom moraju smanjiti na minimum negativni uticaji na životnu sredinu.