Cijene bi uskoro trebalo da padnu: Ako se to ne dogodi, nastaće veliki problem

Inflacija je trenutno najveći ekonomski problem u većini svijeta protiv kojeg se bore centralne banke i države. Ona, kako piše Index, ima svoje faze nastanka i proizlazi iz različitih faktora. Od kraja 2021. se za njen rast krivi poskupljenje energenata (nafta, gas, električna energija) i sirovina koje se koriste u proizvodnji.

Ali posljednjih mjeseci cijene energenata padaju, kao i većine sirovina, a inflacija nastavlja da raste. To je znak da opšti rast cijena, inflacija, više ne proizlazi iz rasta cijena energenata i sirovina. Dolazi sljedeća faza, kada inflacija postaje samoodrživa i ne može se opravdati isključivo navedenim izvorima. Postavlja se pitanje zašto cijene svega rastu iako cijene dobara koje su donedavno bile “krive” za inflaciju padaju, navodi zagrebački portal.

Rast počeo prije rata u Ukrajini

Iako se ruska invazija na Ukrajinu dovodila u vezu s rastom cijena nafte, gasa, uglja, metala i hrane, to je samo djelimično tačno. Istina je da su cijene svih tih proizvoda počele da rastu mjesecima prije rata u Ukrajini. Tačno je da je početak rata doveo do naglog šoka i astronomskog skoka cijena, ali se ne može okriviti za prethodni rast. Dodatno, nakon početka rata i šoka koji je trajao nekoliko sedmica, cijene padaju.

Pšenica, najvažnija poljoprivredna kultura za prehranu svjetskog stanovništva, danas je jeftinija nego u martu, aprilu i maju ove godine. U tim najskupljim mjesecima cijena se kretala od 10 do 12 dolara po bušelu (berza u Čikagu). Današnja cijena se kreće oko 9 dolara po bušelu, što je nezanemarivo pojeftinjenje.

Iako se u prvim mjesecima nakon početka rata u Ukrajini tvrdilo da su cijene pšenice na istorijskom maksimumu, ispada da ni to nije istina. Iste cijene su bile i u prva tri mjeseca 2008. Nije istina ni da je rat u Ukrajini doveo do rasta cijene pšenice, jer poskupljenje počelo već sredinom 2020.

U to vrijeme se cijena kretala oko 5 dolara po bušelu, a do početka rata u Ukrajini se popela na 8 dolara. Početak rata ju je podigao na 10 do 12 dolara, ali se u drugoj polovini juna spustila na manje od 10 dolara, kolika bi, sudeći prema dugoročnom trendu, bila i da rat nije počeo.

Suncokretovom ulju, još jednom proizvodu čiji se rast cijene povezivao s ratom u Ukrajini, takođe je pala cijena od maja 2022. Prema podacima MMF-a, koji prati cijene na svjetskom tržištu, cijena u avgustu je iznosila nešto više od 1800 dolara po metričkoj toni, dok je tokom marta, aprila i maja bila oko 2500 dolara. Sadašnja cijena je u rangu cijene prije rata u Ukrajini.

Cijena hrane u EU raste od kraja 2021.

EU vodi detaljne podatke o cijenama hrane, i to na sedmičnoj bazi. Po pitanju govedine, po tim podacima je jasno da su cijene takođe počele rasti prije rata, a od maja i padaju. Prema podacima o cijenama najvažnijih prehrambenih proizvoda u EU, cijena je zaista drastično porasla u odnosu na prošlu godinu. Meso je na nivou EU skuplje 27,5 do 38,5 odsto, maslac 80 odsto, sir više od 40 a šećer 20 odsto.

To se odnosi na rast proizvođačkih cijena. Rast potrošačkih je manji i podaci EU pokazuju da su na godišnjem nivou cijene prehrambenih proizvoda narasle u prosjeku za 14,3 odsto. Najviše su rasle cijene ulja i masti, 31,5 odsto. Cijena mesa je u prosjeku narasla 14,3 odsto, hljeba 16,6, šećera 10,1 posto, a mlijeka, sira i jaja 19,7 odsto.

Iz grafova koji se odnose na dugogodišnji trend cijena ipak se vidi da su proizvođačke cijene počele da rastu krajem prošle godine, a ne krajem februara ove godine, kada je Rusija napala Ukrajinu. Takođe je vidljivo da cijene velikog dijela poljoprivrednih proizvoda stagniraju ili padaju posljednjih nekoliko mjeseci. Posebno se to odnosi na pšenicu.

Cijene piletine i govedine takođe su počele da rastu još krajem 2021, proizvođačke i potrošačke, kao i maslaca, mlijeka i sira. Dovoljno je dokaza da se zaključi kako rat u Ukrajini nije bio okidač za rast cijena, eventualno akcelerator, a znatan dio proizvođačkih cijena čak i pada od maja. Da je tako, može se vidjeti prema podacima iz januara, koji jasno pokazuju rast cijena hrane na godišnjoj i mjesečnoj bazi.

Sirova nafta i gas zadnjih mjeseci pojeftinjuju

Cijena nafte se penje na 90 dolara po barelu zbog najava država izvoznica nafte da će smanjiti proizvodnju. To je ipak manje nego prije nekoliko mjeseci, kada se u četiri mjeseca nakon početka rata u Ukrajini kretala između 100 i 120 dolara po barelu.

Čak i cijena gasa na glavnoj berzi u EU, holandskoj, u padu je od kraja avgusta. Tada je dosegnuta rekordna cijena veća od 340 eura po MWh, a od sredine maja je ispod 200 eura po MWh. To ne znači da se cijena gasa vratila na nivoe prije rata u Ukrajini, daleko od toga. Godinama se cijena kretala od 10 do 30 eura po MWh i trenutne astronomske cijene su isključivo rezultat rata u Ukrajini.

Očito je da se zbog ovisnosti EU o gasu iz Rusije, koja se gradila decenijama, ne može očekivati pad cijena na predratne nivoe. Ali pronalaskom alternativnih izvora te izgradnjom novih dobavnih lanaca se može očekivati da će cijena nastaviti padati ili da se bar neće vratiti na rekordne nivoe iz avgusta.

S naftom je lakša situacija jer je EU bila manje zavisna od Rusije po pitanju nafte nego gasa. Trenutna cijena je na nivou onom prije rata, ali manja od marta, aprila, maja i juna. Zadnjih mjeseci je uglavnom diktirana očekivanjima izbijanja recesije i usporavanja ekonomije.

Padaju i cijene drugih sirovina

Bakar ima sličnu cijenu kao početkom godine te je ona oštro pala od kraja maja. Trenutna cijena je u rasponu koji je bio od kraja 2011. do početka 2013. Čelik je ne samo jeftiniji nego na početku ove godine već je i jeftiniji nego što je bio cijele 2021., a trenutna cijena je slična onoj iz 2019.

Željezna ruda je ove godine imala slično kretanje cijene kao većina drugih sirovina, pa je tako najskuplja bila u prvim mjesecima rata u Ukrajini. No cijelu 2021. je cijena bila i do dva puta veća nego danas.

Drvene palete, neizostavan proizvod za moderno skladištenje proizvoda i prevoz robe, počele su poskupljivati još 2021. Cijena raznih tipova i kvalitete drva je u padu od početka ove godine, a iako radikalno varira od sredine 2020, kroz većinu posljednje dvije godine bila je daleko veća nego danas.

Od sirovina koje su jeftinije nego početkom ove godine još se mogu izdvojiti aluminijum, platina, kositar i cink. Zadnjih nekoliko mjeseci cijena pada olovu, niklu i paladijumu.

Ako se pad cijena ne prelije na potrošače, nastaje problem

Rast inflacije u SAD-u je počeo da usporava, primarno zbog pada cijene goriva. Gotovo sve sastavnice proračuna inflacije su nastavile poskupljivati (hrana, stanovanje, obrazovanje, nova vozila, zdravstvo), a da nisu energenti pojeftinili, pada usporavanja inflacije ne bi bilo.

U EU nema usporavanja rasta cijena i baš sve poskupljuje, za razliku od SAD-a, gdje bar gorivo pojeftinjuje. U avgustu su najviše poskupjeli hrana, alkohol i duvan te industrijska dobra, a poskupljenje energenata je usporilo. To je znak da se izvori inflacije polako premještaju s energenata na ostatak ekonomije, nakon što je rast cijena energenata prvo podstakao rast cijena hrane.

Stoga bi rast cijena trebao stati na mjesečnom nivou, a to se još ne događa. U SAD-u je mjesečni rast praktično stao, ali isključivo zbog pada cijene goriva. Cijene u EU nastavljaju rasti na mjesečnom nivou. Potrebno je neko vrijeme da se pad cijena s tržišta sirovina i proizvođačkih cijena hrane prelije na potrošačke cijene.

Razlog zbog kojeg te cijene padaju je očekivanje recesije i usporavanje svjetske ekonomije. Kriza dolazi, u tome postoji sve veći konsenzus među ekonomistima i institucijama. To je među ostalim vidljivo iz pada cijena sirovina i energenata, što bi trebalo uskoro početi da smanjuje mjesečni rast cijena.

Ako potrošačke cijene uskoro ne počnu padati usljed pada cijena sirovina, energenata i hrane na tržištima posljednjih mjeseci, slijedi stagflacija. A to znači da će uz krizu i rast nezaposlenosti nastaviti rasti i cijene. To ne bi bio istorijski presedan, ali se nije dogodilo od 70-ih godina prošlog stoljeća. Izlazak iz stagflacije će biti puno teži i bolniji nego izlazak iz obične recesije, zaključuje Index.