I Crna Gora u igri: Oživjela ideja od gradnji Jadransko-jonskog gasovoda

Nanovo oživjele stare ideje o gradnji gasovoda u Evropi, a na stolu je i projekat Jonsko-jadranskog.

Četrnaest zemalja smještenih u području rijeke Dunava navelo je u zajedničkoj deklaraciji da će “intenzivirati napore” u smanjenju zavisnosti od energenata iz Rusije, a između ostalog to će uraditi i potencijalnom gradnjom Jonsko-jadranskog gasovoda.

U slovačkom gradu Košicama održava se forum podunavskih zemalja u sklopu Strategije Europske unije za regiju Dunava, okvira za razgovore i saradnju država iz tog područja.

“Intenziviraćemo napore u smanjenju zavisnosti od ruskih fosilnih goriva pomoću diversifikacije izvora energenata i dobavnih pravaca”, piše u objavljenoj deklaraciji sa skupa..

Taj zakonski neobavezujući tekst usvojile su EU članice Austrija, Bugarska, Hrvatska, Češka, Njemačka, Mađarska, Rumunija, Slovačka, Slovenija te pet zemalja izvan EU-a – BiH, Srbija, Crna Gora, Moldavija i Ukrajina.

Tekst je u skladu s ranijom odlukom Evropske unije o postupnom napuštanju kupovine gasa iz Rusije.

Hrvatska je, čiji je ministar Gordan Grlić Radman očestvovao online na sastanku u Košicama, navela da će proširiti na Krku kapacitet terminala za uvoz tečnog gasa sa sadašnjih 2,9 milijardi kubičnih metara godišnje na 6,1 milijardu.

“Hrvatska je u jako dobroj situaciji kada je riječ o smanjenju zavisnosti od ruskog gasa jer sada može da koristi LNG terminal kao alternativno rješenje za nabavku”, kaže Borbala Toth, analitičarka Regionalnog centra za istraživanja energetske politike (REKK), think-tanka sa sjedištem u Budimpešti.

Hrvatska je zainteresovana i za gradnju Jonsko-jadranskog gasovoda (IAP) koji bi se protezao od Hrvatske preko BiH i Crne Gore do Albanije. Ondje bi se spojio na Transjadranski gasovod (TAP) kojim gas iz polja u Azerbajdžanu dolazi preko Grčke do Albanije te ide dalje do Italije.

“To je plan koji Hrvatska već dugo razmatra. Ja, međutim, ne vidim budućnost gasa pa ne vidim kako bi Hrvatska profitirala izgradnjom tog gasovoda”, napominje Toth.

Evropska unija u sklopu svog “Evropskog zelenog plana” želi prestati sa korišćenjem fosilna goriva, uključujući prirodni gas, te se nastoji okrenuti obnovljivim izvorima energije.

EU uvozi 50 odsto gasa iz Rusije a mnoge njene države strahuju da bi Moskva, kao odgovor na njihovo slanje oružja Ukrajini, mogla prekinuti isporuke ove zime.

Osim Jonsko-jadranskog govori se i o projeku Istočnomediteranskog gasovoda (EastMed) kojim bi gas iz podmorja Izraela i Cipra išao plinovodom preko Grčke dalje u EU.

Španija je ovaj mjesec zatražila gradnju gasovoda (MidCat) koji bi se protezao od gasnih polja u Alžiru preko pokrajina Andaluzije i Katalonije do juga Francuske od kuda bi išao prema Njemačkoj.

No ko bi financsrao te gasovode ostaje nepoznanica. Države se nadaju novcu iz EU-a, ali Evropska investiciona banka (EIB), koja ulaže u projekte od strateške važnosti za EU, ne želi da finansira cijeve za dostavu prirodnog gasa jer ga smatra štetnim za životnu sredinu.

“Više ne podržavamo takvu strukturu namijenjenu isključivo gasu”, kaže Monica Pena Sastre, savjetnica u EIB-ovom odjeljenju za klimu i energiju.

“No, podržavamo strukturu za zeleni hidrogen dobiven iz obnovljivih izvora”, dodaje.

Zagovornici gradnje evropskih gasovoda tvrde da bi u početku cijevima išao prirodni gas ali da bi se kasnije njima distribuirali energenti dobiveni iz obnovljivih izvora.

Foto: aleksandarlittlewolf on Freepik