Brutalna inflacija je svjetski ekonomski događaj godine

“Niska inflacija je zaista problem ovog doba”.

To je rekao Džon Vilijams, predsjednik Banke federalnih rezervi Njujorka, krajem 2019. godine, zastupajući tadašnji dominantni stav. Samo par godina kasnije, danas, problem je potpuno suprotan. Gotovo svaka zemlja na svijetu borila se s rastućim cijenama u 2022. Situacija će se sigurno poboljšati u narednoj godini, ali uz veliku cijenu ekonomskog rasta.

Ono što je 2022. učinilo tako neobičnom bila je širina cenovnih pritisaka. Globalna stopa inflacije će završiti godinu na otprilike 9%. Za mnoge zemlje u razvoju visoka inflacija je stalni izazov. Ali posljednji put da je inflacija bila toliko visoka u bogatim zemljama bila je ranih 1980-ih. U SAD, potrošačke cijene su na putu da porastu za oko 7% u 2022, što je najviše u četiri decenije. U Njemačkoj će stopa biti blizu 10%, što je prvi nalet dvocifrene inflacije još od 1951.

Uobičajeni faktori koji su svuda podsticali inflaciju bili su rastući troškovi goriva i hrane. Cijene mnogih potrošačkih dobara bile su u trendu rasta već početkom 2022. zbog dugotrajnog uticaja pandemije koronavirusa na lance snabdijevanja. Ruska invazija na Ukrajinu u februaru pokazala se još više razornom. Cijena nafte porasla je za trećinu pošto su zapadne zemlje uvele sankcije Rusiji, velikom proizvođaču sirove nafte.

Cijene hrane su takođe porasle, podstaknute đubrivom i troškovima transporta, kao i ruskim blokadama izvoza žitarica iz Ukrajine, glavnog proizvođača pšenice. U ekonomskom smislu, ovo je predstavljalo klasični šok ponude.

Iznenadni rast cijena ključnih roba brzo se uvukao u svakodnevni život građana svijeta. U Evropi, koja dugo zavisi od ruskog gasa, milioni će se ove zime mučiti da priušte grejanje. U svim regionima, hrana i gorivo su u prosjeku činili više od polovine inflacije u 2022.

Da je inflacija samo fenomen na strani ponude, to bi bilo dovoljno bolno. Ali razvoj koji je najviše zabrinjavao centralne bankare bio je to što su pritisci prodrli u „osnovne“ komponente indeksa cijena – to jeste, robe i usluge.

Porast baznih cijena bio je pokazatelj da inflacija sama po sebi dobija zamah. To je, zauzvrat, ukazivalo na uzroke izvan naftnog šoka. Mnoge zemlje sada imaju izuzetno zategnuta tržišta rada, djelimično kao rezultat talasa prijevremenih penzionisanja tokom covida. Kao rezultat toga, kompanije plaćaju veće plate kako bi privukle radnike, što doprinosi inflatornom zamahu. U SAD, gdje je porast bazne inflacije bio posebno strm, dodatni krivac je bio pretjerani stimulans – i od strane vlade i od Fed-a – na vrhuncu covida. Veći dio 2022. godine to se pretvorilo u pregrijanu potražnju, sa stvarnom ličnom potrošnjom većom od trenda prije pandemije. Zanimljivo je da je velika ekonomija sa najnižom inflacijom bila Kina. Njena strategija „nulte pandemije“ gurnula je potrošnju daleko ispod trenda prije pandemije.

Skoro svuda na svijetu je postojala zabrinutost da će porast cijena resetovati inflaciona očekivanja ljudi, navodeći ih da traže veće plate. Poznata kao spirala plata-cijena, takva dinamika bi inflaciju učinila daleko težom za obuzdavanje. Sama prijetnja dinamike inflacije bila je dovoljna da podstakne centralne banke na akciju povećanja kamatnih stopa. Fed je bio najagresivniji, podigavši ​​kamatne stope sa nule u martu na više od 4% danas, što je bila njegova najveća doza monetarnog pooštravanja u četiri decenije. Centralne banke širom bogatog svijeta, od Stokholma do Sidneja, slijedile su američke kolege.

Jedan od načina gledanja na izglede za inflaciju za 2023. je duela između oporavka ponude i pada potražnje. Obećavajuće je da su neki od faktora koji su podstakli inflaciju početkom 2022. godine počeli da nestaju. Cijene potrošačke robe su pale kako su se lanci snabdijevanja vratili u normalu. Cijena nafte je pala na nivo prije godinu dana, dijelom zahvaljujući oporavku proizvodnje. Stroža monetarna politika djeluje tako što guši tražnju, a i to počinje da daje očekivane rezultate. Sektori koji su najosjetljiviji na stope najviše pate: iznenadna hladnoća zavladala je nekada zahuktalim tržištima nekretnina, a transakcije su presušile. Ako je oporavak ponude dovoljno velik i brz, centralne banke će možda moći da prestanu sa zaoštravanjem prije nego što izazovu duboku recesiju. Ali u ovom trenutku čini se vjerovatnijim da će oni nanijeti pravi danak globalnoj ekonomiji. Strahovi od inflacije 2023. godine mogu ustupiti mjesto zabrinutosti zbog nezaposlenosti.

The Economist/Investitor