Koje zemlje imaju najnižu i najvišu starosnu granicu za penzionisanje u Evropi?

Francuska vlada je u utorak predstavila svoju penzijsku reformu, podižući starosnu granicu za odlazak u penziju sa 62 na 64 godine do 2030. godine.

Premijerka Elisabeth Borne detaljno je iznijela svoje planove da Francuzi rade duže, povećavajući i period doprinosa potreban za punu penziju na pune 43 godine. Ovo pravilo, kako je javio Euronews, treba da stupi na snagu do 2027. godine, dok će se zakonska starosna granica za odlazak u penziju povećavati za šest mjeseci svake godine, počevši od septembra, da bi na kraju dostigla granicu od 64 godine do kraja decenije.

Oštre kritike reforme od strane i krajnje desnice i krajnje ljevice izazvale su proteste sindikata i zabrinutih građana, zabrinuti da će planiranu promjenu najoštrije osjetiti oni koji nijesu privilegovani.

Ali povećanje starosne granice za odlazak u penziju nije samo trend u Francuskoj: Standardna obavezna starosna granica za odlazak u penziju će se povećati u većini zemalja Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD).

A koje zemlje imaju najnižu i najvišu starosnu granicu u Evropi? Koliki je broj očekivanih godina provedenih u penziji u Evropi? A u kojoj dobi Evropljani napuštaju tržište rada?

Različit skup pravila

Definicije zakonske starosne dobi za penziju razlikuju se od zemlje do zemlje. U svakoj zemlji postoje različite prakse u zavisnosti od vrste penzije, prema skupu podataka OECD-a i njegovom izvještaju “Penzije na prvi pogled”.

Dva izvještaja koriste brojke za 2020. godinu – najnovije dostupne podatke koji analiziraju trenutnu i buduću starosnu granicu za odlazak u penziju za one koji su ušli u radnu snagu sa 22 godine.

U nekim slučajevima, izvještaj ne navodi podate po polovima u svakoj zemlji, što znači da bi starosna granica za odlazak u penziju za muškarce i žene mogla biti ista u tim zemljama.

Trenutne starosne granice za odlazak u penziju uključuju dvije vrste: prijevremenu i standardnu. Za muškarce, starosna dob za prijevremeno penzionisanje varira od 59 godina u Litvaniji do 63,7 godina u Njemačkoj, prema izvještaju OECD-a. Za žene se kreće od 58 godina u Litvaniji do 63,7 godina u Njemačkoj.

U Francuskoj, trenutna starosna granica za prijevremeno penzionisanje iznosi 62 godine života i za muškarce i za žene. U stvari, 62 godine je starosna granica za prijevremeno penzionisanje u skoro polovini zemalja, uključujući Švedsku, Portugal, Norvešku, Italiju, Grčku i Austriju.

Stvarne starosne granice za odlazak u penziju variraju u odnosu na starosnu granicu prijevremenog penzionisanja i blisko odražavaju starosnu granicu za obavezno odlazak u penziju. Za muškarce se kreće od 52 godine u Turskoj do 67 godina u Norveškoj i na Islandu.

Za žene je to 49 godina u Turskoj, dok Norveška i Island imaju najvišu starosnu dob za penzionisanje od 67 godina.

Prosjek u EU iznosi 64,3 godine za muškarce i 63,5 godine za žene.

U Francuskoj je trenutna starosna granica za penzionisanje 64,5 godina i za muškarce i za žene, prema skupu podataka OECD-a. To znači da Francuska ima nešto višu starosnu granicu za odlazak u penziju od prosjeka EU. I dalje je niža nego u nekim drugim članicama bloka, poput Njemačke, gdje ova brojka iznosi 65,7 godina i za muškarce i za žene.

Ne računajući Tursku, minimalna trenutna starosna granica za penzionisanje širom Evrope je 62 godine za muškarce i 60 godina za žene.

Trenutna starosna granica za penzionisanje je 65 godina ili više u većini evropskih zemalja u kojima su dostupni podaci OECD-a.

Od zemalja članica EU, Grčka, Italija, Luksemburg i Slovenija imaju najnižu trenutnu starosnu granicu za odlazak u penziju, sa 62 godine i za muškarce i za žene.

Očekivane godine u penziji znatno su porasle?

Očekivana godina u penziji je očekivani životni vijek mjeren u dobi efektivnog izlaska sa tržišta rada, a ova brojka se tokom vremena značajno povećava.

Godine 1970. muškarci u zemljama OECD-a imali su u prosjeku 12,0 godina radnog staža nakon izlaska sa tržišta rada, dok su mogli očekivati ​​da će provesti 19,5 godina u penziji do 2020.

Očekivani životni vijek žena na izlasku sa tržišta rada bio je značajno duži od početka, u prosjeku od 16,0 godina u OECD-u 1970.

To je poraslo na 23,8 godina u 2020, dok je jaz između muškaraca i žena takođe blago porastao.

Razlika između žena i muškaraca u očekivanim godinama penzionisanja varira od 2,0 godine u Irskoj do 7,5 godina na Kipru.

Do 2020. godine evropske žene obično mogu očekivati ​​da će živjeti 4,3 godine više od muškaraca nakon što napuste tržište rada.

Dok je prosjek EU 4,6 godina, u Francuskoj rodna razlika ide u korist žena za ukupno 3,6 godina.

Zanimljivo je da očekivani životni vijek u penziji za oba pola veoma varira širom Evrope. Za muškarce se kreće od 14 godina u Latviji do 24 godine u Luksemburgu.

Za žene varira od 18,9 godina u Letoniji do 28,4 godine u Grčkoj. Očekuje se da će žene imati 26 ili više godina koje će provesti u penziji u Belgiji, Francuskoj, Grčkoj, Italiji, Luksemburgu i Španiji.

Koje će biti starosne granice za odlazak u penziju do 2060. godine?

OECD procjenjuje da će se normalna starosna granica za penzionisanje povećati za oko dvije godine u prosjeku do sredine 2060-ih u zemljama koje su obuhvaćene njenim djelovanjem.

Predviđa se da će Danska imati najvišu starosnu granicu za penzionisanje, 74 godine i za muškarce i za žene. U mnogim zemljama, buduća stvarna starosna granica za odlazak u penziju može biti oko 65 ili čak 66 godina života.

U EU se očekuje da će starosna granica za odlazak u penziju biti 66,1 godina za muškarce i 65,9 godina za žene do 2060. godine. U Francuskoj se predviđa da će starosna granica za odlazak u penziju dostići 66 godina i za muškarce i za žene u istom periodu.