Stav: Ilon Mask zapravo nikada nije bio najbogatiji čovjek na svijetu
U februaru 2019. Ilon Mask je podigao hipoteku. Zapravo, uzeo je pet hipoteka i dok je pozajmio pristojan komad novca (61 milion dolara za kupovinu pet kuća u Kaliforniji), to je predstavljalo tek djelić procentnog poena njegove neto vrednosti, a potom dodao vrijednost bogatstva više od 20 milijardi dolara (dovoljno za kupovinu 77.500 kuća po srednjoj cijeni u SAD-u 2019.). Uslovi – navodno početna kamatna stopa od 3,5 odsto i rok otplate od 30 godina – što se nije mnogo razlikovalo od kredita koji su tada bili dostupni svakom prosječnom kupcu kuće u SAD-u ili Evropi.
Nije nepoznato da neki milijarder pozajmi novac da bi kupi kuću. Mark Zakerberg je koristio jednu šemu za finansiranje kupovine 2012. godine, uprkos tome što je u to vrijeme vrijedio 58 milijardi dolara, vjerovatno zato što je njegov menadžer za bogatstvo vidio da može pozajmiti znatno ispod stope inflacije, što je značilo da mu je isplativije da duguje nego da potroši. Ali Mask i Zakerberg su bogati na vrlo specifičan način: njihovo bogatstvo je koncentrisano u trgovačkim hartijama od vrijednosti kompanija koje vode – dionicama Facebooka i Tesle – i kao takvo, njihova vrijednost zavisi od povjerenja drugih.
Kako ljudi poput Maska veoma drže do svog bogatstva, to je snažan signal investitorima (naročito običnim “maloprodajnim” investitorima) da slijede njihov primjer. A zašto i ne bi? Nije nelogično pogledati kako se danas raspoređuje bogatstvo i zaključiti da je najbolja strategija kopirati ono što rade bogati ljudi. Ovakvo razmišljanje je učinilo aplikaciju za trgovanje dionicama eToro izuzetno popularnom, jer je omogućila korisnicima da kopiraju portfelje profesionalnih investitora (aplikacija sada ima više od 24 miliona registrovanih naloga). To je bio i razlog zašto su kompanije za akviziciju posebne namjene (ili Spacs) postale popularne: kao prazne tvorevine, one su maloprodajnim investitorima nudile šansu da ulože svoj novac na način kako to rade najbogatiji. Istina je, međutim, da bogatstvo ovih pojedinaca nije bilo tako stvarno kao što se činilo.
Prirodni “Ponzi”
Kao skladište društveno dogovorene vrijednosti, visoka cijena Teslinih dionica postala je ono što je nobelovac, ekonomista Robert Šiler nazvao “prirodnim Ponzi procesom”, u kojem vrijednost imovine raste jer ljudi čuju da je drugi kupuju, a cijenu podupire sve više ljudi koji se pridružuju dnu piramide. U novembru 2021, međutim, Teslin najbogatiji, najpoznatiji i najglasniji investitor, Ilon Mask, prodao je 14 milijardi dolara u dionicama (rekao je da je to za plaćanje poreza).
Tog mjeseca Tesla je imala tržišnu vrijednost od 1,23 milijarde dolara. Od tada je Maskova prodaja dionica Tesle porasla na oko 40 milijardi dolara, a vrijednost te dionice je naglo pala, devalviravši kompaniju za 850 milijardi dolara. Perverzna matematika bogatstva na papiru i ostvarenog bogatstva znači da je prodajom desetina milijardi dolara vrijednog nečega što se čini da drugi ljudi jako cijene, Mask izgubio više novca nego bilo ko drugi u istoriji, a njegovo bogatstvo se smanjilo za procijenjenih 182 milijarde dolara – a činjenica je sada ovjekovečena i u Ginisovoj knjizi rekorda.
Mask je sada ustupio svoju krunu najbogatije osobe na svijetu francuskom modnom tajkunu Bernaru Arnou, prema Bloomberg Billionaires Indexu. Ovi indeksi, međutim, nužno gledaju na uske mjere finansijske neto vrijednosti. Ako se bogatstvo definiše kao resursi koji su dostupni osobi, koliko je bogat Mohamed bin Salman, saudijski prijestolonasljednik, kada pijesak njegove autokratije drži desetine triliona nafte? Koliko je papa bogat, kada su zemljišni posjedi njegove crkve veći od Francuske ili Avganistana?
To je nešto što bismo u štampi mogli pažljivije da pratimo kada govorimo o bogatstvu. Širom svijeta postoji nepristojna nejednakost, ali precjenjivanje dobitaka nekolicine srećnika samo im pomaže da se obogate.
Autor: Will Dunn, urednik u New Statesman-u. Prevod i obrada: Investitor.me
