Kako je Saudijska Arabija postala energetski gigant

Nedavna odluka OPEC grupe (grupa zemalja izvoznica nafte) da smanji proizvodnju nafte dovela je do skoka cijena i zabrinutosti na globalnom tržištu, a posljedice toga se još naslućuju. Ključna zemlja koja stoji iza toga je Saudijska Arabija, zemlja “izrasla” iz naftnih bušotina.

Najveće ekonomije svijeta, kako piše Blic, diktiraju globalni poredak kako u ekonomiji i politici tako i u “mekoj moći”. To je osnovni i vrlo jednostavan zakon jačega. Kada se na to dodaju nacionalističke težnje lokalnih etničkih grupa ili težnja za čistim profitom ekstremnih organizacija, stiče se potpuni dojam o delikatnosti geopolitike druge decenije 21. vijeka.

Upravo tu tezu razvija Tim Maršal u svojoj knjizi “Moć geografije”. Njegova ekpertiza potiče od višedecenijskog iskustva u izveštavanju o najužarenijim sukobima moderne istorije.

On se bavi ključnim regionima koji će, prema njegovom mišljenju, “oblikovati globalnu politiku”, odnosno zavladati svijetom u slobodnom tumačenju. Izdvojio je Australiju, Iran, Saudijsku Arabiju, Veliku Britaniju, Grčku, Tursku, Sahel, Iran, Španiju, i kao posljednju oblast naveo je Svemir. To je prostor u kome se sve više ukrštaju pretenzije najmoćnijih. Na taj način sukobi dobijaju drugu dimenziju jer se sa opipljivog svijeta seli u nepoznanice neba jer silu treba dokazati na svim nivoima.

Trenutno se skoro ni za jedan kraj svijeta ne može reći da je miran. Na svakom kontinentu postoje unutrašnji ili spoljašnji konflikti. Da li će oni samo tinjati i ostati neprimjetni oku javnosti ili će zapaliti sve pred sobom, zavisi od mnogo faktora, a prema Maršelovoj tezi najveći ulog su energenti.

“U njoj ima samo nafte i pijeska”

“Saudova zemlja” je zaslužna za stvaranje kulta “crnog zlata”. Kako Maršal navodi, zemlja je prvobitno imala 2 miliona stanovnika, a taj broj je uvećan na 34 miliona zahvaljujući bogaćenju od naftnih bušotina.

“U njoj ima samo nafte i pijeska”, slikovito i istinito je pisac dalje opisuje. To je ovu zemlju pozicioniralo u sam vrh svjetskog poretka uprkos tome što ova zemlja nema nijednu rijeku, a ima 2 pustinje – Nefud i Rub-el-Hali, koja se naziva još Prazan prostor ili samo “El Ramlah” (Pijesak).

Zemlja se graniči sa osam država, a Rijad je prijestonica i centar političke moći. Njena klima i drevni trgovački putevi utrli su joj put ka razvoju.

Prva iskopavanja 1935.

Nafta je prvobitno pronađena 1932. godine u Iranu, Bahreinu i Iraku. Kralj Ibn Saud nije dozvolio brtanskim kompanijama da istražuju u njegovoj zemlji, plašeći se kolonijalizacije. Ugovor je sklopio sa američkom kompanijom “Standard oil kompani” – SOCAL.

Eksploataciju počinje od 1935. godine, kada kreću prva iskopavanja. Ubrzo je “Bunar bogatstva” počeo da izbacuje naftu. Novac od novopronađene nafte je išao američkoj kompaniji, ali je Saudijska Arabija vremenom jačala svoj udio u kompaniji, da bi kasnije promijenila ime u Aramco. Ova kompanija postoji i danas i prema nekim procjenama, vredi oko 2 biliona dolara.

Ovim je počelo novo doba zasnovano na ubrzanoj industrijalizaciji za koju je nafta bila neophodna. Saudijska Arabija pod vođstom svojih monarha je nevjerovatno uvećela svoje bogatstvo koje iznosi, a naročito za vreme Fejsalove vladavine kada su prihodi od nafte porasli 1600 odsto.

Iz istog cilja održavanja kontrole nad iskopavanjima i distribucijom svoje nafte u odnosu na zapadne kompanije 1960. nastaje organizacija OPEC. Trenutno ova organizacija pokriva oko 40 odsto svjetskih potreba za naftom. Odluke ovog naftnog kartela imaju vrlo jak odjek na svjetsko tržište nafte i njene cijene, kao što je i najnovijeg najavljeno smanjenje proizvodnje.

Ističe vrijeme nafti?

Prvi uživaoci naftnog bogatstva u Saudijskoj zemlji početkom 20. vijeka nijesu ni slutili da će ona ipak postati nepoželjna. Novi vijek je donio okretanje ka obnovljivim izvorima energije i razvoju modernih tehnologija za dobijanjem energije, što se odrazilo na cijene i potražnju nafte. “Cijena nafte se od 2014. do 2020. prepolovila, i novčane rezerve Saudijske Arabije su pale sa 737 milijardi na 475 milijardi dolara”, što je dovelo do spoznaje da vrijeme nafti definitivno ističe.

U tom svjetlu na sastanku OPEC-a u Beču početkom juna, Saudijska Arabija je pristala na smanjenje proizvodnje za dodatnih milion barela dnevno uz sporazum da se dobrovoljna smanjenja produže i tokom 2024. godine.

Sa druge strane, Saudijska Arabija se ubrzano okreće diversifikaciji privredne aktivnosti, turizmu, razvoju infrastrukture i novim tehnologijama, a sve u cilju smanjenja proizvodnje nafte bez štete po životni standard stanovništva.

Ova zemlja sve više ulaže u projekte razvoja proizvodnje električne energije iz solarnih solarnih elektrana jer, pored nafte, Sunca imaju na pretek. Nivo solarne radijacije je jedan od najviših na svijetu, navodi Maršal.

Uprkos težnjama ka oslobađanju od fosislnih goriva, Saudijci je koriste više nego ikad. Zbog problema sa nedostatkom vode, nafta se koristi kao energija pokretanje pogona za desalinizaciju vode, ali i za domaću poljoprivredu i lagodan život stanovnika naviklih na jeftin benzin. Još mnogo karavana će proći pustinjom dok se Saudijska Arabija potpuno oslobodi nafte.

Mogli bismo reći da je energetska moć najveći imperativ današnjice. Istorija je pokazala koliko je važno strateški iskoristiti geografsku poziciju, ali i dala brojne primjere njene kobi, što se može vidjeti po sudbini nekih afričkih i bliskoistočnih zemalja. Nafta i gas mnoge diktiraju odnose, čak i granice, a to je oličeno i u posljedicama najnovijeg sukoba koji bukti na istoku Evrope.

Naredni ministarski sastanak OPEC-a je zakazan za 26. novembar u Beču, pa ostaje da vidimo o koliko barela će tada raspravljati naftni giganti.

Naslovna fotografija: Rishab Lamichhane on Unsplash