Da li će gorivo biti još skuplje? Evo šta kažu trgovci naftom

Prerano je i neobjektivno prognozirati šta će se dešavati na berzama u naredne dvije sedmice, kazao je Pobjedi generalni sekretar Udruženja naftnih kompanija Crne Gore (UNKCG) Boris Spalević nakon devetog ovogodišnjeg poskupljenja goriva.

Kazao je da je BRENT trenutno u blagom padu i da iznosi oko 85 američkih dolara, dodajući da su na posljednji rast cijena prošlog utorka uticala berzanska i globalna događanja, sezonalnost u povećanoj potražnji goriva te smanjenje proizvodnje zemalja OPEC-a, naročito Saudijske Arabije. Navodi da većina turista vraćajući se u zemlje EU izbjegava kupovinu goriva u Crnoj Gori, već to čine u Hrvatskoj ili Bosni i Hercegovini.

“U odnosu na region, za benzin 95 (EN 228) od Crne Gore je skuplja samo Albanija, a najjeftinija je tradicionalno Sjeverna Makedonija. U odnosu na region, za eurodizel (EN 590) od Crne Gore su veće cijene u Albaniji, Srbiji i Sloveniji, a najjeftinija je Sjeverna Makedonija”, kazao je Spalević.

Da su dešavanja nepredvidljiva i nestabilna, Pobjedi su kazali i iz Ministarstva finansija (MF) dodajući da je teško praviti projekcije kretanja cijena na koje, kako kažu, utiču globalna kretanja i odnos eura i dolara na međunarodnom tržištu. Upitani da li ponovo razmatraju mogućnost smanjenja akciza na gorivo, kako je urađeno prošlog maja, iz ovog resora nije stigao konkretan odgovor, osim da detaljno analiziraju situaciju i cijene u regionu, ali da imaju u vidu da je turistička sezona u jeku.

“Ukoliko u narednom periodu dođe do većih promjena, svakako ćemo reagovati na adekvatan način”, kazali su Pobjedi iz MF.

U maju prošle godine, izmjenom Zakona o akcizama, Vladi je data mogućnost da, u slučaju značajnijeg povećanja cijena mineralnih ulja na svjetskom tržištu, može donijeti odluku o umanjenju iznosa akcize do 50%, za bezolovni benzin i gasna ulja, za period do tri mjeseca. Tako su, produžavajući odluku, akcize bile umanjene od 9. maja prošle zaključno sa 27. februarom ove godine, kada je, kako kažu iz MF, stabilizacija na svjetskom tržištu naftnih derivata bila osjetna. S druge strane, kako navode, osjetan je bio i atak na državni budžet, jer su analize pokazale da je država kroz ove ustupke građanima i privredi, ostala bez, okvirno, 50 mil EUR prihoda.

Spalević pak ocjenjuje da je tokom perioda smanjenja akciza osim benefita građanima i privredi, to učinilo Crnu Goru povoljnom turističkom destinacijom.

“Zahvaljujući tome imali smo i povećanu prodaju kroz maloprodajni kanal, a to se naročito osjetilo na lokacijama u pograničnim zonama, gdje je pored turista sa putničkim motornim vozilima, bila pojačana prodaja i od strane transportnih kompanija iz inostranstva, koje su prepoznale tu povoljnost. Pojačana prodaja, iako sa smanjenim akcizama, dala je državi punjenje budžeta kroz PDV, dobili smo od strane EU i bespovratnu pomoć za ublažavanje posljedica energetske krize, tako da Ministarstvo finansija može najbolje napraviti pravi presjek postignutih efekata”, kazao je Spalević dodajući da trenutna situacija više nije takva te da više nijesmo atraktivna cjenovna destinacija kada je gorivo u pitanju.

Sporna uredba

Uredba o formiranju maksimalne gornje cijene goriva je na snazi od 2002. godine, a Spalević ukazuje da od tada nije bilo značajnih izmjena u regulaciji, za čim je i te kako bilo potrebe, imajući u vidu negativan uticaj na dobar dio privrednika koji se bave maloprodajom na benzinskim stanicama.

“Kada je u pitanju nabavka nafte i naftnih derivata poznato je da kroz Crnu Goru ne prolaze naftovodi, nemamo sopstvena nalazišta ni rafinerije, tako da smo zavisni od uvoza finalnih proizvoda. Najekonomičnija nabavka se obavlja pomorskim putem, međutim i pored ogromne geografske prednosti Crne Gore i izlaza na more, nabavka nafte i naftnih derivata preko Luke Bar na raspolaganju je već decenijama samo jednoj kompaniji koja je tu “povlasticu” stekla privatizacijom 2002. godine, kupovinom akcija tada državnog preduzeća AD Jugopetrol Kotor. Upravo tada, predmetna uredba je pisana i služila kao garant u određenim klauzulama ugovora o kupovini akcija te državne firme, kako bi se kupac zaštitio od “rizika”, kroz poslovanje maloprodaje. Takvu vrstu zaštitne klauzule nijesu imale druge kompanije u Crnoj Gori. Međutim, tržišne okolnosti u odnosu na prije dvadesetak godina su se jako izmijenile, što je doprinijelo tome da sadašnju uredbu možemo smatrati istrošenom ukoliko se određeni obračunski elementi ne prilagode trenutnoj situaciji i prilikama – ocjenjuje Spalević.

Napominje da bi Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI) ovu uredbu trebalo da preispituje dva puta godišnje i prilagođava realnim brojkama, ali i da razmatra prijedloge privrednika koji se bave uvozom i prodajom nafte i naftnih derivata. Zato je UNKCG prije pola godine angažovalo finansijskog vještaka Hamida Šabovića čiji je nalaz pokazao da bi ukalkulisani troškovi maloprodaje i bruto marže trebalo biti korigovani.

“U maju 2023. g. UNKCG je zvanično predalo MKI-ju ovaj nalaz, kojim je dokazano da trošak maloprodaje treba da iznosi 0,0527 eura po litru, sada je 0,024 eura/litru, što bi značilo poskupljenje za sva tri derivata u iznosu od 0,0287 eura. Trošak bruto marže bi trebalo da iznosi 0,0079 eura/litru (sada je 0,063 eura/litru za 95 i 98, a 0,064 eura/litru za eurodizel) što bi značilo poskupljenje 0,0149 eura po litru za eurosuper 98 i eurosuper 95 (EN 228) i poskupljenje za eurodizel (EN 590) u iznosu od 0,0152 eura po litru”, ukazuje Spalević.

Imajući u vidu da se ne može uticati na međunarodna kretanja i valutni odnos eura i dolara, Spalević ocjenjuje da jedino preostaje mogućnost korigovanja drugih troškova, među kojima akciza najviše utiče na cijenu.

“Dozvoljeni minimum akcize kod eurodizela u EU je 0,33 eura po litru, a u Crnoj Gori je 0,44 eura po litru, što čini dozvoljeni prostor za smanjenje cijene od 0,11 euro po litru. Dozvoljeni minimum akcize za benzine u EU je 0,359 euro po litru, a u Crnoj Gori je 0,549 po litru, što čini dozvoljeni prostor za smanjenje cijene od 0,19 eura po litru”, navodi Spalević.

Da prostor, osnov i mogućnost korekcije uredbe postoji, ukazali su predstavnicima MKI i na sastanku početkom mjeseca. Upozoravaju da trenutne anomalije uredbe mogu dovesti do postepenog gušenja svih kompanija koje su svoje poslovanje bazirale na maloprodaji goriva i onih koji nabavljaju robu iz Hrvatske i Albanije, jer su na to prinuđeni.

“Suvišno je govoriti i koliki je trošak nabavke goriva iz luka udaljenih i do 400 km od Crne Gore. Taj trošak distribucije iz regiona takođe ne prepoznaje predmetna uredba jer je koncipirana isključivo na referentnu Luku Bar, kojoj pristup ima samo jedna monopolska kompanija. Zato očekujemo da će se odustati od tradicionalnog modela “tvrdog pristupa” institucija i zavlačenja stvari pod tepih, jer bi potencijalnim odbijanjem prijedloga za izmjene uredbe, ili velikim odugovlačenjem, država nastavila opstrukciju daljeg razvoja malih i srednjih preduzeća iz ove branše. Ova djelatnost podrazumijeva specifičnu logistiku i obuku, kako menadžmenta, tako i zaposlenih i slično. Tako da je preusmjeravanje jedne kompanije, a posebno benzinske stanice u drugu djelatnost bukvalno nemoguće jer uložena sredstva u objekte i lokacije ne mogu privesti drugoj namjeni, što bi uslovilo daljim pritiscima za kupovinu manjih firmi od strane kompanija koje kroz poslove veleprodaje imaju kapacitet i svjesno su spremni da trpe sadašnju Uredbu takvu kakva jeste, radi sistematskog uništenja konkurencije na duge staze”, upozorava Spalević.

Navodi da im je iz MKI rečeno da će njihovi prijedlozi i Šabovićev nalaz biti predmet revizije Ekonomskog fakulteta ili slične renomirane institucije, ali i da se o tome moraju izjasniti i iz Ministarstva finansija ili Vlade.