“Dobro došli u doba stagflacije”
Kolike su šanse da nas Evropska centralna banka uvede u produženo razdoblje takozvane stagflacije?
Stagflacija je stanje ekonomije koje karakterišu povišena inflacija i niske stope rasta.
Ako pažljivije čitate posljednje saopštenje ECB-a, koje je sredinom mjeseca javno pročitala predsjednica ECB-a Kristin Lagard obrazlažući odluku o dizanju kamate za 0,25 postotnih poena, vidjećete da centralna banka eurozone najavljuje da ćemo ove godine, pa potom 2024. i 2025, imati niže stope ekonomskog rasta u odnosu na stope rasta cijena. Vjerovatno su procijenili kako nije dobar PR priznati kako nas teoretski uvode u stagflaciju, iako su poručili da prema njihovim najnovijim projekcijama do kraja očekuju inflaciju od 5,6 odsto, pa potom od 3,2 u 2024. te 2,1 odsto u 2025. godini, dok su prognoze stope rasta BDP-a spustili na 0,7 u 2023, pa na 1,0 u 2024. te 1,5 odsto u 2025. godini.
Možda u ECB-u misle da će prema njihovim projekcijama inflacija u 2025. biti vrlo blizu ECB-ovog “školskog” cilja od 2,0 odsto, pa zato nijesu upozorili da se nad Evropom nadvija avet stagflacije, ali brojevi koje su izbacili analitičari centralne banke jasno i nedvosmisleno pokazuju kako bi inflacija trebalo da ostane duže od dvije godine iznad stope ekonomskog rasta, što će dodatno zakomplikovati nagomilane strukturne probleme Starog kontinenta.
Najveća je opasnost da pod pritiskom dužnika, država i kompanija, ECB prestane sa zaoštravanjem monetarne politike. Ako se to dogodi, to bi mogla biti druga epska greška ECB-a, nakon što su jako zakasnili s dizanjem kamatnih stopa i zaustavljanjem kvantitativnog popuštanja kad je bilo jasno da se inflacija zahuktava te su tako, zbog interesa prezaduženih, pustili da se rast cijena ukoreni. Intrigantno je da se još ne postavlja pitanje odgovornosti ECB-a za nečinjenje tokom 2021. i 2022, a jedan od najuglednijih ekonomista na planeti Nurijel Rubini, poznat kao “Doktor Propast” (zbog tmurnih prognoza) već upozorava kako bi konformizam evropskih centralnih bankara eurozonu mogao odvesti u stagflaciju, piše Jutarnji list.
Kad Nurijel Rubini govori, onda slušaju čak i mejnstrim zapadni mediji, koji pretežno navijaju za ekonomske mjere ciljane na podsticanje rasta. Naime, Rubini je zahvaljujući holističkom pristupu ekonomskom prognoziranju još od 2005. upozoravao na gomilanje strukturnih problema koji mnoge ugledne kolege nijesu želheli da vide ni 2007, tj. kada je postalo jasno da će u lice svuheta eksplodirati američka finansjska kriza. Tako je Rubini stekao nadimak Doktor Propast, iako su njegove teoretske postavke sigurno puno kompleksnije od ponude ekonomske misli većeg broja ekonomskih pesimista koji svako malo najavljuju veće ili manje ekonomske tragedije, kataklizmičnih razmjera, pa im se dogodi da jednom i pogode.
Problem neodlučnosti
Rubini poručuje kako bi ECB i Banka Engleske (BoE) mogli da skrive inflaciju ako na sljedećim sastancima ne donesu odluku o novom dizanju kamata. Retorika ECB-a nakon zadnje odluke bila je takva da su tržišta počela da očekuju odustajanje od zaoštravanja monetarne politike. Prema Rubiniju signali neodlučnosti ECB-a i BoE veliki su problem.
“Signali nam govore da nijesu sigurni žele li još da pješače. Ako se to dogodi, moglo bi doći do inflatornih očekivanja. Mogli biste da doživjeti pravu stagflaciju”, izjavio je Rubini za Bloomberg. On smatra da su stope inflacije u eurozoni i Britaniji jednostavno mnogo više od ciljanih te strahuje kako će bez daljeg dizanja kamata sljedeća faza biti “istinska stagflacija”.
“To je dilema i za ECB i za BoE. S jedne strane, smanjenje privredne aktivnosti dovešće ih do toga da možda stanu na ovoj tački. S druge strane, ako inflacija ostane puno viša od cilja, moraće da dižu kamate puno više”, poručuje Rubini.
On dodaje: “Ne mogu reći da su gotovi. Ukupna inflacija raste, cijene nafte rastu, postoji mogućnost da će doći do novog povećanja… Postoje rizici finansijske nestabilnosti. Vidjeli ste to u onome što se dogodilo u Ujedinjenom Kraljevstvu i prije otprilike godinu dana, vidjeli ste što se dogodilo u proljeće ove godine sa stresovima u finansijskom sistemu. Ne mislim da smo izašli iz šume jer stope moraju duže ostati više. I dalje postoji mogućnost određenog nivoa finansijske nestabilnosti.”
Njegov zaključak glasi: “I na strani ponude i na strani tražnje, postoje faktori koji upućuju na to da je 2 odsto u ovom trenutku nemoguća misija. A nova normala može biti negde između 3 i 4 odsto za napredne ekonomije tokom vremena, naravno ne preko noći”.
Nove ekonomske nevolje
Mnogima se inflacija od 3 do 4 odsto ne čini kao ogromna opasnost, pogotovo nakon što smo preživjeli dvocifrenu, ali uz stope rasta niže nego što su stope inflacije, to će sasvim sigurno izazvati nove, nepredvidljive ekonomske nevolje. Današnje uzroke inflacije teško je upoređivati s onima iz stagflacije 70-ih, nakon naftnih šokova i recesije koja je trajala pet uzastopnih šokova. Tada je na težini dobio tzv. indeks bijede jer je visoku stopu inflacije pratio i dramatični rast stope nezaposlenosti. Indeks bijede u osnovi je jednostavni zbir stope inflacije i stope nezaposlenosti. S obzirom na to da su zapadne liberalne demokratije 70-ih bile u daleko povoljnijoj demografskoj poziciji, danas indeks bijede možda neće rasti brzinom kao prije više od pola vijeka jer evropsko tržište rada nema dovoljno radnika, ali za najcrnje pesimiste nije isključen čak niti takav scenario.
Čini se kako bi se cijela priča oko donošenja ključnih strateških odluka u EU mogla svesti na brigu o interesima dvije velike članice – Italije i Njemačke–- koje se upravo suočavaju s dramatičnim ekonomskim usporavanjem, dok Francuska (sastavni dio velikog trojca EU) nije pokazala naročitu volju za obračun s panevropskim divljanjem cijena.
