Zašto se strah širi tržištima?
Prema TS Eliotu, april je najokrutniji mjesec. Akcionari se ne bi složili. Za njih je to septembar. U ostatku godine dionice imaju tendenciju rasta češće nego tada. Od 1928. omjer mjesečnih dobitaka i gubitaka u američkom indeksu S&P 500, isključujući septembar, bio je oko 60/40. Ali čini se da jesenja hladnoća čini nešto psihi tržišta. U septembru je indeks padao 55% vremena.
Takav kalendarski efekat je u suprotnosti sa idejom da su finansijska tržišta efikasna, ocjenjuje The Economist. Na kraju krajeva, cijene imovine trebalo bi da se kreću samo kao odgovor na nove informacije (budući novčani tokovi, na primjer). Ostale fluktuacije, posebno one predvidljive, trgovci bi trebalo da prepoznaju, iskoriste i arbitriraju. Ipak, ovog septembra nema misterije o tome šta se dešava: investitori su naučili, odnosno prihvatili, nešto novo. Visoke kamatne stope – što je najvažnije u Americi, ali i drugdje – su ovdje na duge staze.
Pad na tržištima kapitala izazvan je maratonskom sesijom najava monetarne politike, koja je počela američkim Federalnim rezervama 20. septembra, a završila se dva dana sa 11 centralnih banaka, uključujući Evropsku centralnu banku (ECB), koja upravlja eurom.
Osim Banke Japana, koja je kratkoročnu kamatnu stopu zadržala negativnom, svi veliki regulatori su ponovili poruku „više za duže“. Prethodno je Hju Pil iz Banke Engleske uporedio stope sa Table Mountain, ravnim vrhom koji gleda na Cape Town, za razliku od Matterhorna, koji ima trouglasti vrh. Kristin Lagard, predsjednica ECB-a, podigla je kamatne stope i govorila o “dugoj trci u kojoj se nalazimo”. Guverneri Fed-a su u prosjeku pretpostavili da će njihova referentna stopa (trenutno 5,25-5,50%) i dalje biti iznad 5% do kraja 2024
Za tržište obveznica, ovo je samo potvrdilo očekivanja koja su se gradila cijelo ljeto. Prinos na dvogodišnje trezore, posebno osjetljiv na kratkoročna očekivanja monetarne politike, stalno je rastao sa 3,8% početkom maja na 5,1% koliko iznosi danas. Dugoročne stope su takođe porasle, i to ne samo u Americi, gde je desetogodišnji prinos na trezorske obveznice dostigao 16-godišnji maksimum od 4,5%. Desetogodišnji njemački obveznici sada donose 2,8%, više nego u bilo kada od 2011. Britanski prinosi su takođe u sličnoj situaciji.
Istovremeno, podstaknut snažnom američkom ekonomijom i očekivanjem da će njene stope dostići viši nivo od onih u drugim zemljama, dolar je ojačao. DXY, mjera njegove vrijednosti u poređenju sa šest drugih glavnih valuta, porastao je 7% od najniže vrijednosti u julu.
U poređenju sa tržištem obveznica i deviznim tržištima, tržište dionica je sporo apsorbovalo izglede za održive visoke kamatne stope. Istina, troškovi pozajmljivanja nijesu jedini pokretač. Investitore je uhvatila euforija zbog profitnog potencijala vještačke inteligencije (AI) i naizgled neiscrpne američke ekonomije. Drugim riječima, izgledi za brzi rast zarade mogli bi opravdati živahno tržište dionica čak i uprkos strogoj monetarnoj politici.
Ipak, čini se da su ulagači zauzeli uzdržan pogled na kamatne stope, i to ne samo zato što je posljednji pad cijena izazvan izjavama centralnih bankara. Pošto su dionice rizičnije od obveznica, one moraju ponuditi veći očekivani prinos kao kompenzaciju. Mjerenje ovog dodatnog očekivanog prinosa je teško, ali zamjena se daje poređenjem prinosa na zaradu na berzi (očekivana zarada po dionici, podijeljena cijenom dionice) sa prinosom na sigurnije državne obveznice.
Uradite to sa indeksom S&P 500 i desetogodišnjim trezorima i otkrićete da je jaz prinosa između njih pao na samo jedan procentni poen, što je najniže od “dotcom balona” 2000-ih. Jedna od mogućnosti je da su investitori toliko sigurni u osnovnu zaradu svojih dionica da jedva zahtijevaju bilo kakav dodatni povraćaj kako bi uzeli u obzir rizik koji te zarade mogu razočarati.
