Bez prava na grešku: On vodi najveći bankarski posao u istoriji

Jutro nakon objave u martu da švajcarski UBS kupuje svog propalog rivala Credit Suisse kako bi spriječio globalnu bankarsku krizu, bankarski menadžer Serđo Ermoti vidio iznenadio se kada je vidio ko ga zove na privatni mobilni telefon.

Pozvao ga je, naime, predsjednik UBS-a Kolm Keleher. Ermoti je napustio ovu banku jedva tri godine ranije a u međuvremenu je bio predsjednik jedne švajcarske osiguravajuće kompanije.

“Definitivno nijesam očekivao telefonski poziv”, rekao je Ermoti za CNN na marginama konferencije u Ženevi prošlog mjeseca. “Kada me je nazvao i rekao da se vidimo… shvatio sam da je u pitanju nešto veoma ozbiljno.”

UBS je želio da se Ermoti vrati na mjesto izvršnog direktora kako bi upravljao hitnim preuzimanjem Credit Suissea – posao na koji je njegov bivši poslodavac nevoljno pristao po nalogu švajcarskih vlasti, uprkos oštrom protivljenju nekih dioničara i lokalnih zakonodavaca.

Ermoti je pristao da se vrati, potpisujući ugovor bez istorijskog presedana: spajao je dvije takozvane globalne sistemski važne banke. Ta lista od samo 30 zajmodavaca uključuje Bank of America, JPMorgan i HSBC, a označava banke čiji bi neuspjeh mogao izazvati svjetsku finansijsku krizu.

“Ako se spajanje pokaže neuspješnim, povjerenje u UBS bi moglo biti ugroženo, što ima potencijal da izazove nestabilnost u širem finansijskom sistemu”, ocjenjuje Anke Reingen, bankarska analitičarka u RBC Capital Markets.

Postoji nekoliko razloga zašto bi to moglo biti teško izvodivo, rekla je ona za CNN, od migracija IT sistema i suštinskih razlika u funkcionisanju između dvije banke do opasnosti da integracija apsorbuje previše pažnje menadžmenta na račun rasta poslovanja. Ipak, Reingenova krajnja perspektiva o ovom poslu je pozitivna i RBC trenutno očekuje da će UBS dati bolje povrate od konkurencije.

Investitori su na sličan način raspoloženi, pa su dionice porasle skoro 30% otkako je dogovor objavljen.

Međutim, bez obzira na njegove zasluge, spajanje je izazvalo kontroverze u Švajcarskoj, gdje je Credit Suisse imao dugu i slavnu istoriju sve dok niz skandala i gubitaka nije otjerao kupce i investitore. Mnogo toga je u igri za zemlju u novoj, kombinovanoj banci sa aktivom duplo većom od nacionalnog ekonomskog učinka.

Pritisak na Ermotija da uspije je toliki da mu stranci često prilaze u Švajcarskoj da mu požele sreću, zahvale mu se – ili da daju svoje mišljenje o spajanju.

Ako dogovor pođe po zlu, ne samo da će to uprljati Ermotijevu inače sjajnu karijeru u finansijama, već će za njega lično značiti i vrlo javni neuspjeh. Za ovog bankara se kaže da je u Švajcarskoj jednako prepoznatljiv kao teniski velikan Rodžer Federer, a možda je sada podložan još većoj pažnji.

Posao života

Zanimljivo je da je Ermoti trebalo da dan ili dva razmisli da li da preuzme tako tešku odgovornost. Osjećaj dužnosti prema Švajcarskoj i lojalnost banci bili su pokretački faktori iza njegove odluke da se vrati. Ali tako je i počeo njegov takmičarski niz, kao i šansa da izvrši posao na koji je davno ciljao, tokom svog početnog mandata kao izvršnog direktora banke.

“Uvijek sam osjećao da je to sljedeće poglavlje koje sam želio da napišem”, rekao je Ermoti na konferenciji za novinare najavljujući svoj povratak. „Bilo bi malo kontradiktorno od mene da ne prihvatim posao… da u osnovi izvršim ono što sam vjerovao da je pravi sljedeći potez za UBS.”

Odgovor je i razumljiv. Ugovor je preko noći učinio UBS drugim najvećim upravljačem ličnim i korporativnim bogatstvom u svijetu — iza samo Morgan Stanleyja — isporučivši, prema Ermotiju, sedam godina vrijednosti novca novih klijenata u jednom potezu.

I u nekim aspektima to je bila pogodba. UBS je platio 60% manje od umanjene vrijednosti dionica Credit Suisse neposredno prije svog posljednjeg spašavanja.

Ali postoje i istorijske veze: UBS preuzima banku koju je Ermoti nedavno opisao kao „strukturalno gubitašnu“. Takođe dolazi s brdo neriješenih pravnih slučajeva nakon godina skandala i neusklađenosti. Od septembra, UBS je izdvojio više od 4 milijarde dolara za sudske sporove i regulatorna pitanja – 50% više od iznosa koji je bio namijenjen u isto vrijeme prošle godine.

Čak i da Credit Suisse nije imao ništa od tog bolnog prtljaga, sama veličina dvije banke čini spajanje ogromnim poduhvatom.

„Ne mogu dovoljno da naglasim koliko je ovaj posao veliki u smislu finansijske istorije i finansijskog inženjeringa koji je potreban“, rekao je Keleher, predsednik UBS-a u martu. “Postoji ogroman rizik u integraciji ovih poslova.”

Ako neko to može, onda je to Ermoti, prema mišljenju više bivših kolega. U razgovorima za CNN, oni su Ermotija opisali kao samouvjerenog vođu sa zastrašujućim intelektom, često vođenog oštrom intuicijom koja mu pomaže da napravi prave odluke.

„Ono što ga zaista izdvaja je jasnoća kojom vodi“, rekla je Katrin Koh, koja je bila Ermotijev šef osoblja tokom njegovog prvog mandata u UBS-u. Ermoti ne bježi od donošenja teških odluka i preuzima punu odgovornost za svoje postupke, dodala je ona. “On ne pronalazi izgovore… Mislim da je ovo rijetkost ovih dana”.

Jednako vrijedna je njegova sposobnost da inspiriše druge da se pozabave izazovnim zadacima. Prema Tomu Naratilu, koji je bio glavni finansijski službenik u UBS-u tokom Ermotijevog prethodnog mandata, on je „u stanju da to dodatno istakne ono najvrednije u ljudima.

„Kada biste morali da napišete opis posla, pojavila bi se samo jedna osoba… On je savršen momak za taj posao“, rekao je za CNN.

Nekonvencionalan put

Ermoti se u ranoj mladosti odlučio za karijeru u finansijama. Napustio je školu sa 15 godina sa snovima da postane profesionalni fudbaler i počeo da radi kao pomoćni radnik u banci u svom rodnom gradu Luganu u dijelu Švajcarske na kom se govori italijanski.

Ideja je bila da stekne neko radno iskustvo dok se uči kako bi postao sportski učitelj – njegov “plan B” ako se fudbalski san ne ostvari. Ali kada je došao u banku, Ermoti se brzo zainteresovao za finansijska tržišta.

„Odlučio sam da moj plan B više nije učitelj sporta… plan B je bio da budem trgovac,“ rekao je za CNN. “Nijesam bio dovoljno dobar da budem fudbaler, onda sam krenuo na plan B.”

Iz Cornèr Banca u Luganu, gdje je na kraju proveo više od jedne decenije, Ermoti se preselio u Citi prije nego što se pridružio Merrill Lynchu kada je imao 27 godina. Proveo je 16 godina u američkoj investicionoj banci, uključujući i menadžersku poziciju za tržište hartija od vrijednosti, gdje je usavršio kritičke analitičke vještine i vještine donošenja odluka.

To će se kasnije pokazati od neprocjenjive vrijednosti, kako u italijanskoj banci UniCredit, kojoj je kao zamjenik izvršnog direktora pomogao da se usmjeri kroz globalnu finansijsku krizu, tako i tokom njegovog prvog rada u UBS-u – devetogodišnjem periodu koji ima zapanjujuće sličnosti sa onim s čim se sada suočava.

Tada, kao i sada, Ermotijevo imenovanje na čelno mjesto došlo je u kratkom roku i usred krize. Bio je septembar 2011. i on se pridružio najvišem rukovodstvu banke u Singapuru na sastancima kao šef odjeljenja za Evropu, Bliski istok i Afriku.

UBS se trudio da zaustavi posljedice gubitka od 2,3 milijarde dolara zbog neovlašćenih trgovina zaposlenih koje je otkrio nekoliko dana ranije. Do kraja te sedmice, tadašnji izvršni direktor Osvald Grubel dao je ostavku i Ermoti ga je zamijenio – što je brz uspon za nekoga ko se pridružio banci samo pet mjeseci ranije.

Ermoti je imao još manje vremena da se pripremi za ono što je uslijedilo. U novembru te godine trebalo je da se suoči s dioničarima u Njujorku koji će ga pritisnuti zbog strategije grupe, koja se još borila nakon velikih gubitaka tokom krize 2008. godine.

Čak i prije skandala s lažnom trgovinom, UBS je odlučio da smanji svoju investicionu banku kao odgovor na pad prihoda od trgovanja i strožu regulaciju nakon krize. Umjesto toga, fokusirala se na razvoj svoje unosnije djelatnosti – upravljanja bogatstvom.

Ermoti je bio laserski fokusiran na taj cilj i bio je spreman donositi nepopularne i rizične odluke kako bi ga postigao — čak i ako je to značilo gubitak prihoda u kratkom roku.

Analitičari i dioničari u početku su bili skeptični prema planu. „Ono što pokušavaju da urade nikada ranije nije urađeno“, rekao je Kristofer Viler, tadašnji analitičar Mediobanca za New York Times u oktobru 2011.

Ogroman pritisak

Tada se promjena, iako drastična, isplatila i do kraja Ermotijevog devetogodišnjeg mandata UBS je bio jedan od najprofitabilnijih zajmodavaca u Evropi.

Međutim, po njegovom mišljenju, njegovo krunsko dostignuće došlo je mnogo nakon što je otišao. “Činjenica da je od UBS-a zatraženo da bude dio rješenja za Credit Suisse, to je bio krajnji uspjeh”, rekao je Ermoti za CNN.

Kako će ovaj put mjeriti uspjeh? “Kada znam da su naši ljudi i naši klijenti ponosni što su povezani s nama, znam da ćemo tada imati uspjeha.”

Pritisak na Ermotija je ogroman. Uzbuđen je izazovom, iako priznaje koliko je “intenzivan”. “Ovo je definitivno u cijeloj mojoj karijeri najzahtjevniji zadatak koji sam ikada imao – daleko najzahtjevniji,” rekao je.

„Suočavamo se sa velikom količinom složenosti. Postoji složenost koja proizlazi iz integracije, postoji složenost koja proizilazi iz potrebe vođenja banke… znate, služiti klijentima.”

A tu je i pitanje šta slijedi za UBS, nakon što se završi zadatak apsorbiranja bivšeg rivala, vjerovatno do kraja 2026. Uvijek s jednim okom na horizontu, Ermoti već razmišlja o vrsti banke koju želi UBS da bude kada njegov primarni posao bude obavljen. „To mora biti banka koja nije samo završila integraciju, već banka koja već radi na rastu“, rekao je on.

„Možemo stvoriti nešto jedinstveno. Ova generacija može učiniti nešto što će trajati u istoriji… ne kao događaj, već kao osnova za sljedeće poglavlje UBS-a.”