Kakva je budućnost kapitalizma?

Adam Smit nije bio ekonomista. Prije svega, praotac kapitalizma bio je moralni filozof koji je proveo veći dio svog vremena razmišljajući o ljudskoj prirodi. Njegov najznačajniji uvid bio je da će ljudi slobodni da rade za svoje lične interese zadovoljiti potrebe šireg društva; da će neograničeno, konkurentno tržište – za razliku od merkantilizma koji je štitila vlada njegovog vremena – osnažiti i radnike i potrošače.

Njegova teorija će na kraju dominirati najvećim svjetskim ekonomijama skoro 250 godina; ali u posljednje vrijeme pojavile su se pukotine u podršci američkim kapitalističkim fondacijama. Anketa Axiosa iz 2021. pokazala je da samo 42 odsto odraslih u dobi od 18 do 24 godine ima pozitivan pogled na kapitalizam, dok ga 54 odsto smatra negativnim – i to mišljenje prelazi granice stranačkog opredjeljenja. Iste godine, samo 66 odsto republikanaca, od 18 do 34 godine, smatralo je kapitalizam pozitivnom silom, u odnosu na 81 odsto u 2019. Da li je vrijeme da se ponovo razmisli o sistemu koji je Smit izgradio?

I dalje najbolja opcija

Vinston Čerčil je jednom rekao da je “demokratija najgori oblik vladavine osim svih tih drugih oblika”. Isto se može reći i za kapitalizam. Iako nesavršen, to je najbolja metoda za borbu protiv siromaštva i omogućava ljudima najbolju šansu da pronađu finansijsku stabilnost i uspjeh. To je ujedno i najbolji sistem za suzbijanje stagnacije podsticanjem rasta i inovacija. Čak i samoproglašeni socijalisti često nijesu ljuti na sam kapitalizam koliko na dodatne politike, poput nedostatka mreža socijalne sigurnosti i rastuće nejednakosti, koje bi se mogle popraviti bez napuštanja kapitalizma.

Podaci potvrđuju efikasnost kapitalizma: otkako je postao dominantna ekonomska filozofija širom svijeta, ekstremno siromaštvo se smanjilo za redove veličina. Godine 1820, prema ekonomistima sa Pariskog univerziteta, 84 odsto svjetske populacije živjelo je u ekstremnom siromaštvu. Taj procenat je 1910. godine pao na 66 odsto, a do 2018. na 8,6 odsto. Razlog zašto je kapitalizam „doveo do najvećeg smanjenja siromaštva u ljudskoj istoriji“, piše kolumnista New York Timesa David Brooks , jednostavan je: u poređenju sa centralno planiranim ekonomijama, kapitalizam je mnogo prilagodljiviji. „Kapitalizam stvara neumoljiv sistem učenja“, napisao je Bruks, koji se nekada identifikovao kao socijalista. “Socijalizam ne.”

Ono gdje se socijalizam ističe, tvrdi Brooks, je u podsticanju korupcije i hronizma među državnim službenicima. Kada njihovi planovi propadnu i roba postane oskudna, zloupotreba postaje neizbježna jer oni drže svu moć. “Sistem koji počinje u visokom idealizmu”, piše on, “završava se korupcijom, nepoštenjem, ugnjetavanjem i nepovjerenjem.”

Da budemo pošteni, i kapitalizam može biti zreo za zloupotrebu, priznaje Bruks. Ali odgovor na tu zloupotrebu, insistira on, nije drugi plan, već bolji kapitalizam. „Tržišta su moralno neutralna“, piše profesor ekonomije BYU Filiš J. Brajson. Ta neutralnost znači da se sistem može podesiti tako da budu od koristi svima. „Velika greška koju smo napravili na konzervativnoj strani bila je da smo mislili da sve što je učinilo vladu većom ujedno učinilo tržište manje dinamičnim“, piše Bruks, navodeći zemlje poput Danske i Finske kao primjere široko otvorenih tržišta koja takođe imaju politiku da pomognu u širenju bogatstva. “Jedini razlog zašto mogu priuštiti da imaju velikodušne države blagostanja,” dodaje, “je što imaju i vrlo slobodna tržišta.”

‘Nova vrsta kapitalizma’

Od predsjedavanja Džona F. Kenedija, američke plate (uzimajući u obzir inflaciju) stagniraju, dok je najbogatijih 10 odsto Amerikanaca – posebno 1 odsto – povećalo svoj udio u nacionalnom bogatstvu. Profesor ekonomije na Kalifornijskom univerzitetu u Berkliju,  Gabrijel Zakmen napisao je da je nejednakost prihoda bila gora u Americi 2019. godine nego u periodu koji je prethodio Velikoj depresiji.

Milenijalci su prva generacija Amerikanaca od 1930-ih koji su u gorem položaju od svojih roditelja u preduzimanju prvih koraka ka gomilanju bogatstva. Uprkos tome što su najobrazovanija generacija, mnogi milenijalci nemaju finansijsku sposobnost da uštede novac za stan, kuću ili penziju kao što su to činili njihovi roditelji. Usred vrtoglavih cijena stanova, cijena hrane, kamata i rastućeg studentskog duga, američki san o  radu koji donosi priliku umjesto toga postao je poklič na društvenim mrežama „Jedi bogate!“

Osim ekonomskih uticaja, takozvani “kasni kapitalizam” – termin koji generalno označava moderni kapitalizam kojim dominiraju multinacionalne korporacije i koncentrisano bogatstvo – takođe je komercijalizovao mnoge aspekte postojanja. U studiji “24/7: Kasni kapitalizam i krajevi spavanja”, profesor umjetnosti Univerziteta Kolumbija Džonatan Kreri istražuje kako kapitalistički impulsi za podsticanje rasta i inovacija neće zaustaviti ništa. „Budući da se kapitalizam ne može ograničiti“, piše on, „pojam očuvanja ili konzervacije je sistemska nemogućnost“.

Milijarderski menadžer hedž fonda Rej Dalio, otvoreni kritičar slabosti kapitalizma, kaže da zagovornici sistema imaju dva izbora. “Sve dobre stvari dovedene do ekstrema postaju samodestruktivne”, napisao je 2020, “i sve mora evoluirati ili umrijeti.” On preferira prvo.

Prema nekim istraživačima, evolucija je već zaživjela. Umjesto “neoliberalnog” kapitalizma kojeg evangelizuju ličnosti poput Ronalda Regana, koji je zagovarao deregulaciju, velike korporacije i niske poreze na bogate, takozvana “nova ekonomija” koju u novembarskom izvještaju promoviše progresivni Ruzvelt institut opisuje kretanje prema radniku kao osnaživanje, veće poreze na bogate i veći uticaj vlade.

„Ostaje li da se utvrdi da li ovaj novi pristup označava dugotrajnu promjenu ili ne“, napisali su autori izvještaja, „i da li će ovaj pomak otići dovoljno daleko zavisi od ishoda politike i političkih borbi koje predstoje”.

Autor: Ethan Bauer/Deseret Magazine; prevod i obrada: Investitor; naslovna ilustracija: fikry anshor, Unsplash