11 važnih lekcija koje većina ljudi nauči prekasno u životu

Život je nepredvidivo putovanje puno lekcija. Ali, nije li frustrirajuće kada neke stvari shvatite prekasno?

Postoje neke životne lekcije koje većina ljudi nastoji naučiti na teži način, a nažalost, često prekasno.

U ovom tekstu donosimo lekcije koje bi mogle napraviti veliku razliku samo da su naučene ranije.

Šta ako bismo sada mogli prepoznati ove lekcije i poštedjeti se kajanja? Pa, prema psiholozima, zaista postoje neke univerzalne istine koje smo skloni da shvatimo malo kasno.

Da se razumijemo – život ne dolazi s priručnikom. Ali, uz neke psihološke uvide, sigurno možemo učiniti da to bude lakše.

Hajde da počnemo:

1) Važnost samosaosjećanja
Često smo sami sebi najgori kritičari. Ovo je lekcija koju mnogi ljudi nauče prekasno u životu. Oštar unutrašnji glas koji nas kudi za svaku grešku, svaki neuspjeh, može biti nevjerovatno štetan.

Mnogi pojedinci se bore sa problemima samopoštovanja jer su jednostavno prestrogi prema sebi. Zaboravljaju da pokažu sebi istu ljubaznost i razumijevanje kao i prema drugima.

Bitno je zapamtiti da smo svi ljudi i da su greške dio našeg procesa rasta. Prihvatanje naših mana i ljubaznost prema sebi može napraviti značajnu razliku u našem mentalnom blagostanju.

Dr Kristin Nef, renomirani psiholog koji je uradio opsežan rad na samosaosjećanju, jednom je rekla:

„Sa samosaosjećanjem, ako vam je stalo do sebe, radite ono što je zdravo za vas, a ne ono što je štetno za vas.”

Samosaosjećanje nije luksuz, već nužnost. Počastite se ljubaznošću i strpljenjem – nikad nije kasno za početak.

2) Vrijednost življenja u sadašnjosti
“Uvek sam bio planer, stalno razmišljao o budućnosti – svojoj karijeri, porodici, penziji. Ali naučio sam da, iako je važno planirati budućnost, jednako je važno živjeti u sadašnjosti”, piše autor Hack Spirita Lahlan Braun.

“Mnogi ljudi, uključujući i mene, proveli su toliko vremena brinući o sjutra, zaboravljajući da živimo danas. Nedostaje nam ljepota trenutka, radost u svakodnevnim interakcijama i uzbuđenje neočekivanog.

Prije nekoliko godina odlučio sam da se svjesno trudim da uživam u svakom danu kakav god dolazi. I mogu vam reći, to je napravilo značajnu promjenu u mom životu.

Kao što je slavni psiholog Abraham Maslow jednom rekao: “Sposobnost da se bude u sadašnjem trenutku glavna je komponenta mentalnog zdravlja.” Ovaj jednostavan, ali dubok citat bio je vodeći princip za mene.

Nikad nije kasno da počnete da živite u sadašnjosti. Sadašnji trenutak je sve što zaista imamo – neka se računa”.

3) Neophodnost prepuštanja
“Ne možemo sve kontrolisati. Ovo je lekcija za koju mi ​​je, doduše, trebalo mnogo vremena da naučim. Godinama sam pokušavao da upravljam svakim aspektom svog života, od emotivnih veza do karijere, pa čak i rezultata mojih omiljenih sportskih timova.

Ali istina je da je život nepredvidiv. Stvari se mijenjaju, ljudi odlaze, a okolnosti se mijenjaju. I što više pokušavamo da kontrolišemo ove stvari, to smo više spremni za razočaranje i stres.

Čuveni psiholog Karl Jung je jednom rekao: “Ono čemu se opirete – ostaje.”

Ovaj citat me jako pogodio kada sam ga prvi put pročitao. To me je natjeralo da shvatim da odupirući se promjenama i pokušavajući zadržati kontrolu, samo produžavam svoju patnju.

Učenje puštanja je bilo oslobađajuće. To ne znači da ne brinemo o ishodima, već da prihvatimo da postoje stvari izvan naše kontrole.

To je lekcija koja mnogima od nas možda kasni, ali nikada nije kasno da je prihvatimo”.

4) Moć ranjivosti
“Kao psiholog, i iskreno, kao ljudsko biće, otkrio sam da biti ranjiv nije slabost, već snaga. Međutim, većina nas to nauči prekasno u životu.

Provodimo toliko vremena pokušavajući da projektujemo sliku savršenstva i snage da zaboravljamo da su naše ranjivosti ono što nas čini ljudima i povezanima. Kada se otvorimo o našim borbama, dozvoljavamo drugima da učine isto, stvarajući dublje veze.

Jedan psiholog koji je opsežno proučavao ranjivost je dr. Brene Braun. Ona je rekla:

„Ranjivost nije ni pobjeda ili poraz; to je imati hrabrosti da se pojavimo i budemo viđeni kada nemamo kontrolu nad ishodom.”

Ovaj citat mi je duboko odjeknuo. Podsjetilo me da pokazivanje ranjivosti ne znači da sam slab; umjesto toga, pokazuje moju hrabrost da prigrlim i izrazim svoje pravo ja.

Nemojte se plašiti da budete ranjivi. To je lekcija koju sam naučio kasnije u životu i nadam se da ćete je shvatiti prije nego kasnije.”

5) Paradoks traženja sreće
“Evo jedne kontraintuitivne lekcije koju mnogi od nas nauče prekasno u životu – potraga za srećom ponekad nas može učiniti manje srećnima.

Zvuči zbunjujuće, zar ne? Ali dozvolite mi da objasnim. Kada sreću učinimo našim primarnim ciljem, možemo se na kraju osjećati frustrirano i nezadovoljno kada svaki trenutak nije prepun radosti. Život je mješavina emocija i nerealno je očekivati ​​stalnu sreću.

Uvaženi psiholog Viktor Frankl je jednom rekao: „Sreća se ne može tragati; mora uslijediti.” Ovaj citat ukazuje na ideju da je sreća nusproizvod dobro proživljenog života, a ne cilj sam po sebi.

Umjesto da nemilosrdno jurimo za srećom, možda bi trebalo da se fokusiramu na autentični život i stvaranje smislenih veza.

Nova studija razbija mit o ‘suprotnostima se privlače’, otkrivajući da su parovi zapanjujuće slični u čak 89% osobina

Sreća će, dakle, prirodno uslijediti. To je lekcija koja se u početku može činiti kontraintuitivnom, ali sadrži duboku mudrost.”

6) Ego može biti naš najveći neprijatelj
“Na svom ličnom putovanju i kroz istraživanje budizma, shvatio sam da naš ego često može biti naš najveći neprijatelj. Ego je taj koji stvara lažni osjećaj sebe, odvaja nas od drugih i navodi nas da djelujemo iz vlastitog interesa.

Ego nas uvjerava da smo odvojeni od svijeta oko nas, što dovodi do osjećaja izolacije i usamljenosti. To podstiče našu želju za moći i priznanjem, često nauštrb naših odnosa i unutrašnjeg mira.

U svojoj knjizi, “Skrivene tajne budizma: Kako živjeti s maksimalnim uticajem i minimalnim egom”, dublje se upuštam u koncept ega u budizmu. Knjiga istražuje kako možemo živjeti upečatljive živote dok držimo svoj ego pod kontrolom.

Pomenuti Jung je jednom rekao: ‘Vaše vizije će postati jasne tek kada možete pogledati u svoje srce. Ko gleda napolje, sanja; ko pogleda unutra, budi se.’

Ova snažna izjava nas podsjeća na važnost samorefleksije nad vanjskom validacijom, ohrabrujući nas da se suočimo i razumijemo svoj ego umjesto da nas on vodi.

Kroz svjesnost i meditaciju možemo naučiti da posmatramo svoj ego bez osuđivanja ili otpora. Možemo prepoznati kada naš ego pokreće naše postupke i izabrati drugačiji put.”

7) Važnost emocionalne inteligencije
“Na našem putovanju kroz život često ističemo intelektualne sposobnosti, ostavljajući svoju emocionalnu inteligenciju u pozadini. Ali, kao što sam primijetio u svojoj praksi i privatnom životu, emocionalna inteligencija je suštinska vještina koju mnogi ljudi, nažalost, nauče prekasno.

Emocionalna inteligencija, sposobnost razumijevanja i upravljanja svojim osjećajima i osjećajima drugih, može značajno uticati na naše lične i profesionalne odnose. Pomaže nam da se krećemo kroz društvene složenosti, upravljamo ponašanjem i donosimo lične odluke koje postižu pozitivne rezultate.

Čuveni psiholog Danijel Golmen, poznat po popularizaciji koncepta emocionalne inteligencije, rekao je: “U grupi poslova s ​​visokim IQ, meke vještine poput discipline, nagona i empatije označavaju one koji se pojavljuju kao izvanredni.”

Ovaj citat naglašava važnost emocionalne inteligencije u našim životima. To je lekcija koju bih volio da nas više nauči ranije u životu. Zapamtite – nikad nije kasno da počnete razvijati svoju emocionalnu inteligenciju.”

8) Realnost neuspjeha
“Evo lekcije koju sam naučio iz vlastitog iskustva: Neuspjeh nije kraj; to je samo dio putovanja. Ipak, mnogi od nas strahuju od neuspjeha i vide to kao znak svoje neadekvatnosti.

Živimo u društvu u kojem se slavi uspjeh, a neuspjeh se često negira. Ali istina je da više učimo iz svojih neuspjeha nego iz uspjeha. Kroz neuspjeh otkrivamo otpornost, prilagodljivost i upornost.

Jedan psiholog koji je govorio o važnosti prihvatanja neuspjeha je dr. Gaj Vinč. Rekao je: ‘Kada doživimo neuspjeh, naše samopouzdanje je pogođeno i često počinjemo sumnjati u svoje sposobnosti.’ Ali on je takođe naglasio da ‘neuspjeh nije pokazatelj budućeg učinka’.

Ovaj citat mi je pomogao da vidim neuspjeh u novom svjetlu – ne kao nazadovanje, već kao odskočnu dasku ka rastu i uspjehu. To je lekcija koju bih volio da sam naučio ranije u životu, ali sam sada zahvalan što sam je prihvatio”.

9) Iluzija savršenstva
“Evo jedne sirove i iskrene istine: savršenstvo je iluzija. Ipak, to je lekcija koju mnogi od nas nauče prekasno u životu.

Živimo u svijetu koji često veliča savršenstvo, tjerajući nas da vjerujemo da trebamo težiti besprijekornosti da bismo bili dostojni ili uspješni. Ova stalna potraga može dovesti do stresa, nezadovoljstva i osjećaja da nikada nijeste ‘dovoljno dobri’.

Psiholog Tomas A. Ričards je jednom rekao: ‘Perfekcionizam je samodestruktivan i zarazan sistem vjerovanja koji podstiče ovu primarnu misao: ako izgledam savršeno i sve radim savršeno, mogu izbjeći ili umanjiti bolne osjećaje srama, osude i krivice.’

Ovaj citat mi je pogodio. To me je navelo da shvatim da težnja ka savršenstvu nije samo nedostižna već i štetna po moje mentalno zdravlje.

Prihvatimo svoje nesavršenosti i shvatimo da je u redu biti nesavršen. Na kraju krajeva, naše mane i greške nas čine ljudima i omogućavaju nam da rastemo. To je teška lekcija za naučiti, ali neprocenjiva.’

10) Zamka poređenja
“Ovo bi moglo zvučati kontraintuitivno, ali poređenje sebe s drugima zapravo može omesti naš napredak. Mnogi od nas upadaju u zamku poređenja, često ne svjesni toga.

Bilo da je u pitanju naša karijera, fizički izgled ili društveni život, uvijek postoji neko kome se čini da ide bolje. Ovo stalno poređenje može dovesti do osjećaja neadekvatnosti i razočaranja.

Psiholog Leon Festinger predložio je teoriju socijalnog poređenja, navodeći da svoje sposobnosti i mišljenja procjenjujemo upoređujući se s drugima. Svi imamo želju da sami sebe procjenjujemo, a najosnovniji način na koji to radimo je poređenje.

Iako umjereno poređenje može pružiti motivaciju i mjerilo, ono postaje nezdravo kada podstiče sumnju u sebe i lično nezadovoljstvo.

Pouka ovdje je da se fokusiramo na vlastito putovanje i rast umjesto da budemo preokupirani drugima. To je lekcija koja se u početku može činiti kontraintuitivnom, ali je ključna za naše samopoštovanje i mentalno zdravlje.”

11) Mudrost u praštanju
“Lično gledano, jedna od lekcija koje sam naučio, iako kasno u životu, je moć i mudrost u opraštanju. Zadržavanje ljutnje i ogorčenosti može biti emocionalno iscrpljujuće i može nas spriječiti da krenemo naprijed.

Opraštanje ne znači zaboravljanje ili odobravanje negativnih postupaka drugih. Umjesto toga, radi se o oslobađanju negativnih emocija koje nas vezuju za prošle događaje. Radi se o pronalaženju mira i otpuštanja prošlih događaja.

Kada oprostite, tako da tako kažem, brišete škriljevac. Osoba koja vas je povrijedila više vam ništa ne duguje.

Oproštaj je više za mene nego za osobu koja mi je nanijela nepravdu.

To je lekcija za koju je trebalo vremena da naučim, ali koja je u moj život donijela ogroman mir i slobodu”.

Zaključak

Život je kontinuirano putovanje učenja i rasta, a ponekad su najvrednije lekcije one koje naučimo malo prekasno. Ali zapamtite, nikad nije kasno da promijenimo svoje perspektive ili usvojimo nove filozofije.

Ove lekcije, od razumijevanja prolazne prirode života do prepoznavanja važnosti samosuosjećanja, sve su odskočne daske na putu ka svjesnijem i ispunjenjem životu.

Zapamtite, svaki dan je prilika da učimo, rastemo i postanemo bolja verzija sebe.

Naslovna fotografija: Belinda Fewings, Unsplash