Nepravedna raspodjela bogatstva u Evropi: Evo gdje je jaz najveći

Nejednakost bogatstva je veoma očigledna širom svijeta, a Evropa nije izuzetak: najbogatijih 10% na kontinentu posjeduje nevjerovatnih 67% ukupnog bogatstva, dok donja polovina odraslih posjeduje samo 1,2% ostvarenog “kolača”.

Stepen do kojeg je bogatstvo neravnomjerno raspoređeno takođe značajno varira od zemlje do zemlje, kao što pokazuju Credit Suisse i UBS-ov izvještaj “Global Wealth Report 2023”.

Neto vrijednost ili “bogatstvo” definiše se kao vrijednost finansijske imovine plus stvarna imovina (uglavnom stambeni prostor i ostale nekretnine) koju domaćinstva posjeduju, minus njihovi dugovi.

Njegova nejednaka distribucija se mjeri Ginijevim koeficijentom i udjelom gornjih percentila: što je veći Gini koeficijent, to je veća nejednakost bogatstva, pri čemu 0 predstavlja potpunu jednakost.

Među 36 proučavanih evropskih zemalja, nejednakost bogatstva 2022. godine kretala se od 50,8 u Slovačkoj do 87,4 u Švedskoj.

Isključujući Island, nejednakost bogatstva bila je prilično visoka u svim nordijskim zemljama. Finska, Danska, Norveška i Švedska su sve ušle u gornju polovinu tabele, a Švedska je na vrhu liste.

Njemačka je imala najveći rezultat nejednakosti u bogatstvu (77,2) među ekonomskim silama “velike četvorke” EU, a slijede je Francuska (70,3), Španija (68,3) i Italija (67,8). Velika Britanija, bivša članica EU koja se i dalje smatra jednom od ‘velike četvorke’ na evropskom kontinentu, imala je ocjenu 70,2.

Belgija (59,6), Malta (60,9) i Slovenija (64,4) slijede Slovačku po najmanjoj nejednakosti u bogatstvu.

Ogromne razlike među najbogatijima

U 21 evropskoj zemlji sa dostupnim podacima postoje značajne razlike u bogatstvu među najvišim procentima, uključujući najbogatiji decil, prvih 5% i najviših 1%.

Gledajući najbogatiji decil u 2022. godini, Švedska je imala najveću nejednakost u bogatstvu, gdje je 10% najboljih posjedovalo 74,4% bogatstva. Najnižu vrijednost nejednakosti imala je Belgija od 43,5%.

Zapravo, najbogatiji decil posjedovao je više od polovine bogatstva u svakoj zemlji osim u Belgiji.

Među ‘velikom četvorkom’ EU, Njemačka je imala najveću nejednakost u bogatstvu, gdje je najbogatijih 10% posjedovalo 63% bogatstva, a slijede Francuska (54,9%), Španija (53,8%) i Italija (53,5%). Velika Britanija je imala nižu cifru od sve ove četiri zemlje sa 53,3%.

Izuzimajući Njemačku, najbogatiji decil u četiri evropska ekonomska moćnika imao je relativno niže brojke nejednakosti među 21 zemljom.

Švedska raste, Belgija se bori protiv trenda

Rangiranje ostaje uglavnom nepromijenjeno kada se uporedi udio od 5% u bogatstvu sa prvih 10%. Švedska je zadržala svoju najvišu poziciju, sa 5% najbogatijih koji su posjedovali 60,3% bogatstva, dok je Belgija imala najmanju nejednakost u bogatstvu, sa 5% najbogatijih koji su posjedovali 30,8% bogatstva.

Gledajući udio prvih 1%, Turska je imala najveći broj od 39,5%, a slijede Češka (37,8%), Švedska (35,8%) i Njemačka (30,%).

Udio prvih 1% u Belgiji bio je daleko niži od prosjeka, pri čemu je najbogatijih 1% posjedovao samo 13,5% tamošnjeg bogatstva. Sljedeća najniža brojka bila je 19% u Portugalu.

Zašto je Švedska na vrhu nejednakosti u bogatstvu?

Moglo bi biti iznenađenje vidjeti kako nordijske zemlje generalno postižu tako visoke ocjene za nejednakost bogatstva, posebno zato što se čini da imaju vrlo dobre rezultate u drugim indeksima, kao što su blagostanje, raspoloživi prihod i demokratske vrijednosti.

Poreski sistem je najznačajniji razlog zašto Švedska posebno ide protiv logike, smatra dr. Lisa Pelling, šefica trusta mozgova Arena Idé sa sjedištem u Stockholmu.

“Tokom proteklih decenija ukinuli smo brojne poreze na bogatstvo”, rekla je ona za Euronews Business. “U Švedskoj trenutno nema poreza na bogatstvo. Takođe nema poreza na nasljeđe, poklone i imovinu.”

Ona je rekla da uspješne međunarodne švedske kompanije, koje su imale koristi od investicija koje su napravljene novcem poreskih obveznika, ne vraćaju ta sredstva.

“Imamo i veoma niske poreze na kompanije. To znači da postoji mnogo mogućnosti da se bogati ljudi još više obogate”, dodao je Pelling.

On je istakao da je Švedska i dalje jedna od najravnopravnijih zemalja u svijetu u ostalim aspektima, posebno kada je riječ o prihodima.

“To je uglavnom zbog činjenice da imamo dobro razvijen sistem socijalne zaštite u kojem se ljudi osjećaju sigurno u vezi sa javnim zdravstvenim sistemom i ljudi se osjećaju relativno ugodno sa svojim penzijama, sa svojim osiguranjem kada su u pitanju bolovanja i nezaposlenost”, rekla je ona. Kao takvi, ljudi imaju manje podsticaja da stave novac na stranu za ove stvari.

U poređenju sa drugim nordijskim zemljama sa efikasnim sistemima socijalne zaštite, Pelling je primijetio da ključna razlika leži u poreskom sistemu.

U Finskoj su škole u državnom vlasništvu i njima upravlja, dok u Švedskoj trećina srednjoškolaca pohađa privatne škole. Ove škole, koje su uglavnom profitne, dobijaju puna državna sredstva bez ograničenja na profitnu maržu, rekla je ona.

Isto važi i za zdravstveni sistem. „Primarna zdravstvena zaštita je u velikoj meri privatizovana i veoma je profitabilna. Privatizovane socijalne kompanije koje se finansiraju iz poreza čine svoje vlasnike veoma bogatim”, dodao je.

Faktori iza nejednakosti bogatstva unutar Evrope

Gledajući Evropu šire, jedan od najvažnijih faktora nejednakosti bogatstva je sastav imovine, prema Esteru Šandoru i doktoru Karlosu Vacas-Sorijanu, menadžerima istraživanja u Evropskoj fondaciji za poboljšanje životnih i radnih uslova (Eurofound).

Stope posjedovanja kuća među zemljama jedan su od glavnih faktora koji doprinose razlikama u raspodjeli bogatstva.

“Zemlje sa višim nivoom vlasništva nad kućama imaju tendenciju da imaju niži nivo nejednakosti u bogatstvu, dok zemlje u kojima je pristup drugim finansijskim sredstvima preovlađujući, imaju tendenciju da imaju veću nejednakost u bogatstvu”, rekli su istraživači za Euronews Business.

Šandor i Vacas-Sorijano su takođe rekli da dobrovoljne penzije i životno osiguranje igraju važnu ulogu u nejednakostima u bogatstvu.

„U zapadnoevropskim zemljama je veća vjerovatnoća da će ljudi moći štedjeti za penziju, kako zbog većeg prihoda, tako i zbog toga što imaju bolji pristup dobrovoljnim instrumentima za prihod nakon penzionisanja nego građani istočne i južne Evrope“, rekli su.

Njemačka: Malo vlasnika kuća, bez poreza na bogatstvo

Osvrćući se na činjenicu da je Njemačka, zemlja sa snažnim ekonomskim iskustvom, postigla visoke rezultate u nejednakosti bogatstva, Šandor i Vacas-Sorijano su istakli da tamo nema poreza na bogatstvo.

“Njemačka ima visok udio iznajmljivača stanova i kuča, ali oni imaju vrlo niske stope truda (troškovi stanovanja podijeljeni s prihodom) u poređenju s drugim zapadnoevropskim zemljama, zbog jako regulisanih tržišta iznajmljivanja i relativno veće ponude stambenih objekata”, rekli su.

Njemačka je 2022. imala najniži udio vlasništva nad kućama, gdje je samo 46,5% stanovništva živjelo u stanu ili kući koja je njihovo vlasništvo, prema Eurostatu. Prosjek u EU bio je 69,1%. Ovaj udio je takođe bio niži od prosjeka EU u Švedskoj (64,2%) i Turskoj (57,5%)

Je li se nejednakost u bogatstvu igdje poboljšala?

Među glavnim evropskim zemljama, odnosno „velikom četvorkom“ EU i Ujedinjenom Kraljevstvu, nejednakost bogatstva, koju odražava Gini koeficijent, zapravo je pala u Njemačkoj (-4,3) između 2000. i 2022. godine. Međutim, i dalje je imala najviši rezultat nejednakosti bogatstva od njih pet u 2022.

U Velikoj Britaniji je takođe zabilježen pad nejednakosti u istom periodu, iako manje značajan (-0,4).

Italija je u međuvremenu zabilježila najveći rast od 7,4 boda, dok je u Španiji porasla za 2,8 i u Francuskoj 0,6.

Između 2000. i 2022. Francuska je doživjela najuočljivije poboljšanje udjela u bogatstvu prvih 1% među ovih pet zemalja, uz smanjenje od 4,3 poena. Španija i Velika Britanija takođe su zabilježile pad, 1,7 odnosno 1,4 poena.

U Njemačkoj i Italiji, 1% najbogatijih je povećalo svoje bogatstvo za oko 1 poen.

Brojke upućuju na to da nije bilo većeg poboljšanja u nejednakoj raspodjeli bogatstva u glavnim evropskim zemljama u posljednje dvije decenije.