Šta kineski bum obnovljive energije znači za svijet
U velikom pogonu u istočnoj Kini, inženjeri i radnici za kontrolu kvaliteta u plavim i ružičastim uniformama nadgledaju jako robotizovanu montažnu liniju Sungrow Power Supply Co. Ltd.
Firma je jedan od najvećih svjetskih proizvođača solarnih invertera – opreme kritične za stvaranje električne energije iz solarnih panela koja se može koristiti u mrežama. A njegovi proizvodi se sada prodaju u 170 zemalja, što je dio ekspanzije kineske industrije obnovljivih izvora energije koja podstiče trgovinske tenzije, ali i olakšava prelazak na zelenu energiju, u zemlji i u inostranstvu.
Okružen video ekranima do plafona koji prikazuju Sungrow-ove mogućnosti čiste energije, stariji potpredsjednik David Zhao se hvali da je ukupni instalisani kapacitet kompanije premašio 500 gigavata na globalnom nivou. „Ovo je veoma veliki doprinos“ tranziciji zelene energije, kaže on u sjedištu kompanije u Hefeiju u Kini.
Kineska industrija obnovljivih izvora energije u procvatu možda podstiče trgovinske tenzije, ali bi takođe mogla ubrzati zelenu tranziciju – u Kini i širom svijeta.
Stručnjaci kažu da brzo usvajanje obnovljivih izvora energije u Kini pomaže da se zemlja krene prema klimatskim ciljevima brže nego što se očekivalo. Prošle godine, Kina je napravila istorijski porast u instalacijama solarne energije, vjetra i drugih obnovljivih izvora energije, uključujući dodavanje 216 gigavata solarnog kapaciteta – više od onoga što postoji u Sjedinjenim Državama.
Kina – najveći svjetski emiter gasova s efektom staklene bašte, koji čini 35% emisija ugljenika 2023. – obavezala se da će dostići svoj vrhunac proizvodnje uglja do 2030. i neutralnost do 2060. Ali neki analitičari kažu da bi njene emisije mogle dostići vrhunac već ove godine, a zatim će početi pad. Ovo takođe dijelom zavisi od sposobnosti Kine da stabilizuje rastuću potražnju za energijom u zemlji, čiji se značajan dio i dalje zadovoljava ugljem.
„Ako se stope rasta potražnje za energijom normalizuju i dodaci zelene energije nastave, tada bi prva polovina ove godine – dakle u suštini upravo sada – bila vrhunac“, kaže Lauri Myllyvirta, viši saradnik u Kineskom centru za klimu pri institutu “Politika azijskog društva”. „Ne postoji način da se postignu globalni ciljevi bez mnogo bržeg vrhunca emisija u Kini“, kaže on. “To je u suštini naša jedina nada.”
Energetsko “potezanje konopa”
Iako je širenje obnovljivih izvora energije obećavajuće, ukupna kineska klimatska putanja ostaje neizvjesna. Zemlja ostaje u velikoj mjeri zavisna od uglja i nastavlja s otvaranjem novih elektrana na “prljavu rudu”.
„Ono što se dešava u Kini je natezanje konopa između širenja obnovljivih izvora energije i rastuće ukupne potražnje za električnom energijom“, kaže Jan Ivar Korsbakken, viši istraživač u CICERO centru za međunarodno istraživanje klime u Oslu, Norveška. “Kina je izgradila obnovljive izvore energije, solarnu energiju i proizvodnju energije vjetra nevjerovatnim tempom, bez presedana.”
Ali potražnja za električnom energijom je takođe porasla, dijelom podstaknuta novim visokotehnološkim industrijama kao što su baterije, kaže on, što ilustruje “veoma jake sile koje vuku u različitim smjerovima”.
Ova tenzija bi mogla značiti da čak i ako kineske emisije dođu do vrhunca prije roka, malo je vjerovatno da će naglo pasti i da bi mogle pasti blizu nule, kaže Korsbakken.
U međuvremenu, dominacija Kine na međunarodnom tržištu solarnih panela, baterija, električnih vozila i drugih zelenih energetskih tehnologija, koju podržava kineska vlada, izaziva trgovinsku osvetu. SAD, Evropa i druge napredne ekonomije zabrinute su da će poplava jeftinog uvoza potkopati domaće proizvođače ali možda i stvoriti rizike za nacionalnu sigurnost.
U utorak je Bajdenova administracija objavila da će udvostručiti američke tarife na kineske solarne panele na 50% i učetvorostručiti one na kineska električna vozila na 100%, čime će im se zapravo spriječiti njihov dolazak na američko tržište.
“Kina je odlučna da dominira ovim industrijama. Odlučan sam da osiguram da Amerika vodi svijet u tome”, rekao je predsjednik Džo Bajden na X. On je takođe podigao carine na 25% na kineski čelik i aluminijum, te na 50% na kineske baterije i poluvodiče za EV.
Peking je odgovorio na nove tarife tako što je taj potez nazvao protekcionističkim i licemjernim, nagovještavajući moguću odmazdu. Ministarstvo trgovine u Pekingu nazvalo je tarife politički motivisanim i reklo je da krše pravila međunarodne trgovine, navodi državna novinska agencija Xinhua.
Kina će “preduzeti sve potrebne mjere da odbrani naša legitimna prava i interese”, rekao je glasnogovornik ministarstva vanjskih poslova Wang Wenbin na nedavnom brifingu za novinare. “Brzo rastuće kineske nove energetske industrije ono su što svjetskoj ekonomiji treba za zelenu tranziciju.”
Zelene tranzicijske blokade
Stručnjaci kažu da ulaganja Pekinga u tehnologije obnovljive energije i proizvodnju imaju koristi za mnoge zemlje koje nemaju takve industrije, posebno u dijelu svijeta u razvoju. Trgovinske barijere koje nameću SAD i druge razvijene zemlje će stvoriti neefikasnost i povećati troškove, barem kratkoročno-srednjoročno, kaže Korsbakken.
„Dugoročno gledano, tarife bi mogle biti donekle pozitivne jer dobijate više distribuiranu proizvodnju, koja bi mogla biti stabilnija i pogodna za bržu ekspanziju obnovljivih izvora energije“, kaže on. “Problem je, naravno, u tome što nemamo puno vremena.”
Jedan od problema s kineskom dominacijom u industriji obnovljivih izvora energije je relativno visok nivo uglja u njenom miksu električne energije – što znači da njena proizvodnja solarnih panela i druge opreme čiste energije stvara više emisija nego što bi to bilo u SAD-u ili Evropi.
Iako je Kina nadmašila svijet u korištenju obnovljive energije, ona je i dalje najveći svjetski proizvođač i potrošač uglja, a doživjela je porast potrošnje uglja od 2020.
A Kina nastavlja da gradi više elektrana na ugalj, dijelom kako bi pomogla popuniti praznine u opskrbi električnom energijom kada su solarna energija, energija vjetra i hidroelektrana nedostupni. Neki zvaničnici kineskih provincija favorizuju izgradnju elektrana na ugalj na lokalnom nivou kako bi osigurali stabilno snabdijevanje električnom energijom i povećali bruto domaći proizvod (BDP) za svoju provinciju, kao i za eksploataciju uglja kao izvor lokalnih poslova.
„Najveći izazov za Kinu u ovom trenutku je da prestane sa stvaranjem novih radnih mjesta, kapaciteta i kapitala vezanih za eksploataciju uglja i termoelektrane i čeličane na ugalj“, kaže Myllyvirta. Takva proširena upotreba uglja, kaže on, samo će “učiniti tranziciju težom nego što je potrebno”.
Naslovna fotografija: Derek Sutton, Unsplash