Zašto Ryanair ne leti za SAD?

U svijetu niskotarifne avijacije postizanje održive profitabilnosti je izuzetno izazovno i jedan je od primarnih faktora koji doprinose kolapsu mnogih takvih avio kompanija u posljednjih nekoliko godina. Štaviše, većina avio-kompanija koje rade po niskobudžetnom modelu nastavljaju da posluju sa vrlo malim profitnim maržama, što je odraz industrije koja, sveukupno, nikada nije bila dosljedno jaka u finansijskim performansama.

Ipak, neke avio-kompanije su uspjele da prekinu ovaj trend postizanjem održive profitabilnosti. Ryanair, ultra-low-cost avioprevoznik sa sjedištem u Irskoj (posluje i u Crnoj Gori, prim. Investitor.me), primjer je takve uspješne priče. Osim toga, avio-kompanija je uspjela da ostvari neke od najvećih marži u industriji, s rekordnih 23% operativne marže u 2018. i jakih 15,3% ove prošle godine, prema podacima Centra za avijaciju.

Čak i u ekonomskom okruženju visokih kamatnih stopa i neizvjesnosti oko cijena goriva, Ryanair je pronašao način da prilagodi svoje poslovanje kako bi nastavio ostvarivati ​​profit. Uz neke od najnižih cijena karata u cijeloj industriji, Ryanair ima operativni model koji zahtijeva opsežnu operativnu racionalizaciju, smanjenje troškova i efikasno upravljanje imovinom. Avio-kompanija pažljivo bira ne samo svoje rute, već i kada njima leti i koliko tačno naplaćuje svaku dodatnu uslugu na koju se može potrošiti novac dok ste u avionu.

Uz toliki uspjeh na evropskom tržištu, mnogi su se počeli pitati zašto avio-kompanija nije razmotrila proširenje svoje mreže ruta preko Atlantika. Neke od najpoželjnijih svjetskih avionskih ruta su između Evrope i Sjedinjenih Država, pa šta sprečava jednu od najprofitabilnijih svjetskih avio-kompanija da uđe na ovo tržište?

Ništa teoretski ne sprečava Ryanair da leti za SAD

Prije nego što dublje zaronimo u razloge zašto irski niskotarifni prevoznik ne leti u Sjedinjene Države, važno je napomenuti da ništa teoretski ne sprečava aviokompaniju da započne ovakve letove. Ryanair posjeduje avione s odgovarajućim dometom za neke kraće transatlantske rute, što je glavni preduslov.

Više ruta unutar Ryanair mreže dostiže i do šest sati leta, od kojih mnoge povezuju destinacije u istočnoj Evropi sa ostrvima poput Kanarskih ostrva na obali Afrike. Stoga, let od Dablina do Bostona ne bi bio mnogo duži od usluga koje već nude.

Nadalje, jeftino tržište dugih relacija jedno je od najtraženijih u protekloj deceniji, s više različitih operatera koji su pokušali s modelom letova preko Atlantika. Kratak popis samo nekih prijevoznika koji su to pokušali učiniti u posljednjih nekoliko godina uključuje:

• WOW Air
• PLAY
• Norwegian Air Shuttle
• Norse Atlantic Airways
• LEVEL

Pitanje profita leta preko Atlantika

Važnija priča je, međutim, da avio-kompanija nema nikakvog interesa za obavljanje ovakvih letova. Postoji nekoliko razloga zašto Ryanair ne mari za ove vrste usluga, od kojih se većina odnosi na nedostatak sinergije s operativnim modelom aviokompanije.

Ryanair je brzo primijetio da je jedna od najvećih stvari koja je sputava u transatlantskim uslugama leži u izazovima koje bi imao da preokrene svoje avione u vremenskom periodu od 25 minuta koji obično posvećuje. Prema avio-prevozniku, Ryanair, kao i većina niskobudžetnih aviokompanija, zahtijeva visoke stope iskorištenja aviona kako bi smanjio svoje jedinične troškove.

Osim u nekim periodima tokom noći, avioni Ryanaira su skoro uvijek u vazduhu i zarađuju novac. Prevoznik ne bi mogao postići brza vremena i visoke stope iskorištenosti koje su mu potrebne na transatlantskim letovima, koji se obično zakazuju preko noći i, kao rezultat toga, zahtijevaju da avioni leže na američkim i evropskim aerodromima nekoliko sati svakog dana.

Slotovi, troškovi i druga srodna ograničenja

Uprkos tome što ima avione koji bi lako mogli da pređu Atlantik u jednom potezu, Ryanair bi i dalje morao da uloži velika sredstva u svoju flotu i mrežnu infrastrukturu da bi započeo ovakve letove.

Neke prepreke koje treba prevazići uključivale bi kupovinu skupih slotova na većini aerodroma, kao i nove sisteme redundantnosti za podršku transatlantskim putovanjima. Nadalje, okruženja s visokim naknadama u Sjedinjenim Državama zahtijevala bi od aviokompanije da promijeni svoj model cijena.

Ali najveći izazov je vjerovatno taj što Ryanair vjeruje da ga neće moći savladati je decenijska zagonetka o tome kako jeftino letjeti preko Atlantika. Izvršni direktor avio-kompanije, Edi Vilson, sažeo je svoje mišljenje o ovom pitanju prošle godine za The Irish Independent:

“Ono što se zaista isplati za transatlantik su 24 osobe naprijed i teret. Pozadi jednostavno nema dovoljno sjedišta da snizite cijene karata. Nijesmo pripremljeni za to.”

Izvršni direktor će dalje istaći da bi Ryanairov nedostatak iskustva u upravljanju kabinom poslovne klase vjerovatno išao na štetu na transatlantskom tržištu. Nadalje, prevoznik je naznačio da nikada nije obavljao teretne poslove, što bi morao da riješi u slučaju transatlantskih letova.

Na kraju krajeva, letenje preko okeana jednostavno ne donosi finansijski uspjeh u odnosu na sadašnji poslovni model. Međutim, ovo nije spriječilo aviokompaniju da se našali na tu temu:

this is why we don't fly to America https://t.co/j3YtNy7RvQ

— Ryanair (@Ryanair) April 4, 2024