Kako će novi kineski ekonomski podsticaji uticati na cijene nafte?

Kina je od 2013. godine najveći svjetski neto uvoznik ukupne nafte i drugih tekućih goriva, a od 2017. postala je i najveći godišnji bruto uvoznik sirove nafte, pretekavši u tom pogledu SAD. Ovi orijentiri bili su vođeni njegovom brzo rastućom potrebom za energijom za pokretanje njenog snažnog ekonomskog razvoja od sredine 1990-ih, što je zauzvrat kataliziralo superciklus kroz taj period obilježen sve većim cijenama roba velike potražnje.

Kada je Covid pogodio krajem 2019, Kina je odgovorila politikom ‘Nul-Covid’ u kojoj su se čitava ekonomska čvorišta zatvorila i na najmanji nagoveštaj virusa, uzrokujući pad njene stope ekonomskog rasta sa zapanjujućih maksimuma. Njen oporavak od tada je bio neujednačen, iako je prošle godine uspio postići svoj službeni cilj ekonomskog rasta od ‘oko 5 odsto’, uz povećanje od 5,2 odsto. Isti cilj od 5 odsto ostaje na snazi ​​i za ovu godinu, a u tom smislu je prošle sedmice najavio najveće stimulativne mjere viđene od kraja pandemije Covida. S obzirom na njegovu ključnu ulogu na globalnom energetskom tržištu, ključno je pitanje kakav će to uticaj imati na cijenu nafte.

Narodna banka Kine (PBoC) postavila je neke od temelja za velike promjene 24. septembra, dan ranije kada je smanjila svoju ključnu 14-dnevnu obrnutu stopu (repo) za 10 baznih poena (bp, stoti dio jednog procenta). Budući da je ovo kamatna stopa po kojoj pozajmljuje novac od komercijalnih banaka, smanjenje ima za cilj smanjenje količine novca koje ove banke ostavljaju u PBoC-u i samim tim povećanje ponude novca na otvorenom tržištu.

U istom duhu, sljedećeg dana je centralna banka objavila smanjenje za 20 bps svoje 7-dnevne obrnute repo stope i dodala dodatne stimulativne mjere povrh toga – iznenađujuće agresivne za PBoC, koji obično najavljuje samo jednu mjeru stimulacije u jednom ciklusu, sa značajnim prazninama između. Jedna od dodatnih mjera bilo je smanjenje omjera obavezne rezerve za 50 bps (RRR, procenat depozita koje finansijska institucija mora držati u rezervi kao gotovinu) – opet s ciljem oslobađanja više novca na otvorenom tržištu. Postojala je i direktna minimalna podrška likvidnosti od 500 milijardi jena (71 milijardu američkih dolara) za tržište dionica, uz mogućnost u centralnoj banci za različite tipove institucionalnih investitora da to koriste za kupovinu dionica.

Fokus na posrnulo tržište nekretnina

Osim toga, poseban fokus centralne banke pao je na sektor nekretnina u zemlji koji je dugo zaostajao, koji sada čini oko 30 odsto njene ekonomije.

Konkretno, PBoC je smanjio stopu na postojeće hipoteke za 50 baznih poena. U istom cilju, centralna banka će povećati svoj program kreditiranja sektora, obezbjeđujući 100 odsto vrijednosti glavnice bankarskih kredita datih regionalnim državnim preduzećima.

“Takvi krediti će se koristiti za kupovinu neprodatih kuća po razumnim cijenama, a prije je to iznosilo 60 odsto glavnice kada je prvi put objavljeno u maju”, rekla je za OilPrice.com Eugenia Viktorino, šefica strategije za Aziju za SEB u Singapuru.

“Pružajući 100 odsto finansiranja, prošireni program bi trebalo da ubrza završetak neriješenih projekata i zajedno sa smanjenjem stopa na postojeće hipoteke, novi paket bi trebalo da pomogne u jačanju povjerenja domaćinstava u sektor nekretnina”, dodala je.

Kako sada stoji, podvukla je Viktorino, konsolidovani budžet za 2024. predviđao je da deficit iznosi najmanje 6,2 odsto bruto domaćeg proizvoda (BDP), što bi trebalo biti dovoljno da se postigne cilj rasta BDP-a. „Međutim, implementacija budžeta kasnila je sa rokom – od jula, lokalne samouprave su potrošile manje od 50 odsto svojih godišnjih izdvajanja, a sa sporijom stopom, potrošnja lokalne samouprave manja je u odnosu na isti period 2023. godine“, rekla je ona.

Štaviše, i dalkje postoje tri temeljna razloga koji se protive bilo kakvom značajnom povećanju cijene nafte zbog najnovijih stimulativnih mjera kineske monetarne politike.

Prvi je promjenjiva priroda njegovog modela ekonomskog rasta, kako je u potpunosti analizirano u najnovijoj knjizi o novom poretku globalnog tržišta nafte. Od 1992. do 1998. godine, godišnja stopa ekonomskog rasta Kine bila je u osnovi 10-15 odsto; od 1998. do 2004. 8-10 odsto; od 2004. do 2010. ponovo 10-15 odsto; od 2010. do 2016. godine, 6-10 odsto, a od 2016. do početka Covid-a 2019. godine, 5-7 odsto.

Veći dio perioda od 1992. do sredine 2010-ih, veći dio ogromnog ekonomskog rasta Kine bio je zasnovan na ogromnoj energetski intenzivnoj ekspanziji njenih proizvodnih mogućnosti. Čak i nakon što je dio kineskog rasta počeo prelaziti na manje energetski intenzivne uslužne sektore u drugoj širokoj fazi njenog rasta, njena ulaganja u energetski intenzivnu izgradnju infrastrukture ostala su vrlo visoka. Ovaj obrazac se nastavio dugi niz godina, uz treću fazu kineskog ekonomskog rasta, koja je obilježena usponom srednje klase a koja je podstakla bum potražnje za robama i uslugama vođene domaćom potrošnjom. Sve ove faze su imale neto rezultat značajnog povećanja potražnje Kine za naftom i gasom.

Čini se da je trenutna faza rasta fokusirana na razvoj naprednih tehnoloških i proizvodnih sposobnosti, a ne na izgradnju nekretnina i proizvodnju proizvoda visokog izvoza, pri čemu je noviji model mnogo manje energetski intenzivan od starijeg, barem za vrijeme, ocjenjuje Sajmon Votkins za OilPrices.com.

Drugi razlog je taj što Kina ne želi cijene nafte na višem kraju istorijskih nivoa. Dio razloga zašto je postala najveći svjetski uvoznik mnogih roba – uključujući naftu i gas– je taj što ima tako malo vlastitih resursa. Kao najveći svjetski uvoznik nafte, jednostavno nije u prednosti imati cijenu na bikovskoj strani. Istina je da Kina dobija velike popuste na referentne cijene i od Rusije i od Irana, ali je ipak bolje za da su ti standardi niži nego viši.

Ovome doprinosi činjenica da su SAD i nekoliko njenih ključnih saveznika i dalje glavni kineski izvozni kupci, a samo SAD čini preko 16 odsto kineskih izvoznih prihoda. Rastuće cijene energenata u ovim zemljama bi ponovo mogle podstaći inflaciju i uzrokovati rast kamatnih stopa, donoseći sa sobom izglede za usporavanje privrede, kao što se desilo neposredno nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine.

Prema jednom visokom izvoru u energetici Evropske unije sigurnosnog kompleksa o kojem isključivo govori OilPrice.com, ekonomska šteta za Kinu – direktno kroz njen vlastiti uvoz energije i indirektno kroz štetu po ekonomija njenih ključnih izvoznih tržišta na Zapadu – opasno bi se povećala ako bi cijena nafte Brent ostala iznad 90 dolara.

Konačni razlog ima direktne veze sa SAD-om, koje s obzirom na svoje ogromne rezerve nafte i gasa i još veću geopolitičku moć, i dalje mogu učiniti mnogo da utiču na cijene energije – a žele ih i na nižem nivou.

Dugogodišnje procjene su da svaka promjena cijene sirove nafte od 10 dolara po galonu rezultira promjenom cijene galona benzina za 25-30 centi, a za svaki 1 cent koji prosječna cijena po galonu benzina poraste, više nego u SAD.