Šta je Davos i zašto je važan? Vaš vodič za godišnji samit Svjetskog ekonomskog foruma

U bilo koje drugo doba godine, Davos je neupadljiv osim što je popularno skijalište visoko u švajcarskim Alpima.

Ali za jednu nedjelju dana u januaru postaje fokus svetske pažnje dok se globalne elite okupljaju u malom alpskom gradu na godišnjem sastanku Svetskog ekonomskog foruma (WEF). U koju svrhu? Razgovarati o budućem smjeru života na našoj planeti i gorućim pitanjima dana.

Dakle, šta je WEF, šta se zapravo dešava u Davosu i zašto je to važno?

Šta je Svjetski ekonomski forum?

WEF je davne 1971. godine osnovao Klaus Švab, švajcarsko-njemački ekonomista i profesor, u pokušaju da podstakne globalnu saradnju na političkim, društvenim i ekonomskim pitanjima.

Cilj međunarodne neprofitne organizacije, čije je sjedište sada blizu Ženeve, bio je da okupi javni i privatni sektor kako bi se pronašla rješenja za globalne probleme, nešto što ostaje jedan od njenih temeljnih principa i govori o njenoj izjavi o misiji: “Posvećeni poboljšanju stanja u svijetu”.

Prvi sastanak WEF-a prije pet decenija održan je u Davosu i od tada je bio centar njegovog godišnjeg okupljanja, a ime odmarališta čak je postalo uobičajena skraćenica za događaj.

Ko ide u Davos?

Šta je zajedničko Donaldu Trampu, Greti Tunberg i Eltonu Džonu? Na prvu ruku, vjerovatno baš ništa, ali sve ih spaja to što su prethodno bili u Davosu.

Jedna od najjedinstvenijih stvari o Davosu upravo su oni koji prisustvuju. Iako je često kritikovan kao govornica za privilegovanih 1 odsto svijeta, ljudi ovdje takođe dolaze da lobiraju i utiču na ove moćne elite kako bi uticali na promjene na globalnom nivou.

Obično možete očekivati ​​da prisustvuju svjetski lideri – obično predsjednik SAD-a, rukovodstvo EU i UN-a i tako dalje – ali i poslovni lideri i preduzetnici, istaknuti mislioci i akademici, šefovi nevladinih organizacija i dobrotvornog sektora, inovatori, mediji, civilno društvo, aktivisti svih vjeroispovijesti – čak i povremene poznate ličnosti.

I svi su vanredno na jednom mjestu, u isto vrijeme, što znači pristup bez presedana za mnoge učesnike globalnim donosiocima odluka.

Zvanična lista gostiju je često vrlo ekskluzivna i sastoji se od oko 2.000 do 3.000 učesnika i govornika, ali sam sastanak privlači hiljade drugih na svoje sporedne događaje.

To je takođe mjesto gdje kompanije – pa čak i zemlje i regije – postavljaju svoje štandove kako bi prodale koncepte i usluge ili privukle investicije.

Duž Promenade, glavne saobraćajnice Davosa, nalazi se ono što je postalo poznato kao “kuće” u kojima kompanije mogu iznajmiti prostor (često maloprodajne objekte koji se izdaju na sedam dana) da postave ambasade ili ispostave za dobrodošlicu posjetiocima, održavaju sastanke i slično.

Osim uvodnih govora i panela u Kongresnom centru, glavnom centru Davosa, ovo je samo po sebi istaknuto obilježje godišnjeg događaja.

Zašto lideri idu u Davos?

Jedan od osnovnih principa WEF-a bio je da bude nepristrasan, nezavisan i lišen posebnih interesa. Ali te osjećaje na stranu, kritika nikad nije daleko od Davosa.

S obzirom na suprotstavljanje suprotstavljenih planova i preklapanja političkih i korporativnih sfera, WEF je često na liniji vatre antagonista koji tvrde da je to zloćudna sila u svijetu.

Ekonomski dopisnik New York Timesa Piter Gudmen, na primjer, istakao je u svojoj knjizi ‘Čovjek iz Davosa’ kontradikciju postavljanja pitanja milijarderima i kritičara elite koje optužuje da uzrokuju najveće svjetske probleme pa kasnije pronalaze načine za njihovo rješavanje.

Jedna od glavnih kritika koje se svake godine upućuju organizatorima događaja, na primjer, je licemjerje da klimatska kriza bude na dnevnom redu sastanka, dok je jedan od 10 učesnika 2022. putovao privatnim avionom da tamo stigne.

To može biti govornica za svjetske bogate i moćne, ali Davos je forum bez premca za diskusiju i debatu na globalnom nivou i ima neka značajna dostignuća u svojoj evidenciji tokom svoje 50-godišnje istorije.

Godine 1988, sporazum potpisan na sastanku, poznat kao Deklaracija iz Davosa, zaslužan je za pomoć Turskoj i Grčkoj da se povuku sa ivice oružanog sukoba.

Kasnije, 1992. godine, Nelson Mandela i tadašnji južnoafrički predsjednik FW de Klerk prvi su zajednički nastupili na međunarodnoj sceni u Davosu, što je vjerovatno bio značajan korak ka okončanju aparthejda. Njih dvoje su sljedeće godine dobili Nobelovu nagradu za mir.

Godine 2000. Globalna alijansa za vakcine i imunizaciju (Gavi) je pokrenuta u Davosu i od tada je poboljšala pristup vakcinama za milione ljudi. Od svog nastanka, doprinio je vakcinaciji 760 miliona djece širom svijeta.