U mnogim evropskim zemljama prihodi od penzije znatno su niži od zarade od rada prije penzionisanja. Ovo otežava mnogim starijim ljudima održavanje životnog standarda nakon odlaska u penziju.
Gotovo svaki šesti penzioner je u riziku od siromaštva u EU, a stopa se povećava sa 12% u 2013. na 15,5% u 2023. godini.
Dakle, kako se kreću penzije u poređenju sa prihodima od rada prije penzionisanja širom Evrope? U kojim zemljama penzioneri primaju najveći i najniži udio svoje zarade u kasnoj karijeri?
Eurostatov agregatni omjer zamjene procjenjuje efikasnost penzionih sistema u omogućavanju starijim ljudima da održe svoj životni standard nakon penzionisanja.
Euronews upoređuje srednji prihod od penzije pojedinaca u dobi od 65–74 godine sa srednjim zaradama od rada onih u dobi od 50–59 godina, isključujući druga socijalna davanja. Ovo pomaže u razumijevanju adekvatnosti penzija.
U 2023. ukupni omjer zamjene u EU bio je 58%. To znači da bi osoba koja je zaradila 100 eura u dobi od 50 do 59 godina dobila 58 eura penzijskog prihoda u dobi od 65 do 74 godine.
U EU se taj omjer kretao od 35% u Hrvatskoj do 78% u Grčkoj.
Španija (77%) i Italija (75%) slijede Grčku na vrhu, dok je Portugal također premašio prosjek EU sa omjerom od 61%.
Na dnu, Litvanija (36%) i Irska (39%) slijede Hrvatsku, čineći tri zemlje sa omjerom ispod 40% u EU.
I Crna Gora je u grupi zemalja na dnu:
Među ekonomijama "velike četvorke" u EU, Njemačka je imala najniži prihod od penzije u odnosu na zaradu u kasnoj karijeri od 49%, dok je Francuska (59%) bila nešto iznad prosjeka EU.
U međuvremenu, Španija i Italija su rangirane među prve tri zemlje sa preko 75%.
Zemlje južne Evrope imaju najveći prihod od penzija u odnosu na prihod od rada u kasnoj karijeri, dok istočne i baltičke zemlje imaju tendenciju da imaju najniže omjere.
U 11 država članica EU, penzije su činile manje od polovine srednjih primanja među ljudima pred kraj radnog vijeka. Među njima su Njemačka (49%), Belgija (48%) i Danska (47%).
Zemlje kandidati za članstvo u EU - Srbija (46%), Crna Gora (38%) i Albanija (37%) - takođe su imale niže stope agregatne zamjene, približujući se zemljama istočne Evrope.
Rodni jaz u penzijama: Trajne nejednakosti
Ukupni omjer zamjene takođe varira prema polu. U EU su muškarci (60%) dobili tri procentna poena (pp) više od žena (57%).
„Iako se razlika između prosječnih penzija muškaraca i žena i dalje smanjuje, preostale rodne razlike u starosnom siromaštvu, visini penzija i pokrivenosti penzijama svjedoče o stalnim nejednakostima“, navodi se u Izvještaju o adekvatnosti penzija Evropske komisije i Komiteta za socijalnu zaštitu.
U jednoj trećini zemalja članica EU ovaj omjer je veći za žene nego za muškarce. Na primjer, u Njemačkoj su penzije iznosile 54% zarade u kasnoj karijeri za žene, u poređenju sa 46% za muškarce.
Ovaj trend se mogao vidjeti i u Danskoj i Irskoj, gdje je omjer favorizirao žene za 6 pp.
Španija i Portugal su najnepovoljnije zemlje za žene penzionerke. U Španiji je ukupni omjer zamjene bio 63% za žene, značajno niži od 83% za muškarce.
Slično, u Portugalu su žene imale omjer od 50% u poređenju sa 71% za muškarce, što znači da su žene penzioneri imale 30% manje prihoda od muškaraca.
Davanje stvarnih cifara prihoda u EUR i PPS za ove dvije starosne grupe ponudilo bi jasniju perspektivu. Međutim, Eurostat ih nije mogao dostaviti na zahtjev Euronews Business-a, jer ti podaci nijesu javno dostupni.
Ipak, starosne penzije po osobi mogu pružiti uvid u materijalnu situaciju penzionera širom Evrope.
Koje zemlje nude najveće penzije?
Širom Evrope postoje značajni dispariteti u penzijama. U 2021. godini, prosječni mjesečni bruto izdaci za starosnu penziju po korisniku kretali su se od 226 eura u Bugarskoj do 2.575 eura u Luksemburgu.
Prosjek EU je bio 1.294 eura.
U nominalnom smislu, zemlje zapadne i sjeverne Evrope imaju najviše penzije, dok države istočne i jugoistočne Evrope, poznate po kaskanju u razvoju demokratije i jake percepcije korupcije, imaju tendenciju da imaju mnogo niže izdatke za penzije po osobi.
Jaz se smanjuje kada se prilagodi standardima kupovne moći (PPS), u rasponu od 437 eura u Bugarskoj do 1.681 eura u Luksemburgu, unutar EU.
Međutim, ukupni trend ostaje nepromijenjen. Zemlje zapadne i sjeverne Evrope i dalje imaju najveće penzije, dok istočne i balkanske zemlje pokazuju niže brojke.
Primjetno je da je rang Švajcarske značajno opao u smislu PPS-a, dok Rumunija i Turska bilježe značajna poboljšanja u odnosu na svoje nominalne penzije.
Važnost troškova dugotrajne njege
Nivoi penzija sugerišu da zbirni omjer zamjene sam po sebi nije dovoljan da se uporede najbolji uslovi penzionisanja u različitim zemljama. Na primjer, iako omjer pada ispod prosjeka EU u Holandiji i Danskoj, njihova rangiranja u prosječnim penzijama prilagođenim PPS su znatno viša.
Izvještaj o adekvatnosti penzija takođe pokazuje da ukupni troškovi dugotrajne njege (LTC) bez javne socijalne zaštite mogu biti veoma visoki u poređenju sa penzijskim primanjima starijih osoba.
"Interakcija penzionih prihoda i dugotrajnog pokrivanja je ključna za osiguranje adekvatnog prihoda u starosti i dostojanstvenog životnog standarda", navodi se u izvještaju.