Adižes: Crna Gora je propustila priliku da postane novi Singapur

Crna Gora se već decenijama suočava sa ključnim ekonomskim izazovima – prevelikom zavisnošću od državne uprave i masovnog turizma. I dok se mnogi mladi ljudi zapošljavaju u javnom sektoru po partijskoj liniji, realni sektor se sve više oslanja na radnu snagu iz inostranstva. Ovaj trend može dugoročno ugroziti ekonomsku stabilnost zemlje, upozorava jedan od vodećih svjetskih stručnjaka u oblasti menadžmenta i ugledni konsultant mnogih vlada i korporacija širom svijeta, Isak Adižes.

Prije 20 godina, Adižes je predložio drugačiji pravac razvoja – umjesto prekomjernog oslanjanja na sezonski turizam i niskoplatežne poslove, Crna Gora je mogla postati centar za finansijske usluge i visokotehnološke industrije, piše Pobjeda. Tada je upozoravao da nedostatak radne snage predstavlja ozbiljan problem i da će, ukoliko se ekonomija ne usmjeri ka sektorima zasnovanim na znanju i inovacijama, država biti primorana na sve veći uvoz radnika iz regiona i drugih zemalja.

Danas njegova upozorenja postaju stvarnost. Masovni turizam, nekontrolisana urbanizacija i birokratizovana ekonomija doveli su do niza izazova s kojima se Crna Gora sada suočava.

“Na osnovu ličnog iskustva, primijetio sam da trenutna vlast, u velikoj mjeri, više favorizuje položaje u državnoj administraciji, nego preduzetništvo i privatni sektor. Ljudi radije žele da budu ,,šefovi“, nego da pokreću sopstvene poslove. Mnogi žele zaposlenje u javnoj upravi, dok poslove u realnom sektoru obavljaju radnici iz Srbije, Bosne i drugih zemalja. To može stvoriti ozbiljne ekonomske i socijalne probleme na duži rok. Zato bih poručio mladim ljudima u Crnoj Gori da se okrenu preduzetništvu, razmišljaju o privatnom biznisu i inovacijama, umjesto da svi žele da budu administratori i birokrate. Država ne može biti jedini poslodavac”, upozorava Adižes.

Ako želimo održivu i snažnu ekonomiju, smatra da privatni sektor mora da raste i razvija se.

Isak Adižes boravio je u Crnoj Gori prije 20 godina i u tom periodu pomno je pratio ekonomska i društvena dešavanja, davao savjete i upozoravao na ključne izazove s kojima bi se zemlja mogla suočiti ako se ne preduzmu odgovarajuće reforme. Nažalost, njegova upozorenja nijesu bila shvaćena dovoljno ozbiljno niti su sprovedene preporučene mjere. Danas, s vremenske distance, jasno se vidi da su se njegove prognoze obistinile – Crna Gora se suočava s posljedicama upravo onih problema na koje je ukazivao još tada.

Problem radne snage

Adižes je upozoravao da je Crna Gora mala država sa ograničenim resursima radne snage.

“Kada država nema dovoljno radnika, suočava se s ozbiljnim izazovima, naročito ako se u potpunosti osloni na sektor turizma. To je industrija koja zahtijeva veliki broj zaposlenih, uključujući konobare, sobarice, čistače i druge radnike. Crna Gora nema dovoljno domaćih radnika da zadovolji te potrebe”, upozoravao je Adižes.

Još tada isticao je da će zemlja biti primorana da uvozi radnu snagu iz inostranstva, iz regiona, poput Srbije, Bosne i Hercegovine i Albanije, a možda čak i iz udaljenijih zemalja, poput Tajlanda, Meksika…

Istovremeno, smatra, ako se oslanjamo isključivo na stranu radnu snagu, postavlja se pitanje kako će ti radnici živjeti, kakav će biti njihov status i kako će to uticati na lokalnu ekonomiju i društvo – upozoravao je tada Adižes dodajući da ovaj problem nije nastao iznenada.

“Danas, s vremenske distance, vidimo da se upravo to dešava – zemlja se suočava s ozbiljnim nedostatkom radne snage, što dodatno komplikuje ekonomski razvoj i stabilnost turističkog sektora – poručuje Adižes koji je još prije dvije decenije upozoravao na pravce kojima je Crna Gora mogla uspješno da ide. Crna Gora je imala priliku da se strateški pozicionira u nekoliko pravaca. Mogla je postati regionalni centar za različite industrije, slično modelima koje su primjenjivale druge zemlje. Na primjer, mogla je razviti finansijski sektor i postati međunarodni centar za finansijske usluge, privlačeći investitore i kompanije koje se bave bankarstvom, osiguranjem i investicionim fondovima. Druga opcija bila je razvoj visokih tehnologija (high-tech industrije), uključujući IT sektor, programerske usluge i druge oblasti koje ne zahtijevaju veliki broj fizičkih radnika, već obrazovanu i tehnološki osposobljenu radnu snagu. Da bi se to ostvarilo, obrazovni sistem je trebalo usmjeriti ka razvoju digitalnih vještina, inženjeringa i inovacija, kako bi Crna Gora postala država koja se oslanja na znanje i tehnologiju, a ne na intenzivnu manuelnu radnu snagu, koju ionako nema u dovoljnom broju”, ističe Adižes.

Međutim, kako navodi, takav strateški pravac nije razrađen i sproveden. Umjesto toga, razvojni potencijal je ostao neiskorišćen, a Crna Gora se i danas suočava s posljedicama propuštenih prilika.

“Singapur je odličan primjer. To je država koja je, uprkos svojim malim geografskim dimenzijama i nedostatku prirodnih resursa, uspjela da se pozicionira kao globalni centar za finansije, tehnologiju, obrazovanje i inovacije. Njihova strategija se temeljila na snažnom ulaganju u obrazovanje, digitalizaciju, privlačenje stranih investicija i stvaranje povoljnog poslovnog ambijenta”, kaže Adižes, navodeći ovu zemlju kao primjer na koju Crna Gora treba da se ugleda.

“Jedan od ključnih koraka ka modernizaciji jeste ubrzana digitalizacija. Digitalne tehnologije omogućavaju smanjenje zavisnosti od manuelne radne snage, što je ključno za Crnu Goru s obzirom na njen ograničen broj radnika. Automatizacija, digitalne platforme, vještačka inteligencija i druge tehnološke inovacije mogu preuzeti dio poslova koje bi inače obavljali ljudi, što bi povećalo efikasnost privrede. Crna Gora bi trebalo da investira u pametnu infrastrukturu, podrži startap ekosistem i tehnološke kompanije, te stvori uslove za razvoj digitalnih usluga. Takođe, modernizacija javne administracije kroz e-upravu bila bi veliki iskorak, jer bi smanjila birokratiju i omogućila građanima i preduzetnicima brže i efikasnije poslovanje”, kaže Adižes dodajući da će se Crna Gora, ukoliko se ne okrene tehnološkom razvoju i digitalizaciji, suočiti sa još većim izazovima u budućnosti.

“Vrijeme je da se napravi strateški zaokret i iskoristi potencijal koji moderne tehnologije nude”, poručuje Adižes.

Crna Gora bi trebalo, po njegovim riječima, da ide u drugom pravcu i kada je turizam u pitanju.

“O tome sam govorio godinama unazad, jer problem nedostatka radne snage postaje sve ozbiljniji. Uprkos tome, zemlja se odlučila za masovni turizam. Prije 20 godina, taj koncept smo nazivali ,,paradajz turizam“ – u kojem ljudi dolaze s ograničenim budžetom, sjede na plaži i konzumiraju jeftinu hranu. Međutim, to nije održiv turizam. Takav turizam ne donosi ozbiljan prihod državi, niti poboljšava životni standard lokalnog stanovništva”, naglasio je Adižes.

Podsjeća da je tada razgovarao o tome sa tadašnjim ministrom turizma Branimirom Gvozdenovićem.

“Umjesto masovnog turizma, Crna Gora je trebalo da razvija visokokvalitetni, luksuzni turizam. To znači manje turista, ali oni koji dolaze trošili bi više novca. Prihodi bi bili isti ili veći, ali uz manje opterećenje infrastrukture, prirode i radne snage. Nažalost, to nije urađeno. Umjesto toga, imamo prekomjernu izgradnju, nekontrolisani razvoj i turizam koji se bazira na niskim cijenama. To je ogromna greška. Još jedan ozbiljan problem jeste to što je u to vrijeme svaka opština samostalno odlučivala o razvoju turizma – što će graditi, što će promovisati i na koji način će privlačiti goste. Svaka opština gledala je samo svoje finansijske interese, bez šire strategije i dugoročnog plana razvoja. To je rezultiralo stihijskom i nekontrolisanom gradnjom, što danas vidimo kao problem koji nazivamo ,,budvanizacija“ – prekomjerna urbanizacija bez jasne vizije”, kaže Adižes dodajući da je, umjesto ovakvog pristupa, trebalo donijeti centralizovane odluke o tome gdje i kako graditi, kakav turizam razvijati i koje standarde postaviti.

“Crna Gora je imala priliku da izgradi brend luksuzne turističke destinacije, ali je umjesto toga krenula putem masovnog turizma, što sada donosi brojne izazove”, ističe Adižes.

Trenutni haos

Koliko je upoznat, danas je sve u haosu, do te mjere da se gubi svaki red i kontrola, a posljedice mogu biti katastrofalne.

“To je velika greška, ista ona koja se desila u Meksiku, u gradu Akapulko. Ovaj grad je nekada bio biser meksičkog turizma, simbol luksuza i prestiža. Međutim, prekomjerna i nekontrolisana izgradnja, bez adekvatne pažnje posvećene infrastrukturi, dovela je do njegovog sunovrata. Grad je doživio kolaps jer nije bilo jasne strategije razvoja. Previše je građeno bez plana, a sistem odvođenja otpadnih voda i kanalizacija nijesu mogli da izdrže toliki pritisak. Kada sam prije nekoliko godina boravio u tom regionu, vidio sam kako se kanalizacioni sistemi urušavaju. Otpadne vode su izlazile na ulice, širili su se nesnosni neprijatni mirisi, a more je postalo toliko zagađeno da više nije bilo moguće kupanje”, objašnjava Adižes dodajući da su tamo turisti prestali da dolaze jer niko ne želi da boravi u destinaciji koja je prljava, zagađena i haotična.

“Akapulko je od elitne destinacije postao mjesto koje se izbjegava, upravo zbog nedostatka kontrole i prekomjerne urbanizacije. Ovo je ozbiljno upozorenje i za Crnu Goru. Ako se ne obrati pažnja na infrastrukturu, ako se nastavi sa prekomjernom izgradnjom bez dugoročnog plana, ako se sve svede na masovni turizam bez kontrole kvaliteta – posljedice će biti katastrofalne. Crna Gora može izgubiti ono što je njena najveća prednost, a to su prirodne ljepote i ekskluzivni potencijal turizma”, kaže Adižes upozoravajući da je od presudne važnosti da se izgradnja planira pažljivo, da se vodi računa o ekološkim standardima i da se izbjegne scenario nekontrolisanog širenja koje vodi u propast, kao što se desilo Akapulku.

Na pitanje da li se i kako može popraviti stanje u Crnoj Gori, Adižes je kazao da je to sada vrlo teško.

“Iskreno, ne znam. Vrlo je teško preokrenuti stvari kada je već toliko toga izgrađeno. Što sada uraditi? Ne možete jednostavno porušiti sve što je napravljeno. Problem je što su mnoge loše odluke već donesene, a posljedice se ne mogu lako ispraviti”, poručio je na kraju Adižes.