Kineski predsjednik mogao bi biti najveća prijetnja globalnoj ekonomiji

Kineska politika i poplava izvoza koji istovaruje proizvode i usluge širom svijeta mogla bi predstavljati najgoru prijetnju globalnoj ekonomiji, čak i nadmašiti carine predsjednika Donalda Trampa, smatra bivši zvaničnik Ministarstva finansija.

Istina, Trampov agresivni tarifni stav izazvao je toliku nepredvidljivost da američki trgovinski partneri ne znaju kako da reaguju, a kompanije ne mogu planirati, rekao je Brad Setser, viši saradnik u Vijeću za vanjske odnose i zamjenik pomoćnika sekretara u Ministarstvu finansija za vrijeme Obamine administracije.

Ali Tramp nije jedina opasnost s kojom se svjetska ekonomija suočava, a možda nije ni najveća, napisao je Setser u New York Timesu u utorak. “To bi mogao biti kineski predsjednik Si Đinping, čija strateška i kalibriranija industrijska i ekonomska politika u osnovi narušava i šteti globalnoj trgovini.”

Tramp je uveo carine Kini, najavio carine na čelik i aluminijum, pauzirao carine Kanadi i Meksiku i naložio svojoj administraciji da prouči recipročne carine, s potencijalom da ih uvede u aprilu.

U međuvremenu, pažljiviji pregled kineskih trgovinskih podataka otkriva radikalnu promjenu u načinu na koji je ta zemlja u posljednje vrijeme bila u interakciji s ostatkom svijeta, rekao je Setser.

Uvoz industrijskih proizvoda u Kinu rastao je u prosjeku za samo 15 milijardi dolara godišnje u posljednjih šest godina, u suštini nepromijenjen nakon inflacije. Ali izvoz iz Kine porastao je za više od 150 milijardi dolara, piše Fortune.

“Kada je riječ o industrijskim proizvodima, trgovina sa Kinom je praktično jednosmjerna ulica”, rekao je Setser.

Taj ogroman disparitet šteti drugim ekonomijama, posebno drugim izvozno orijentisanim poput Njemačke i Japana, dodao je.

Problem se može pratiti unazad do kineskog odbijanja da rebalansira svoju ekonomiju nakon globalnog finansijskog kraha udaljavanja od velike zavisnosti od investicija i trgovine. Umjesto da pomjeri ekonomiju prema potrošačkom sektoru, Peking je podstakao bonacu nekretnina i infrastrukture. Ali, plašeći se balona, ​​Si je obuzdao bum, izazvavši pad od kojeg se Kina još nije oporavila.

U isto vrijeme, Si je izbjegao usmjeravanje ogromnih stimulacija potrošačima tokom pandemije, za razliku od mnogih drugih zemalja koje su podstakle potražnju za kineskim proizvodima. Umjesto potrošača, Kina je ponudila podršku svojim proizvođačima, što je rezultiralo prekomjernom proizvodnjom kojoj samo prekomorska potražnja nije mogla parirati.

“Sada samo Kina ima kapacitet da proizvede dvije trećine svjetske potražnje za automobilima”, rekao je Setser. Slično, Kina proizvodi više od polovine svjetske ponude čelika, aluminijuma i brodova. Obim kineskog izvoza raste tri puta brže od globalne trgovine, što znači da njeni dobici dolaze na štetu drugih.

“Ovo ukazuje na svjetsku ekonomiju u kojoj Kini nema potrebe za industrijskim inputima drugih zemalja, dok te zemlje ostavlja zavisnim od kineske robe – i ranjive na politički i ekonomski pritisak Pekinga”, predviđa on.

Trampove tarife bi zapravo mogle pogoršati problem, primijetio je Setser. Jednokratne dažbine i odmazde ne bi suštinski promijenile trgovinske tokove, ali Trampova nepredvidivost čini prilagođavanje njegovim tarifama izuzetno teškim.

Tramp je takođe zaprijetio da će Evropa biti naredni cilj carina, tvrdeći da je njegova upotreba poreza na dodatu vrijednost nepravedna prema američkim izvoznicima. A nedavno je podigao tarife na automobile, čips i lijekove.

“Predsjednik Si i ima jednosmjernu viziju trgovine dok Tramp često zvuči kao da ne vjeruje ni u kakvu trgovinu. Između njih dvojice, globalna ekonomija čeka tešku vožnju”, upozorio je Setser.

Drugi su takođe podigli uzbunu zbog prevelikih kapaciteta Kine i njene podrške proizvođačima umjesto potrošačima, rekavši da bi to naštetilo i kineskoj ekonomiji. Uz slabu domaću potražnju, svaki višak ponude u Kini mogao bi dovesti do deflacije.

Zongyuan Zoe Liu, kineska naučnica u Vijeću za vanjske odnose, ukazala je na decenijama staru strategiju Pekinga favorizovanja industrijske proizvodnje.

“Jednostavno rečeno, u mnogim ključnim ekonomskim sektorima, Kina proizvodi daleko više nego što ona, ili strana tržišta, mogu održivo apsorbovati,” napisala je ona u časopisu Foreign Affairs prošlog augusta. “Kao rezultat toga, kineska ekonomija riskira da bude uhvaćena u propast pada cijena, nelikvidnosti, zatvaranja fabrika i, na kraju, gubitka radnih mjesta.”