Zakon o stalnim sezoncima u javnoj raspravi, a ljetnja sezona već na pragu

Nije izvjesno da će poslodavci koji imaju višegodišnje probleme sa nedostatkom sezonske radne snage već ovog ljeta moći da angažuju radnike kroz model “stalnog sezonca”, jer se sa zakonom kojim će biti regulisano to pitanje stiglo tek do nacrta koji je Ministarstvo rada stavilo ove sedmice na javnu raspravu do 20. aprila.

Cilj zakona je da se smanji nezaposlenost i reguliše manjak radne snage tokom turističke sezone, tako što će uvesti kategoriju stalnog sezonskog radnika. Time bi se zaposleni zadržali na istim poslovima i van turističke sezone, dobijali bi naknadu i uplatu doprinosa i kada ne rade, dok bi poslodavci dobili stalnu radnu snagu, i za djelove godine sa manjim obimom posla.

Prema Nacrtu zakona, naknadu bi plaćala država posredstvom Zavoda za zapošljavanje, a poslodavci doprinose za penzijsko-invalidsko osiguranje.

Iz Ministarstva rada, kojim rukovodi ministarka Naida Nišić, su u novembru prošle godine kazali da će se ovaj zakon usvojiti do kraja januara 2025. godine, kako bi Crna Gora predstojeću ljetnju turističku sezonu dočekala spremna i od marta imala pripremljene sezonske radnike što se nije desilo. Potom je u januaru ove godine saopšteno da Ministarstvo “ulaže napore da zakon bude usvojen i spreman za primjenu do turističke sezone 2025. godine, čime će se omogućiti značajna poboljšanja u oblasti sezonskog zapošljavanja”

“Vijesti” pišu da čekaju odgovore iz Ministarstva rada kada će Zakon o stalnom sezoncu stupi na snagu i da li će njegova primjena početi već tokom ove ljetnje sezone, kao i koliko će trošak ima Zavod za zapošljavanja koji će isplaćivati naknadu za “stalne sezonce”.

Prema nacrtu zakona, poslodavci mogu da angažuju nezaposlene koji se nalaze na evidenciji Zavoda za zapošljavanje, penzionere i studente za “stalne sezonce” na poslovima u sektorima turizma, ugostiteljstva, trgovine, građevinarstva i poljoprivrede. Potpisivaće se ugovor o radu za stalne sezonske poslove u trajanju od najmanje šest, a najduže osam mjeseci.

Stalnim sezoncima (osim penzionerima) po završetku sezone Zavod za zapošljavanje će plaćati naknadu koju će primati do naredne sezone, a u periodu van sezone poslodavac će im plaćati poreze i doprinose na penzijsko i invalidsko osiguranje.

Prema nacrtu zakona, naknada koju bi “stalni sezonci” dobijali od Zavoda u pauzi između dvije sezone iznosila bi 120% obračunske vrijednosti koeficijenta u skladu sa opštim propisima o radu, bez poreza. Po odluci Vlade, ovaj koeficijent je 90 eura, što znači da naknada iznosi 108 eura. Prosječna plata u Crnoj Gori trenutno je oko 1.000 eura, od čega oko 190 eura ide na poreze i doprinose.

Dalje je definisano nacrtom da ako “stalni sezonac” odbije da potpiše novi ugovor o radu na narednu sezonu moraće da vrati novac Zavodu koji mu je uplaćen za naknadu i poslodavcu za doprinose.

U nacrtu je precizirano kad sezonac može da opravdano odbije zaključenje novog ugovora za narednu sezonu.

“Pod opravdanim odbijanjem ponude za zaključenje ugovora o radu u narednoj sezoni smatra se zdravstveno stanje a prema nalazu ovlašćenog doktora specijaliste, liječenje, preseljenje van Crne Gore, privremena spriječenost za rad po osnovu održavanja trudnoće, porodiljsko, odnosno roditeljsko odsustvo”, precizirano je u nacrtu zakona.

Uz to, ako poslodavac ne ponudu sezoncu novi ugovor u narednoj sezoni moraće da vrati Zavodu sav novca koji je isplaćen za naknadu.

“Stalni sezonac” može izgubiti prava na naknadu ako se kod poslodavca koji ga je angažovao zaposleni za stalno, ako se zaposli se u drugoj firmi, izgubi radnu sposobnost, ako inspekcija utvrdi da radom krši zakon, ako izostaje zbog izdržavanja kazne zatvora, izgubi boravak u skladu sa posebnim zakonom, kad navrši 67 godina života…

Kako bi se stalni sezonci zaštitili, u Nacrtu zakona se navodi i da u slučaju da u firmi rade više od osam mjeseci godišnje – po automatizmu dobijaju posao na neodređeno.

“Poslodavac ne može da zasnuje radni odnos na sezonskim poslovima u skladu sa ovim zakonom ako je u prethodnih šest mjeseci otkazao ugovor o radu, po osnovu prestanka potrebe za radom na tim poslovima, u skladu sa opštim propisima o radu.

“Po isteku perioda za koji je stalni sezonac zasnovao radni odnos, poslodavac je dužan da ga odjavi kao zaposleno lice, a nakon toga ga prijavi na PIO u produženom trajanju. Nakon isteka perioda u kojem je stalni sezonac koristio pravo na PIO u produženom trajanju, poslodavac je dužan da ga odjavi, a nakon toga prijavi kao stalnog sezonca za narednu sezonu.

“Cilj zakona je obezbjeđivanje pravne sigurnosti za sezonske radnike kroz uvođenje instituta “stalnog sezonca”, omogućavanje kontinuiteta radnog odnosa u sezonskim djelatnostima i unapređenje socijalne sigurnosti kroz obaveze poslodavaca da stalnom sezonca prijavi na penzijsko i invladisko osiguranje u produženom trajanju za period kada on faktički ne radi. Ovaj zakon donosi i obavezu poslodavaca da ponudi stalnom sezoncu zaposlenje u narednoj sezoni, čime se podstiče sigurnost na tržištu rada kako za zaposlenog, tako i za poslodavca. Dodatno, zakon predviđa fiskalne olakšice i penzijsko i invalidsko osiguranje u produženom trajanju za stalne sezonce, što doprinosi povećanju privlačnosti sezonskog rada i smanjenje neformalne ekonomije”, piše u obrazloženju Nacrta zakona.

Kazne za poslodavce od 200 do 1.000 eura

Nacrtom Zakona su predviđene i kazne za poslodavce koji ne prijave sezonce, ne ponude ugovore za sljedeću godinu, ne poštuju uslove rada, pa će kompanije plaćati kazne od 500 do 1.000 eura, dok odgovorni zaposleni mogu platiti od 200 do 1.000 eura.

Kazne za preduzetnike kreću se 150 do 1.000 eura, dok bi fizička lica za prekršaje morala izdvojiti od 50 do 500 eura.

“Novčanom kaznom kazniće se ako ne zaključi ugovor o radu za stalne sezonske poslove, ne ponudi stalnom sezoncu zaključenje ugovora o radu za obavljanje poslova u narednoj sezoni, ne prijavi i odjavi stalnog sezonca sa obaveznog socijalnog osiguranja, ne zaključi ugovor za stalne sezonske poslove u skladu sa članom 8, zaključi ugovor o radu za stalne sezonske poslove na period duži od osam mjeseci, ne računajući dane PIO u produženom trajanju”, navodi se u Nacrtu.