Američki dolar u krizi: Da li je došlo vrijeme da euro preuzme globalnu dominaciju?
Nešto neobično dešava se usred velike tržišne nestabilnosti koju je izazvalo Trampovo suludo najavljivanje carina. Uobičajeno je da u takvim situacijama haosa investitori traže utočište u onome što se smatra najsigurnijim – dolarima i američkom državnom dugu. To obično vodi rastu vrijednosti dolara i padu kamatnih stopa, piše Rajan Kuper, autor Prospect.org-a.
Ovoga puta događa se suprotno: dolar slabi u odnosu na druge valute, dok kamate na američki dug rastu. Za sada su ti pomaci umjereni i moguće je da odražavaju samo tržišni haos. Međutim, oni ukazuju na vjerovatno slabljenje povjerenja u dolar kao globalnu rezervnu valutu – što, imajući u vidu Trampovo sumanuto ponašanje, i ne bi trebalo da čudi. Zemlja koja je dvaput izabrala senilnog, kriminalnog luđaka teško može uživati globalno povjerenje.
To otvara jedinstvenu, možda i stoljetnu priliku za Evropsku uniju – da ponudi tu stabilnost i sigurnost investitorima i vladama, i da preuzme makar dio statusa koji trenutno ima dolar. Ali to se neće dogoditi samo od sebe – zahtijevaće da EU zauvijek odbaci svoju tradicionalnu averziju prema zaduživanju i štampanju novca.
Vrijeme za euro
Rezervna valuta je ona koja se koristi za međunarodne transakcije. Danas dolar čini oko 60% globalnih deviznih rezervi, dok euro drži oko 20%. Mnogi već godinama predviđaju kolaps dolara, zgroženi američkom opsesijom smanjenjem poreza bogatima i rastućim javnim zaduživanjem. Ipak, upravo je to razlog zbog kojeg je dolar globalno dominantan – jer da bi valuta bila upotrebljiva na globalnom nivou, mora biti dostupna u ogromnim količinama. Ogromni američki dug znači trilione dolarskih obveznica dostupnih širom svijeta.
Zato je američka vlada do sada mogla pozajmljivati jeftino, uprkos golemom dugu. Ali kako objašnjavaju Majkl Petis i i Metju Klajn u knjizi “Trgovinski ratovi su klasni ratovi”, ta „pretjerana privilegija” ima visoku cijenu. Velika potražnja za dolarima diže njegovu vrijednost i čini američki izvoz nekonkurentnim – što je, zajedno sa niskim platama u zemljama u koje su kompanije preselile proizvodnju, doprinijelo deindustrijalizaciji SAD. Uz to su SAD, putem MMF-a i Svjetske banke, nametale mjere štednje zemljama u razvoju – tjerajući ih da gomilaju dolare kao odbranu, čime je dodatno jačan kurs dolara.
Nova evropska strategija
Trenutni, vjerovatno višetrilionski program naoružanja i reinvesticija EU mogao bi se finansirati gotovo besplatno.
Vođenje rezervne valute nosi i odgovornosti. Tokom krize 2008. i pandemije COVID-19, američki Fed je omogućio centralnim bankama u Njemačkoj, Francuskoj, Japanu i drugim zemljama pristup „swap linijama” – faktički im je omogućeno da štampaju dolare. Saveznici su znali da će ih Fed spasiti ako nastupi kriza.
To može zvučati kao da je nezamjenjivost dolara loša stvar za EU – ali zapravo, zamjena dolara bi donijela mnoge prednosti. EU bi mogla preduzeti niz pametnih koraka i pozicionirati euro kao rezervnu valutu, bez ugrožavanja vlastite industrijske baze.
Prema prijedlogu ekonomistkinje Silvije Merler iz Bruegela, ključna strategija bi bila izdavanje velike količine obveznica EU – ne pojedinačno po članicama, već uz zajedničku garanciju cijele unije. Umjesto da se, poput SAD, sredstva troše na poreske olakšice za bogate, EU bi ih usmjerila ka obnovi odbrambenih kapaciteta.
Tokom pandemije EU je već emitovala 600 milijardi eura obveznica, a dodatnih 150 milijardi planira za odbrambene svrhe. Potražnja je ogromna – prosječno su EU obveznice preplaćene 8,3 puta, a kamate su niže nego kod većine članica. Još bi bile atraktivnije kada bi ih pratio i fiskalni savez (ne samo monetarni), počevši makar od zajedničkog fonda finansiranog malim porezom iz svih zemalja. Ipak, dio pandemijskih obveznica uskoro ističe, pa će biti potrebna nova emisija – u trilionskim iznosima – da bi euro mogao zamijeniti dolar.
Evropa kao zaštitnik globalne stabilnosti
Ovo bi čak moglo biti i pitanje evropske samoodbrane. U slučaju nove globalne finansijske krize, svi bi se u panici okrenuli euru – čime bi mu cijena vrtoglavo skočila. Zato bi ECB trebalo da uspostavi sopstvene swap mehanizme – jasne, formalne, a ne ad hoc kao američki – kako bi se spriječila nervoza i prekomjerno gomilanje eura koje bi štetilo izvozu.
Naravno, predstoje ogromne političke prepreke. Posebno Njemačka je istorijski alergična na zaduživanje, štampanje novca i fiskalnu uniju. (To je i razlog zašto evropske demokratije nijesu sprovele „Novi dogovor” tokom 1930-ih.) Ali potencijalne koristi su ogromne: evropska reinvesticija bi mogla biti finansirana gotovo besplatno, a EU bi zauzela svoje mjesto lidera slobodnog svijeta.
Dolaru su bile potrebne decenije i dva svjetska rata da preuzme primat od britanske funte. Danas, Tramp bi mogao da uruši sve to za nekoliko nedjelja. Američki samonaneseni kolaps mogao bi postati evropska istorijska šansa.
